U Hrvatskoj trenutno oko 70 tisuća ljudi radi, a ne prima plaću. Prije 10 godina ta je brojka bila skoro 3 puta veća, a onda je smanjena na 'podnošljivu' razinu od oko 20 tisuća ljudi, no zadnjih mjeseci, upozoravaju sindikati, 'broj robova' koji rade bez plaće, ponovo i zastrašujuće raste.
U toj nesretnoj koloni ljudi koji svako jutro odlaze na posao, a kući se vraćaju bez novaca nalaze se i radnici jedine hrvatske tvornice keramike iz Orahovice koji plaću nisu primili od listopada prošle godine.
Predsjednik Sindikata energetike, kemije i nemetala i potpredsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Ivan Tomac najavljuje idući tjedan ' pod prozorima Vlade' u Zagrebu sigurno i prosvjed 460 radnika KIO Orahovica:
Sa jednog od protesta u Zagrebu, Foto: Enis Zebić„Radnici KIO keramike su zadnju plaću primili za 10. mjesec prošle godine. Još uvijek su relativno strpljivi, još uvijek grizu nokte, grizu usnice, al' mislim da će vrlo brzo počet oko sebe počet 'gristi' i direktore i sindikate i svaku vlast koja im se suprotstavi.“
Radnik Mirko Hećimović kaže da je još i sretan jer mu žena radi u drugom poduzeću, pa ipak dobije oko 2000 kuna mjesecno (manje od 300 eura), stariji sin je zaposlen pa i on pomogne, ali kćer im je na fakultetu, a mlađi sin još u srednjoj školi.
„Pa, možete zamisliti bračne parove koji rade u poduzeću, a već 3 mjeseca nisu dobili ni kune, a računi stižu. Mi smo tu još selo, pa se nekako krpa, nešto iz vrta, uskaču roditelji, djedovi, bake mirovina i to, nekako se krpa, al' sve traje predugo i dalje ne ide. Sin mi ide u srednju školu i moram mu dati barem 10 kuna za sendvič, a otkuda? Jednostavno je više psihički nepodnošljivo. Ljudi kukaju i mole ove naše čelnike sindikata, zovu ih nebrojeno puta 'što će biti, što neće biti' jednostavno i doslovno nemaju više ni za kruh.“
Radnici su ustrašeni
Znamo samo da se firma prezadužila zbog modernizacije, novi kredit ne može dobiti i agonija traje već mjesecima, pojašnjava sindikalni povjerenik EKN-a u KIO Orahovica Miroslav Mitrović:
„Mi mislimo da je kriva Uprava, e, sad, da li se to moglo izbjeć' sad u ovoj krizi mi to ne znamo. Sad je voda došla do grla, spremamo prosvjed, al' ne znam jel taj prosvjed uopće ima kakve svrhe il nema, ne znam ko nam može pomoći?! Ko? Nitko nema novaca.“
Sindikalni čelnik Ivan Tomac:
„Mi pričamo o Grčkoj, a mi smo odavno već Grčka, samo nećemo da priznamo.“
RSE: Kako je moguće da radnici u Hrvatskoj, kao u spomenutom slučaju u Slavoniji, pristaju tako dugo raditi bez plaće?
Tomac: Jer su ustrašeni, stalno se nadaju i misle da je bolje raditi i bez plaće nego u općoj nezaposlenosti – nikako. Apsolutno su ustrašeni s ogromnim brojem ugovora na odredjeno vrijeme, a u odnosu na 2008, u 2009. je čak za 100 posto povećan i broj radnika, na neodređeno vrijeme, koji su dobili otkaz.
Najjača oporbena stranka u Hrvatskom Saboru, Socijaldemokratska partija Hrvatske, još jedamput je pokušala progurati prijedlog prema kojem bi neisplata plaća bila kazneno djelo po kojem bi poslodavci koji ne isplaćuju plaće mogli biti kažnjeni i zatvorom, ali HDZ-ova većina je to odbila.
SDP-ova zastupnica Ingrid Antičević Marinović:
„Začuđujuće je obrazloženje Vlade kako bi česta izmjena Kaznenog zakona 'narušila pravnu sigurnost'! Pitam, čiju pravnu sigurnost, da li tih bezočnih ljudi koji tako varaju i kradu radnike, a s druge strane i samu državu, jer će ti ljudi iako su radili i pošteno zaradili svoju plaću morati sutra doći i od države tražiti socijalnu pomoć.“
Istodobno, naglašava SDP-ov zastupnik Nenad Stazić, Vlada se ne boji pravne nesigurnosti kad prihvaća neke druge izmjene u istom zakonu:
„A jedna od tih izmjena je i kažnjavanje kloniranja. Dakle, kloniranje je za hrvatsku vlast trenutno daleko veći problem nego neisplata plaća.“
Hrvatska je, ironično zaključuje Antičević Marinović, doista zemlja apsurda jer otkriveni su primjeri, kao nedavni slučaj Buljubašić u Hrvatskoj Elektroprivredi, da su ljudi fiktivno zaposleni, ne rade, a primaju goleme plaće i na desetke tisuća onih koji pošteno rade, ali ne primaju plaću.
