Piše: Kemal Kurspahić
(Mišljenja izrečena u ovom tekstu ne odražavaju nužno stavove RSE)
Bosanskohercegovački političari, u odsustvu konzistentno kritičkih medija i javnog dijaloga, u protekle gotovo tri decenije vladavine nacionalističkih partija razvile su do savršenstva mehanizme obmanjivanja javnosti kojima se i najočitiji neuspjesi predstavljaju kao pobjede a sveopšte zaostajanje kao napredak.
Dobar primjer za ovu umjetnost lažnog predstavljanja su reagovanja u Bosni i Hercegovini na prošlonedjeljno objavljivanje Strategije Evropske unije za pridruženje država Zapadnog Balkana. Nacionalističke vođe su uvjeravanja iz Unije o otvorenim vratima za prijem balkanskih država predstavili kao "dobu vijest iz Brisela" iako su ta vrata bila otvorena svih proteklih godina a Bosna i Hercegovina bila dobrodošlija u evropsku porodicu od Srbije i Crne Gore koje su sada jedine dvije države s izglednom perspektivom da budu primljene 2025. godine.
Ostale – uključujući i Bosnu i Hercegovinu – mogu da ih sustignu pod uslovom da znatno ubrzaju ispunjavanje uslova za prijem.
Spominjanje 2025. kao godine mogućeg pridruženja Srbije i Crne Gore ne znači obavezivanje same Unije na taj datum niti znači neke nametnute rokove: zemlje kandidatkinje same su odgovorne za ispunjavanje uslova bez čega prijema ne može biti. Unija je – kao prioritete u dokazivanju podobnosti za prijem – navela oblasti vladavine prava, bezbjednosti i migracija, socio-ekonomskog razvoja, transportne i energetske povezanosti, digitalne agende i pomirenja i dobrosusjedskih odnosa.
Kad bi se i ispunilo prvih pet uslova, događaji iz proteklih nedjelju dana, da ne kažemo i dvije poratne decenije, pokazuju koliko je zahtijevan i – sa danas prevlađujućom pameću u regionu – teško ostvariv taj uslov "pomirenja i dobrosusjedskih odnosa". Evropa pod tim, pored ostalog, podrazumijeva napuštanje politike poricanja i nekažnjavanja i utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima. Ona, takođe, ne želi da sa novim članicama uvozi u Uniju i njihove sporove i nestabilnost koju oni nose.
"Konačna i obavezujuća rješenja sporova među susjedima moraju se naći i provesti prije pridruženja".
Ako je suditi po ovonedjeljnoj generalnoj probi dobrosusjedstva, sa posjetom predsjednika Srbije Hrvatskoj – uprkos srpskom stodnevnom embargu na antihrvatsku retoriku – ekstremisti i na jednoj i na drugoj strani vide dijalog i svaki pomen pomirenja kao izdaju. A koliko tek prepreka stoji u ispunjavanju učestalih evropskih poziva na normalizaciju odnosa Srbije i Kosova.
Pa, ako ideja rješavanja međusobnih sporova izgleda tako teško ostvariva iz aktuelne srpske perspektive, sve to je mnogo komplikovanije u bosanskohercegovačkom slučaju.
Ona ima svoje i unutrašnje i susjedske dimenzije.
Unutrašnje uključuju nastojanja da se u miru ožive ratne teritorijalne podjele, s institucionalnim odvajanjem Republike Srpske i obnove – u formi stvaranja nove izborne jedinice – "Hrvatske Republike Herceg-Bosne". Ta ideologija, koja je međunarodnopravno osuđena kao "udruženi zločinački poduhvat", posebno se agresivno nameće uoči oktobarskih izbora u Bosni i Hercegovini i koristi se i za usporavanje, pa i osporavanje, euroatlantskih perspektiva.
Predsjednik Republike Srpske čak i uz najavu vlastite kandidature za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine u tradiciji nipodaštavanja državnih institucija najavljuje kako će tu funkciju obavljati u Istočnom Sarajevu i učestvovati na sjednicama putem video-linka.
Predsjednik Hrvatske demokratske zajednice BiH (HDZ), oslanjajući se na primjer predsjednice Hrvatske koja u evropskim odajama širi strah od povratnika u Bosnu i Hercegovinu sa ratišta džihada, na gostovanju u Briselu – a i u drugim prilikama – u dokazivanju sudbinske važnosti izbornog zakona po njegovoj mjeri govori kako je u Bosni i Hercegovini zalaganje za građansku državu jednako zalaganju za unitarističku državu "s muslimanskom većinom".
Vladajuća bošnjačka politička opcija na ta često udružena potkopavanja državnosti i evropskih perspektiva bosanske države nema nikakvog odgovora: njeni se protagonisti – nasuprot euforičnim najavama velike bošnjačke koalicije (Stranka demokratske akcije, SDA, i Savez za bolju budućnost, SBB) – bave uzajamnim bespoštednim sukobima koji uključuju i hapšenja i suđenja i optužbe za predsjedavanje nad "bošnjačkom državnom mafijom" iza koje ostaje trag naručenih ubistava, bezočne pljačke i bogaćenja. Sa približavanjem izbora taj "bratoubilački rat" postaje sve bespoštedniji a nalaženje zajedničkog bosanskohercegovačkog interesa sve bezizglednije.
Pa, šta bi moglo da bude alternativa toj svi-protiv-svih polarizaciji na bosanskohercegovačkoj sceni? Pored ostalog – unošenje "evropskog kriterija" u predstojeću izbornu kampanju: njen fokus, umjesto iscrpljivanja u međusobnim obračunima, mogao bi se usmjeriti na definisanje prioriteta u evropskim – ili, još bolje, euroatlantskim – integracijama, a zatim i okupljanju svih koji su istinski opredijeljeni za taj put. To može da izgleda kao neka bosanska verzija "misije nemoguće" ali bi fokus na evropske perspektive omogućio i međunarodnim partnerima da jasno prepoznaju ko je u Bosni i Hercegovini – nasuprot proevropskoj retorici – zaista za a ko protiv njene evropske budućnosti.
Za takvo šta uslov je i postojanje istinske probosanske diplomatije: takve koja bi međunarodnim partnerima pokazala koliko je za budućnost te države bitno da susjedi ne samo poštuju njen integritet nego i da aktivno doprinose njenom ispunjavanju evropskih standarda i kriterija.
Ne treba isključiti da je takav međunarodni prijateljski savjet doprinio da predsjednik Srbije u četvrtak odgodi objavljivanje "deklaracije o opstanku srpskog naroda" – koju donose Srbija i Republika Srpska – jer, kako kaže, želi da za nju dobije "najširu međunarodnu podršku umjesto najšire međunarodne osude".
Facebook Forum