Profesor Mirsad Hadžikadić, rođeni Banjalučanin, osnivač je i predsjednik Savjetodavnog vijeća za Bosnu i Hercegovinu u Washingtonu i Bosanskohercegovačko-američke akademije nauka i umjetnosti.
Trenutno obnaša funkciju izvršnog direktora istraživačkih programa iz oblasti analitike na svim koledžima Univerziteta Sjeverne Karoline u Charlotteu. Kao neovisni kandidat krenuo je u utrku za člana Predsjedništva BiH jer vjeruje da ova zemlja ima ogromne ljudske i ekonomske resurse kojima može nadvladati nacionalnu politiku.
RSE: S obzirom na brojne uspjehe koje ste postigli u svijetu, zašto ste se odlučili kandidirati za člana Predsjedništva BiH? Mnogi su Vam već rekli, budući da ste nestranački kandidat, da ulazite u unaprijed izgubljenu bitku.
Hadžikadić: Tačno je da ja nisam stranački niti nacionalni član. Ja dolazim kao nezavisni kandidat. Stalo mi je do promjena u Bosni i Hercegovini, jer je krajnje vrijeme da se nešto tako desi. Mislim da je vrijeme za nekog novog čovjeka koji nije bio do sada u političkim procesima, a neko je ko ima možda iskustvo i stručnost u određenim oblastima da bi mogao ponuditi neka rješenja. Zaista mislim da imam obavezu prema domovini, da pomognem koliko mogu. Svako od nas ima tu obavezu i svako od nas mora da doprinese. Ne radi se o meni, o jednom čovjeku. Radi se zaista o shvatanju da je krajnje vrijeme da svi mi preuzmemo odgovornost za ovu državu.
RSE: Mislite li da je to ovdje moguće?
Hadžikadić: Apsolutno. Kako je došlo do ovakve situacije, tako može doći i do drugačije. Ima mnogo primjera u istoriji čovječanstva, različitih država gdje se ovo desilo. Desilo se u Americi, sa Obamom i sa Trampom, desilo se u Francuskoj. A kad pogledam ljude koji su bili, recimo, kao Jevreji nakon Drugog svjetskog rata, status Jevreja u Americi, da su nakon Drugog svjetskog rata i danas potpuno različiti, zato što su oni djelovali kao zajednica koja je željela da doprinese promjenama. Sve počinje jednim čovjekom. Sve zaista počinje jednom osobom koja može da da nadu i mogućnost drugima da stanu iza nekog programa i da dovedu do promjena. Sve ovisi samo o želji čovjeka i nas svih da dovedemo do promjena.
RSE: Što Vi konkretno najviše zamjerate Bosni i Hercegovini?
Hadžikadić: Jedna osnovna stvar, ono što meni zaista smeta, to je taj nacionalni dio koji se bazira na jednoumlju, koji kaže 'Samo mi koji smo isti možemo da uspijemo zajedno'. Ja kažem da to nije tačno. Apsolutno nije tačno. Jedini način da možemo doći do napretka je kad prihvatimo i druge, kad od njih možemo naučiti, kad njima možemo doprinijeti, kad imamo više iskustva da zajedno rješavamo probleme, s tim da je osnovna razlika ovdje između napretka i nazatka u tome kako se obraćamo i kako prihvatamo razlike.
Oni koji insistiraju na jednoumlju vode nas u prošlost, oni koji insistiraju na priznavanju vrijednosti svakog čovjeka, bez obzira ko je, šta je, na jedini način vode naprijed. I da stavimo čovjeka kao osnovu države, a ne naciju ili stranku. Mi imamo resurse, imamo ljude, nemamo državu koja nam omogućuje da razvijemo krila koliko možemo da razvijemo.
RSE: Kako Bosnu i Hercegovinu vide danas u svijetu?
Hadžikadić: Vjerovatno to zavisi od države, to je različito od države do države. U Sjedinjenim Američkim Državama mi nismo građani drugog reda, zaista nas smatraju normalnim građanima te države. Mi smo poštovani zato što imamo rezultate. Mi smo izuzetni kad dođemo u situaciju da imamo sređenu državu, kad se znaju pravila, kad se znaju i posljedice nesređenih pravila, kad se znaju rezultati i nagrade kada slijediš određena pravila.
Gdje god pogledate danas, u cijelom svijetu, u bilo kojoj firmi koja je na svjetskom glasu, naći ćete nekog iz Bosne i Hercegovine. To znači da mi možemo, da mi znamo, kada nam se daju uslovi u kojima možemo da uspijemo. Nama treba normalna država, nama treba država prava. Ništa nam drugo ne treba.
RSE: Ako je sve tako kako kažete, što onda koči ovu zemlju da napravi iskorak prema evropskim integracijama?
Hadžikadić: Recimo, koči nas što u privredi imamo preduzeća u koja dolaze stranke koje vladaju preduzećima, stavljaju ljude koji ne mogu da zaista odgovore tržišnim vrijednostima i potrebama da bi ta neka firma uspjela. Koliko treba vremena da se uspostavi jedno preduzeće? Koliko ljudi treba da se plati da bi došla nekakva investicija u ovu državu, da bi mogla da opstane? Investicije ne dolaze zato što nema pravne države, zato što investicije nisu zaštićene.
Zašto bi neko došao ovdje, da bi nam dao mogućnost da uspiju oni, da uspijemo mi, ako mi ne možemo njima da garantujemo da novac koji ovdje zarade da će moći ili odnijeti sa sobom ili investirati dalje ili da neće morati plaćati nekih milion ljudi zbog korupcije koja je prisutna. Zašto za naše univerzitete mora neko ko je na vlasti da odredi ko će biti rektor univerziteta? Zato što se to odnosi na sve obrazovne institucije. Gdje god pogledate, morate biti podoban da bi uspjeli. To znači, nema kreativnosti, nema inventivnosti i nema napretka.
RSE: Znači, Vi vjerujete u Bosnu i Hercegovinu u vrijeme kada na tisuće mladih od nje diže ruke?
Hadžikadić: Ono što mene lično motivira jeste ono kad neko kaže da se nešto ne može. To je jednostavno jedan osobni izazov, onda kad je nešto najgore, tada je najbolje vrijeme da se uđe unutra, tada je najveća mogućnost da se stvari poprave, jer ima dovoljno onih koji su u nekakvom očaju da bi možda na kraju i željeli da na kraju pomognu. Mislim da je ovo idealno vrijeme za promjene. Baš smo razgovarali prije desetak minuta – da sam došao prije deset godina, vjerovatno ne bih imao ovakav prijem kao što imam danas.
Facebook Forum