Darko Rundek i njegov Rundek Cargo Trio ovog vikenda u Beogradu predstavljaju svoj novi album „Mostovi“. Priprema za početak turneje bili su koncerti ovog tjedna u klubovima u Splitu, Rijeci i Zagrebu, a nakon zagrebačkog koncerta odvojio je malo vremena za razgovor za naš program.
„Stari prijatelji ne lažu“, kaže stara istina, i to je možda bio motiv Darku Rundeku da novi album Rundek Cargo Tria „Mostovi“ predstavi i na klupskoj svirci u zagrebačkom klubu „Vinyl“ pred pedesetak ljudi koje zna već decenijama. Po reakcijama publike može se reći da je album izdržao ovaj težak test, a o albumu, budućoj turneji i njegovoj muzici kratko smo sa Rundekom razgovarali nakon koncerta.
RSE: Predstavi nam ukratko album…
Rundek: Ovo je drugi album 'Rundek Cargo Tria.' Prvi se zvao 'Plavi avion' i izašao je pred gotovo 5 godina. Dugo smo ga spremali i puno smo na njemu radili. Radili smo ga uglavnom na Braču, u studiju kojeg sam ja tamo napravio. Nosili smo svojevrstan teret toga da je 'Plavi avion' bio tako dobar album da mi se činilo da bi mogao biti posljednji. Nakon što tako nešto napraviš, ne smiješ ići ispod tog albuma. Tako da smo 'Mostove' jako dugo spremali i mislim da smo našli i svoj zvuk i da smo progovorili o stvarima o kojima još nismo govorili.
RSE: Sada ste imali tri klupska nastupa u Splitu, Rijeci i Zagrebu – za zagrijavanje. Kada kreće „velika“ turneja?
Rundek: Prvi veći koncerti su zapravo u Beogradu. Imamo koncerte na 'Barutani'na Kalemegdanu 12. i 13. 6, pa onda imamo koncert u 'Tvornici' u Zagrebu 18.6, pa koncert na tvrđavi Mihovil u Šibeniku, što je promotivni koncert za južni dio Hrvatske.
RSE: Naravno da su pjesme cjelina stiha i glazbe, riječi i glazbe, ali čime se bave tekstovi pjesama na novom albumu?
Rundek: Album se stalno na razne načine vraća na par tema. Vezane su uz to da živimo okruženi raznim vrstama manipulacije, a jedno od glavnih sredstava te manipulacije je – zastrašivanje. Stalno smo nekako zastrašivani i zabrinuti, tako da album pokušava nekako okrenuti pogled prema radosti življenja, življenja sad, prema povjerenju, prema prijateljstvu, prema nečemu što su stvarne ljudske vrijednosti.
RSE: Ti si sada dobar dio vremena na Braču. Kako je to živjeti na otoku, kako to utječe na tebe?
Rundek: Sigurno nekako utječe, ali ja toga nisam jako svjestan. Utječe sigurno to da mogu raditi u vrtu i na maslinama, tako da sam nekako tamo puno više u vezi sa zemljom i sa prirodom nego što bih to bio da sam stalno u Zagrebu. Super je to da na Braču postoje vrlo zanimljive inicijative samoodrživih sela, organske zemljoradnje i tako dalje, s kojima se pokušavam aktivno povezati. A osim toga – to je malo selo koje je dosta mirno, u kojem se svi znaju, svi se pozdravljaju… Jedan prilično zdrav ambijent!
RSE: To je jedna super priča! Kako si zadovoljan svojom percepcijom u javnostima na eks-ju prostorima?
Rundek: Kad god izdam novi album, postoji interes. Koliko je on masovan, ne znam, ali ipak imamo koncerte koji su relativno masovni. Mi pokušavamo nekako odrediti neku veličinu dvorane ili prostora u kojem sviramo, gdje ćemo moći s publikom koliko-toliko direktno komunicirati. Mediji su nam otvoreni, i mislim da i u Srbiji i u Bosni i Hercegovini i u Crnoj Gori i Makedoniji imamo svoju publiku i medije koje zanima ono što imam za reći i što imamo za odsvirati. Tako da mislim da smo percipirani na jedan točan način.
RSE: Ovaj koncert bio je na neki način za frendove iz predživota iz Zagreba, u publici je bila i tvoja mama. Nije li to bilo dosta zahtjevno?
Rundek: Što?
RSE: Večerašnji koncert. Mislim, i tvoja mama je bila tu…
Rundek: Bio je! Ja sam ga se malo pribojavao, a s druge strane, bitno je da je bio u situaciji kakva realno jest. To su koncerti koji nam pomažu da se pripremimo za turneju, bilo mi je super da sa prijateljima možemo podijeliti taj naš proces rada i trenutke zajedno, i – ovo mi je super!
RSE: Politika je neizbježna tema. Koliko je ova domaća politika prisutna u tvojim razmišljanjima, u tvojim stavovima?
Rundek: Postoje realni problemi i postoji život s kojim se ljudi trebaju nekako nositi, i teško je povezati taj život s nekakvom politikom koja – čini mi se – stalno rješava neke male probleme, a one realne gura pod tepih. Niimalo se ne pokušava suočiti sa stvarnim problemima i sa pokušajem da se život prilagodi novim okolnostima. Mislim da sada više nisu vremena kada treba tražiti neki rast, već treba krenuti od toga da vidimo što imamo, da probamo tražiti manje, a kvalitetnije, a ne cijelo vrijeme isfuravati nekakav rast. Mislim da što se prije okrenemo realnoj situaciji – da taj kapitalizam koji je do sada funkcionirao više ne funkcionira i da neće funkcionirati, i ako se na vrijeme prema tome odredimo i potražimo neki drugi način da se organizira život, tim smo bolje postavljeni prema onome što nas čeka.
