Takozvana "savršena" fotografija postala je imperativ na društvenim mrežama a mobilni telefon, koliko sredstvo komunikacije toliko i zamjena za klasični fotoaparat.
Tako svjedočimo opasnim situacijama kojima se ljudi izlažu zbog selfija, fotografijama egzotične hrane...
U parkovima i na drugim atraktivnim lokacijama po gradu mogu se sresti mladenci koji prije vjenčanja u smokingu i vjenčanici satima poziraju fotografu u želji za što savršenijim fotografijama "najvažnijeg" dana u životu.
O fotografiji i izazovima nove tehnologije za Radio Slobodna Evropa (RSE) govori Dejan Kalezić koji se fotografijom bavi više od 20 godina.
Izlagao je u galerijama u Crnoj Gori, regionu i inostranstvu, gdje izdvaja izložbu u Centru za lijepe umjetnosti Bozar (BOZAR Centre for Fine Arts), u Briselu, a već 14 godina organizuje kurseve fotografije u Podgorici.
RSE: Otkuda ta opsesivna potreba za idealnom fotografijom na društvenim mrežama?
Kalezić: Vjerovatno je razlog to što su društvene mreže odličan teren za reklamu ali i za samoreklamu. Međutim, ono što je meni mnogo važnije jeste da tom ogromnom broju fotografija koje budu svakodnevno objavljene na raznim platformama ja zaista ne vidim neki iole dobar kvalitet.
Ta potreba i taj fenomen "savršene" fotografije na društvenim mrežama je vjerovatno i posljedica trenutka i vremena u kojem se nalazi naše društvo i u kojem većina ljudi teži samoreklamerstvu. Šta god da je razlog, ja bih ipak taj trend odvojio od priče o umjetničkoj fotografiji.
RSE: Još jedan fenomen je prisutan a to je fotografisanje važnih životnih događaja na neobičnim mjestima i u najneobičnijim situacijama. Kako to objašnjavate?
Kalezić: To je za mene kao profesionalca problematično jer ako u prvi plan stavimo mjesto i ambijent u kojem fotografija nastaje, u odnosu na recimo ljude koji se vjenčavaju, mladence, ja mislim da to nije dobar pristup. Ko tu onda ima prednost? Zašto nastaje ta fotografija? Da li su važniji mladenci ili mjesto i prostor gdje se vjenčavaju?
Doduše, danas je nekim ljudima mnogo važnije da kažu kako su se fotografisali na nekim mjestima nego da su tu obilježili neki važan događaj u njihovim životima. Iz ugla fotografa, po meni moraju postojati prioriteti fotografije i ako su mladenci u pitanju onda su oni definitivno prioritet a ne neka lokacija.
RSE: Nikako da pobjegnemo od fenomena koji povezuju fotografiju i socijalne mreže... U potrazi za savršenim selfijem ljudi danas sebe vrlo često izlažu i rizicima. Poznati su primjeri gdje su ljudi pravili selfije u krajnje opasnim situacijama. Kako to komentarišete?
Kalezić: Naravno da niko normalan ne može da opravda bilo kakav rizik. Sa druge strane u redu je ta želja da nekako budemo drugačiji ali je u ovom slučaju cijena previsoka. Ali čak i kada nastanu te fotografije u opasnim situacijama većina je lošeg kvaliteta jer za dobru fotku treba da se pogodi nekoliko stvari da bi ona zadivila javnost, odnosno "dotakla" posmatrače. Ja sam "starija škola" i ako nemam ništa protiv selfi fotografije, mislim da se previše koristi u neke samoreklamerske svrhe.
RSE: Živimo i digitalnoj eri, u svijetu virtualne stvarnosti pa me interesuje da li smatrate da mobilni telefoni preuzimaju poziciju klasičnih fotoaparata?
Kalezić: Moje razmišljanje je da uređaj ne pravi fotografiju već je pravi čovjek. Poznavajući ograničenja uređaja sa kojim pravi fotografiju i ako se krećemo u tim okvirima mi ćemo imati uspjeha. Ali ako mislimo da možemo sa mobilnim telefonima da napravimo nešto dobro a nemamo tih mogućnosti, onda nećemo ni imati dobre fotografije.
Gledajući neke trendove danas u svijetu mogu da kažem da se sve više ljudi bave starom, analognom fotografijom, alternativnim procesima dobijanja fotografija. Koristi se i razvijanje filma kao i neki načini dobijanja fotografija koji su postojali prije 150 godina. Mislim da je ta hiperprodukcija digitalnih fotografija malo dosadila ljudima, previše im je toga i traže otklon u dijelu alternativne, analogne fotografije. Ta industrija i tržište polako rastu iako nemam iluziju da će dostići nivoe kakve su nekada imali.
RSE: Gdje je umjetnička fotografija danas u Crnoj Gori i koliko je uopšte zastupljena na taj način?
Kalezić: U Crnoj Gori na žalost i pored toga što se veliki broj ljudi bavi fotografijom, jako je malo onih koji fotografiju doživljavaju sa te umjetničke strane i koji izlažu svoje fotografije.
Moje lično iskustvo pokazuje i da je u Crnoj Gori jako teško da dođete u priliku da prikažete ono što radite. Obično se sve svodi na prikazivanje na društvenim mrežama. Ja mislim da je potpuno drugačiji doživljaj vidjeti fotografiju odštampanu, opremljenu i postavljenu na mjesto na koje treba da stoji, i koja je osvijetljena po profesionalnim standardima, nego ako je gledamo na telefonu ili na računaru.
Facebook Forum