U Sarajevu je u ponedjeljak (18. aprila) preminula Branka Inić, iskreni i plemeniti borac za ljudska prava, zaštitnik najugroženijijih, najslabijih, onih koji su ostali bez doma, bez radnog mjesta, bez penzije, ličnog dohotka – bila je posljednja nada svim onim kojim je neko drugi oduzeo pravo i dostojanstvo. Pomagala je u zaštiti djece, samohranih majki, invalida, bivših boraca....
Bila je posvećena svom poslu tako srčano da se nikad nije znalo šta radi u radno vrijeme, a šta u u dane vikenda, poslijepodne, uveče, noću..
Misiju “pomoći ljudima” počela je 1996. godine u Helsinškom komitetu za ljudska prava BiH. Kroz njenu kancelariju je prošlo 100 000 ljudi. Sjećam se prizora iz Helsinškog, gdje “načičkani“ ljudi strpljivo stoje i čekaju Branku, kao svoju slamku spasa. O tom periodu, advokat Sulejman Hadžibegović, oživljava ovo sjećanje:
“Branku znam još s fakulteta a moj prvi profesionalni kontakt s njom je bio kada se prihvatila uloge pravnika u Kući za ljudska prava, tj, u Helsinškom komitetu BiH. Bez predrasuda, puna nekog čudnog osjećaja za prava obespravljenih, raseljenih, obogaljenih, posebno povratnika u svoje domove. Branka Inić je čak nevjerovatno brzo uočila sve teškoće postojeće vlasti, a toj vlasti je stavljeno u obavezu izvršenje odnosno uspostava vladavine prava u oblasti Aneksa VII.
Čitav svoj put, od '96. evo do smrti, usmjerila je ka pravdi, pravičnosti. Vrlo jasno se izdizala iznad dnevnopolitičkih manipulacija, s nevjerovatnom energijom, veoma često sama. Kad kažem 'veoma često', mislim bukvalno sama. Ona je sate i sate, noći i noći, provodila u tom malom uredu, koji je bio metar i po sa metar. Znao sam ući tamo – I, ne vidiš je od spisa koji su je sakrili, definiše probleme, nudi rješenja. Počeli smo komunicirati na relaciji pravo-zaštita prava. Znala je do kasno u noć, sate i sate provoditi pitajući, pitajući, nekad sam mislio da je i naporna, a onda se nakon desetak dana javi: 'Uvela sam ih 20 u njihove domove, u Republiku Srpsku sam vratila 30, u Federaciju 25'. Znala je govoriti da je Bosna puna nekog iskonskog nemira, da će taj nemir otići iz Bosne. Nažalost, otišla je Branka.
Imali smo priliku da radimo s jednom čudesnom pravnicom: neumornom ženom, kojoj je pravo bio smisao života, i cilj života i najveće zadovoljstvo u životu. Nikad neću zaboraviti – nekad bi joj neka stranka donijela čokoladu – ona to nije mogla prihvatiti, kaže: 'Tek ste se vratili, imate djecu, toj djeci je potrebnije'. Ovo vi nećete danas često sresti“, kaže Hadžibegović.
Branka Inić je završila Pravni fakultet u Sarajevu, koji je iznjedrio desetine hiljada pravnika, brojne izvanredne ličnosti – sudije, tužioce, advokate, ombudsmane, državnike, a Branka se izdvajala svojim ojećajem za zaštitu svih ugroženim i za pravnu pomoć obespravljenim. Posljednjih godina je bilana čelu pravnog tima Antikorupcijske mreže ACCOUNT. Dženana Alađuz, koordinatorica Mreže ACCOUNT i Brankina prijateljica, kaže:
“Moje sjećanje na Branku je najljepše moguće. I pomogla je hiljadama ljudi. Kad sam jednom s njom radila intervju, prije možda desetak godina, u tom trenutku je direktno pomogla 55.000 ljudi. Sad zamislite ovaj protok vremena, koliko je to. Možemo slobodno govoriti o cifri od skoro 100.000 ljudi. A nosiću najljepše sjećanje, jer je ona, ono što bi mladi rekli u žargonu, bila 'faca'. Ona je bila gospođa, ona je bila raja, ona je bila faca, ona je bila stručnjakinja i bila je velika zaštitnica svakoga ko je bio ugrožen. To je osoba kakvu upoznate jednom u životu, ako ste sretni. Ona je jednostavno osoba koja je u ovom obespravljenom društvu, gdje vidite i kakvo nam je tužilaštvo i sudstvo da čovjek ne može biti siguran da će biti objektivno i transparentno, bila ta koja je zasigurno za svaku svoju rečenicu mogla stati pred bilo koji sud, pa bio to u Strazburu, bilo ovdje, neki općinski.
Znala sam s njom šetati gradom i vjerujte, ne postoji sloj društva ili populacija koja nju nije prepoznavala kao svoju, od taksista do načelnika, od obespravljenih žena, silovanih u ratu, do nekih gospođa, domaćica, povratnika. Jednostavno, znala se sa svakim popričati, kao čovjek, pronaći rješenje za njenu ili njegovu boljku i ostati prijatelj. Nikada nije gledala koliko ko ima novca i da li joj može platiti neke velike tarife. Naprotiv – mnogo češće je radila besplatno”, sjeća se Alađuz.
Branka Inić je dobitnica brojnih priznanja, a Holandska vlada je snimila film o njenom radu na zaštiti socijalnih prava. Biće sahranjena u srijedu, u Sarajevu.
