Muzičar iz Hrvatske Darko Rundek održao je pet različitih koncerata u Beogradu. Na prvom koncertu na kome su se čuli Rundekovi hitovi, revolucionarnu špansku pesmu "Aj, Karmela", koja se čuje svake subote u Beogradu na protestnim šetnjama, pevao je zajedno sa publikom.
Tim povodom, Rundek kaže: “Pjesma, ako diže srca i ako je u sklopu energije za plemenite ciljeve, niko sretniji od mene da se pjeva i izvodi.“ Sa Rundekom smo razgovarali 5. marta nakon pretposlednjeg koncerta na kome je promovisan album „Mura Mura“.
Rundek: Bilo je vrlo lijepo i svaki koncert je bio drugačiji. Prvi koncert je bio sa najvećim hitovima i to je bilo onako kako smo očekivali. Publika je došla spremna, svi su znali sve pjesme i podijelili smo jedan zajednički događaj.
Drugi koncert je bio malo rizičniji. Tu smo došli sa sedam novih pjesama koje sada spremamo za novi album. Neke od njih nisu bile ni gotove. Baš smo se nekako otvorili prema publici i pustili publiku u jedan proces dovršavanja muzike, u kojem je publika, svojom pažnjom ili nepažnjom, svojim prisustvom i sudjelovanjem, također učestvovala.
Treći koncert je bio u klubu. To je bio koncert Cul-De-Sac, što bi u doslovnom prijevodu bilo „guzica od vrećice“, a zapravo je idiom koji znači „slijepi put“. To je grupa koja svira gotovo potpuno improviziranu muziku koja je nastala krajem osamdesetih. Ponovo se okupila sada, povodom smrti jednog od članova tog benda. I to je isto bio prekrasan koncert, sa nešto manje publike koja prati takvu vrstu muzike. Bio je to baš blagoslovljen i jako lijep koncert.
Večeras je (5. marta), u ovoj prekrasnoj dvorani, bio koncert sa Andrejom Košavić i sa ekipom (Andreja, Rundek & Ekipa "Ftičeki".) , koji je bio promocija albuma „Mura Mura“.
RSE: Otkud međimurska pesma u vašem repertoaru?
Rundek: Međimurske pjesme su za mene od malena, vjerojatno i od prije rođenja, dio mog genetskog koda. Nisam baš Međimurac, moji su porijeklom iz Zagorja, ali ko zna otkuda su se moji preci selili. Važno je da je ta muzika donijela melodije i atmosferu neke pramuzike. Zapravo, uvijek sam težio da te pjesme istovremeno imaju razinu emocionalno aktualnu, da sežu u duboko sjećanje koje se čini važnije i koje istovremeno sadrži i radost i sjetu.
“Pjesma, ako diže srca i ako je u sklopu energije za plemenite ciljeve, niko sretniji od mene da se pjeva i izvodi.“
RSE: Što znači da nije samo harizmatična Andreja inspiracija, okidač za najnoviji album?
Rundek: Mi dijelimo ljubav prema tim pjesmama, prema tim melodijama. Okidač je zapravo bila Sandra Hržić sa kojom živim i surađujem već desetljećima, koja također voli tu muziku, koja voli Andreju, koja voli ekipu koja se formirala prije dvije godine na turneji Apokalipsa Now, i koja čini većinu ovog ansambla koji prati Andreju. Ona je preuzela tu inicijativu da spoji ekipu koja je bila u nekom naponu muzičke inspiracije, i Andreju, sa kojom smo surađivali i prije na projektima, koja je jedna vrlo karizmatična osoba i koja lijepo pjeva, da zajedno probamo iznijeti te pjesme koje je već dugo mislila snimiti.
RSE: Vi ste došli u Beograd usred protesta subotom uveče i to protesta na kojima se vrlo često, pa skoro svake subote, čuje vaša "Aj,Karmela". Poručili ste, uoči dolaska, da ne moraju da traže od vas dozvolu da puštaju tu pesmu. Zašto ste tako darežljivi?
Rundek: Nije to moja pjesma. To je prepjev španjolske narodne pjesme koju je neko napisao u doba španjolskog građanskog rata. Pjesma, ako diže srca i ako je u sklopu energije za plemenite ciljeve, niko sretniji od mene da se pjeva i izvodi.
RSE: Jeste li pevali na nekom od koncerata ovde "Aj, Karmela"?
Rundek: Na prvom koncertu. Zajedno sa publikom, naravno.
RSE: Kako je publika reagovala? Da li je bilo dodatne energije?
Rundek: To smo bili mi. To više nismo bili mi i oni, pjevali smo zajedno.
RSE: Da li razumete šta šetači hoće?
Rundek: Puno sam se raspitivao i imam otprilike sliku. Čini mi se kao da je vrijeme da se pokret malo fokusira, ne bi li uspio, barem u dijelu svojih namjera.
