Grupa crnogorskih intelektualaca, aktivista nevladinog sektora i novinara, uputila je apel domaćoj i međunarodnoj javnosti nadležnim državnim organima da konačno riješe slučaj Ibrahima Čikića, jednog od rukovodilaca nekadašnje Nacionalne stranke bošnjaka muslimana, koji je skupa sa dvadesetak sunarodnika sredinom devedesetih bio žrtva stravične policijske torture i montiranog sudskog procesa koji je ovdašnja vlast povela u jeku velikosrpske histerije. Apel je upućen nakon što su petnaest godina nakon nerasvijetljenog zlostavljanja za klevetu tužili oni ljude koje u knjizi "Gdje sunce ne grije" označava kao mučitelje i progonitelje.
Koji je glavni cilj sličnih apela ako se zna da ranije slične inicijative nijesu imale puno efekta, pitali smo potpisnika, urednika podgoričkog nedjeljnika "Monitor" Esada Kočana:
"Apeli ovakve vrste, to treba znati, se u demokratskim društvima i ne pišu. U nedemokratskim društvima, kakvo je naše, gdje se sistematski krše ljudska prava ovakvi apeli imaju dvostruki cilj. Jedan je da pokaže onima koji krše prava da nijesu povlašćeni, dakle, kako god da oni reagovali ima ljudi koji neprihvataju službenu laž i koji računaju da u društvu još postoje adrese koje nijesu moralno mrtve, da Crna Gora nije izlovano ostrvo izvan svijeta, da postoje adrese i u Evropi i oko nas koje će čuti glas o ugroženosti ljudskih prava, jer ako idemo prema Evropi onda je ovo evropsko pitanje o ljudskom pravu."
Vlast je do sada žestoko odgovarala na javne apele koji se nijesu poklapali sa njenim trenutnim interesima ne prezajući od uvredljivog i diskvalifikatorskog rječnika. Istoričar Šerbo Rastoder, međutim, podsjeća da je bilo i trenutaka kada su inicijative istih ljudi koji su kasnije satanizovani bile promovisane od strane vlastodržaca, kao na primjer u predreferendumskom periodu kada se trenutna državna politika poklapala sa stavovima pobornika suverenističkog koncepta koje su zajedno potpisnici sličnih apela:
"Apeli su imali dvojake posljedice. Jedna je onda kada se ova grupacija ljudi, uglavnom se radi manje više radi o istoj grupaciji, oglašavala u nekim elementima koji su bili po želji tadašnje vlasti, onda su ti javni apeli dobijali na publicitetu i imali značaj u smislu širenja kritičkog mišljenja kritične mase određenih ideja. U nekim drugim slučajevima javni apeli su ustvari bili samo definisanje ciljne grupe koja je onda služila vlastima kao mogućnost da tu ciljnu grupu satanizuje, posebno u dijelu ako poruke tih apela nijesu bile u saglasnosti s onim što ulažemo."
Javni apeli ukazivanja na deformacije i nepravdu, bez obzira na konkretne posljedice, ljekovito djeluje na kompletno društvo, smatra Rastoder:
"Zato što jedna sredina ima mišljenje kao sredina u kojoj postoji i živi kritičko mišljenje da je u tom smislu u Crnoj Gori svaki javni apel i istorijsko svjedočanstvo i vjerujem da je motiv najvećeg broja ljudi u potpisivanju takvog apela i činjenici da upravo žele da se definišu kao osobe koje ne pristaju na određene pojave koje se kose sa njihovim moralim i etičkim i drugim nadzorima."
Sa tom ocjenom slaže se i Esad Kočan:
"Bez obzira kako reagovala vlast, a vlast na ovakve apele uglavnom reaguje čak i kada mora da se povuče kao što je bilo u slučaju kada je pokvarena ona promocija nagrade za mirotvorstvo, ona reaguje grubo. Međutim, to ne treba da pokoleba ljude da ovo nema nikakve svrhe. Ovakvi apeli imaju i drugu svrhu jer nedemokratske vlasti uvijek žele da stvore atmosferu da u društvu ne postoji solidarnost, da onaj ko je njihova meta da je taj izolovan, da prosto ljudi misle da su atomizirani, da su beznačajni i da se sa njima može činiti šta god hoće. Čak i da nema nikakvog efekta u smislu da se ne utiče na vlast ima efekta da ljudi pokažu da postoji solidarnost."
