Glumac Vlastimir Đuza Stojiljković preminuo je 16. juna u Beogradu u 85. godini posle duge i teške bolesti.
Rođen je 30. juna 1929. godine. Profesionalnu karijeru je započeo 1951. u Beogradskom dramskom pozorištu a u Ateljeu 212 je igrao do penzionisanja, 1995. godine.
Donedavno je često gostovao u brojnim predstavama. Odigrao je više od 130 uloga, a velki trag ostavio je i na televiziji. I danas pleni TV gledaoce u ulozi Rođe, decenijama nakon snimanja kultne jugoslovenske serije „Pozorište u kući“ koja se reprizira na RTS-u.
Na filmu je debitovao 1957. u "Tuđoj zemlji" Jožea Galea i od tada je nanizao brojne uloge.
Osim na filmu i u pozorištu, publika ga pamti i kao sjajnog pevača. Maestralno je otpevao pesmu „Devojko mala“ u filmu “Ljubav i moda”.
Sa Milenom Dravić vodio je šou program "Lift za peti sprat", a takođe je bio voditelj i u radio emisiji "Zabavnik" na prvom programu Radio Beograda.
Mnoge generacije pamtiće njegov glas koji je "pozajmljivao" junacima crtanih filmova Patku Dači, Pepe le Tvoru, Optimus Prajmu iz Transformersa, Rafaelu i Leonardu iz Nindža kornjača.
Đuza Stojiljković je ovogodišnji dobitnik “Sterijine nagrade” za naročite zasluge na unapređenju pozorišne umetnosti i kulture koje dodeljuje Sterijino pozorje.
Intendant riječkog Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca, režiser Oliver Frljić pred četiri godine je u beogradskom Ateljeu 212 postavio „Oca na službenom putu“ Abdulaha Sidrana, u kojem je Vlastimir Đuza Stojiljković - tada osamdesetdvogodišnjak – igao ulogu petogodišnjeg Malika. Frljić za RSE na vijest o smrti Đuze Stojiljkovića kaže:
„Ja sam znao da je Đuza bolestan i – evo – jučer sam saznao za tu vijest. Jako mi je žao – mislim da je on bio velik glumac i velik čovjek. On i ja smo se upoznali na jednom vrlo specifičnom projektu, najprije zbog Đuze. Dakle, ja sam radio 'Oca na službenom putu' i Đuza je igrao dječaka. Dakle, glumac koji je bio najstariji u ansamblu igrao je ulogu najmlađeg. U trenutku kada je Đuza na to pristao, predstava se i riješila. Bila je jednadivna suradnja i jako puno sam naučio. Nadao sam se da će biti prilike da radimo ponovno zajedno, ali eto… Na žalost …“
Povodom smrti velikog glumca Đuze Stojiljkovića za RSE govori i reditelj Dejan Mijač:
„Đuza Stojiljković je bio najmilije stvorenje koje se u pozorištu može zamisliti. Uvek, što se kaže, pri ruci. Uvek dobar i inspirativan sagovornik. Uvek dobar slušač, što je vrlo važno za vrstu komunikacije koju smo ostvarivali. Da ne kažem kakav je bio glumac. Sve dobro, najlepše i najsvetlije što može biti otišlo je sa njim.
Prvi put sam ga video u komadu ’Smrt trgovačkog putnika’, na Crvenom krstu davne ’51. ili ’52. godine. Tada me je impresionirao njegov jednostavan, precizan, životan način glume. On je već tada vladao osobinom koja je naročito važna za glumca i koja se teško postiže – a to je da govori neposredno iz sebe i da je uvek svoj, to jest da uvek u poziciju onoga što se zove lik zalaže sebe lično. To je strašno teško i događa se vrlo retko nadarenim glumcima. Takav je bio Đuza.“