RSE: Jedan od stihova pesme "Aj Karmela", je: „Želja nam je samo jedna, da fašista više nema“. Ali fašista je sve više i više. Gde ih vi prepoznajete?
Rundek: Fašisti se ne rađaju. Kada postoji određena kritična masa, lumpenproletarijata, kako bi ga Marx nazvao, onda ga se može zadojiti ovim ili onim ideologijama. Fašizam je stvarno stran ljudskoj prirodi, to je produkt jedne manipulacije.
RSE: Šta mislite da je okidač za savremeni fašizam, danas u Evropi? Da li je to migrantski talas? Kako ste vi to doživljavali u Parizu, a kako ovde u regionu?
Rundek: U početku mi se činilo da je u regionu bilo puno više sućuti za te ljude, nego u Mađarskoj. Angela Merkel se stvarno ponijela kao jedna hrabra žena, da svoju politiku, barem u tom trenutku, bazira na nekim ljudskim vrijednostima. U Francuskoj je, čini mi se, za razliku od Njemačke, ksenofobija puno jača.
U ovo vrijeme, kada počinju ozbiljne klimatske promjene, moguće je da dođe do vrlo nagle promjene klime koja će sobom povući širenje pustinje i puno migracije ljudi koji jednostavno više neće moći preživjeti, tamo gdje jesu. Moraće tražiti gdje mogu da prežive. Sa time ćemo se još mnogo susretati i nadam se da će ljudi pronaći načina da budu solidarni.
RSE: Kada ste vi dve hiljadite godine došli u Beograd na prvi koncert posle desetogodišnje pauze, posle deset ratnih godina, pročitala sam jedan komentar – "došao je Rundek, znači svo zlo je za nama, sada možemo da razmišljamo šta ćemo dalje". Ne znam da li ste vi tada bili toliko ushićeni i da li ste mislili da je stvarno zlo iza nas u regionu? Šta danas mislite?
Rundek: To je bio stvarno veliki trenutak, barem za mene. Stvarno se tu stvorila neka koncentracija nade, vjere i pouzdanja i životne radosti, kao da je došlo vrijeme da cijelo desetljeće koje je bilo puno užasa, otkačimo. Mi to vučemo za sobom, kao neku konzervu. Mislim da, barem u regionu, ne bi trebalo uskoro biti neke zle krvi, koja bi izašla previše na površinu. Mislim da problemi sada dolaze sa drugih strana.
RSE: U vreme Haustora (grupe u kojoj je Rundek bio na početku karijere), bili ste angažovani umetnik, levičar, buntovnik. Šta ste danas? Koji ste put prešli do „Cargo tria“?
Rundek: Zadnji projekt se zove „Darko Rundek i ekipa“. Sada snimamo album.
Ako se može govoriti o nekom mom društvenom angažmanu, u ovom trenutku, on bi se vjerojatno usmjerio prema tome da se ljudi nekako osvijeste od konzumerizma i da potraže gdje je bolje, sadržajnije i kvalitetnije, u ime zajedničkog opstanka. Mašina ovoga sistema, u kojem sada živimo, je na rubu da pukne.
Koliko mogu, ja bih probao krenuti prema nečemu, što je stvarnije i humanije.
Mašina ovoga sistema, u kojem sada živimo, je na rubu da pukne.
Preko ovih čaša (razgradive čaše koje se mogu kupiti pre koncerta i vratiti i dobiti novac nazad) koje smo, uz pomoć Long playa uspjeli promovirati po prvi put u Beogradu, da poslije koncerta ne ostaje brdo plastičnih bačenih čaša, da se ne gušimo u smeću koji je samo dio efekata konzumentske civilizacije.
RSE: Znači ekologija je ono što je danas vaš bunt?
Rundek: Nazovimo to tako. Ekologija mi nije baš najdraža riječ, ali izgleda da je najpraktičnija u ovom trenutku.
RSE: Kako se prolazi put, od droge, do zdravog života, do vegana?
Rundek: Nisam ja nikada bio neka narkomančina. Ono što kaže Bodler - opijajte se vinom, poezijom i krepošću. Sigurno sam prešao na poeziju i krepost, ali i to ide gore-dole.
RSE: Da li ćete se još pojaviti u Beogradu sa maratonskim koncertima? Hoće li biti „Dana Darka Rundeka“ iduće godine u ova doba?
Rundek: Pa, zavisi da li će biti dovoljno novih projekata koje bih mogao predstaviti. Poenta je u tome da dovedem nešto što je svježe i novo i pokriva jednu široku gamu. Nisam siguran da će se u godinu dana toliko novog roditi a da bi to imalo smisla. Možda je ovo, zapravo, samo jednokratna manifestacija. Probali smo to učiniti i mislim da je imalo nekog smisla. Na kraju ćemo procijeniti koliko bi to ponavljalo.
Facebook Forum