Koji je glavni cilj sličnih apela ako se zna da ranije slične inicijative nijesu imale puno efekta, pitali smo potpisnika, urednika podgoričkog nedjeljnika "Monitor" Esada Kočana:
"Apeli ovakve vrste, to treba znati, se u demokratskim društvima i ne pišu. U nedemokratskim društvima, kakvo je naše, gdje se sistematski krše ljudska prava ovakvi apeli imaju dvostruki cilj. Jedan je da pokaže onima koji krše prava da nijesu povlašćeni, dakle, kako god da oni reagovali ima ljudi koji neprihvataju službenu laž i koji računaju da u društvu još postoje adrese koje nijesu moralno mrtve, da Crna Gora nije izlovano ostrvo izvan svijeta, da postoje adrese i u Evropi i oko nas koje će čuti glas o ugroženosti ljudskih prava, jer ako idemo prema Evropi onda je ovo evropsko pitanje o ljudskom pravu."
Vlast je do sada žestoko odgovarala na javne apele koji se nijesu poklapali sa njenim trenutnim interesima ne prezajući od uvredljivog i diskvalifikatorskog rječnika. Istoričar Šerbo Rastoder, međutim, podsjeća da je bilo i trenutaka kada su inicijative istih ljudi koji su kasnije satanizovani bile promovisane od strane vlastodržaca, kao na primjer u predreferendumskom periodu kada se trenutna državna politika poklapala sa stavovima pobornika suverenističkog koncepta koje su zajedno potpisnici sličnih apela:
"Apeli su imali dvojake posljedice. Jedna je onda kada se ova grupacija ljudi, uglavnom se radi manje više radi o istoj grupaciji, oglašavala u nekim elementima koji su bili po želji tadašnje vlasti, onda su ti javni apeli dobijali na publicitetu i imali značaj u smislu širenja kritičkog mišljenja kritične mase određenih ideja. U nekim drugim slučajevima javni apeli su ustvari bili samo definisanje ciljne grupe koja je onda služila vlastima kao mogućnost da tu ciljnu grupu satanizuje, posebno u dijelu ako poruke tih apela nijesu bile u saglasnosti s onim što ulažemo."
Javni apeli ukazivanja na deformacije i nepravdu, bez obzira na konkretne posljedice, ljekovito djeluje na kompletno društvo, smatra Rastoder:
"Zato što jedna sredina ima mišljenje kao sredina u kojoj postoji i živi kritičko mišljenje da je u tom smislu u Crnoj Gori svaki javni apel i istorijsko svjedočanstvo i vjerujem da je motiv najvećeg broja ljudi u potpisivanju takvog apela i činjenici da upravo žele da se definišu kao osobe koje ne pristaju na određene pojave koje se kose sa njihovim moralim i etičkim i drugim nadzorima."
Sa tom ocjenom slaže se i Esad Kočan:
"Bez obzira kako reagovala vlast, a vlast na ovakve apele uglavnom reaguje čak i kada mora da se povuče kao što je bilo u slučaju kada je pokvarena ona promocija nagrade za mirotvorstvo, ona reaguje grubo. Međutim, to ne treba da pokoleba ljude da ovo nema nikakve svrhe. Ovakvi apeli imaju i drugu svrhu jer nedemokratske vlasti uvijek žele da stvore atmosferu da u društvu ne postoji solidarnost, da onaj ko je njihova meta da je taj izolovan, da prosto ljudi misle da su atomizirani, da su beznačajni i da se sa njima može činiti šta god hoće. Čak i da nema nikakvog efekta u smislu da se ne utiče na vlast ima efekta da ljudi pokažu da postoji solidarnost."