„To se nigdje ne događa,apsolutno nigdje, a u zemljama Zapadne Europe postoje stroge kazne, novčane kazne, zatvorske kazne i zatvaranje firme i tamo, jednostavno, nije moguće da radnik radi, a ne dobije plaću.“
U toj nesretnoj koloni ljudi koji svako jutro odlaze na posao, a kući se vraćaju bez novaca nalaze se i radnici jedine hrvatske tvornice keramike iz Orahovice koji plaću nisu primili od listopada prošle godine.
Predsjednik Sindikata energetike, kemije i nemetala i potpredsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Ivan Tomac najavljuje idući tjedan ' pod prozorima Vlade' u Zagrebu sigurno i prosvjed 460 radnika KIO Orahovica:
Radnik Mirko Hećimović kaže da je još i sretan jer mu žena radi u drugom poduzeću, pa ipak dobije oko 2000 kuna mjesecno (manje od 300 eura), stariji sin je zaposlen pa i on pomogne, ali kćer im je na fakultetu, a mlađi sin još u srednjoj školi.
„Pa, možete zamisliti bračne parove koji rade u poduzeću, a već 3 mjeseca nisu dobili ni kune, a računi stižu. Mi smo tu još selo, pa se nekako krpa, nešto iz vrta, uskaču roditelji, djedovi, bake mirovina i to, nekako se krpa, al' sve traje predugo i dalje ne ide. Sin mi ide u srednju školu i moram mu dati barem 10 kuna za sendvič, a otkuda? Jednostavno je više psihički nepodnošljivo. Ljudi kukaju i mole ove naše čelnike sindikata, zovu ih nebrojeno puta 'što će biti, što neće biti' jednostavno i doslovno nemaju više ni za kruh.“
Radnici su ustrašeni
Znamo samo da se firma prezadužila zbog modernizacije, novi kredit ne može dobiti i agonija traje već mjesecima, pojašnjava sindikalni povjerenik EKN-a u KIO Orahovica Miroslav Mitrović:
„Mi mislimo da je kriva Uprava, e, sad, da li se to moglo izbjeć' sad u ovoj krizi mi to ne znamo. Sad je voda došla do grla, spremamo prosvjed, al' ne znam jel taj prosvjed uopće ima kakve svrhe il nema, ne znam ko nam može pomoći?! Ko? Nitko nema novaca.“
Radnici su ustrašeni, stalno se nadaju i misle da je bolje raditi i bez plaće nego u općoj nezaposlenosti – nikako.
Sindikalni čelnik Ivan Tomac:
„Mi pričamo o Grčkoj, a mi smo odavno već Grčka, samo nećemo da priznamo.“
RSE: Kako je moguće da radnici u Hrvatskoj, kao u spomenutom slučaju u Slavoniji, pristaju tako dugo raditi bez plaće?
Tomac: Jer su ustrašeni, stalno se nadaju i misle da je bolje raditi i bez plaće nego u općoj nezaposlenosti – nikako. Apsolutno su ustrašeni s ogromnim brojem ugovora na odredjeno vrijeme, a u odnosu na 2008, u 2009. je čak za 100 posto povećan i broj radnika, na neodređeno vrijeme, koji su dobili otkaz.
Najjača oporbena stranka u Hrvatskom Saboru, Socijaldemokratska partija Hrvatske, još jedamput je pokušala progurati prijedlog prema kojem bi neisplata plaća bila kazneno djelo po kojem bi poslodavci koji ne isplaćuju plaće mogli biti kažnjeni i zatvorom, ali HDZ-ova većina je to odbila.
SDP-ova zastupnica Ingrid Antičević Marinović:
„Začuđujuće je obrazloženje Vlade kako bi česta izmjena Kaznenog zakona 'narušila pravnu sigurnost'! Pitam, čiju pravnu sigurnost, da li tih bezočnih ljudi koji tako varaju i kradu radnike, a s druge strane i samu državu, jer će ti ljudi iako su radili i pošteno zaradili svoju plaću morati sutra doći i od države tražiti socijalnu pomoć.“
Istodobno, naglašava SDP-ov zastupnik Nenad Stazić, Vlada se ne boji pravne nesigurnosti kad prihvaća neke druge izmjene u istom zakonu:
„A jedna od tih izmjena je i kažnjavanje kloniranja. Dakle, kloniranje je za hrvatsku vlast trenutno daleko veći problem nego neisplata plaća.“
Hrvatska je, ironično zaključuje Antičević Marinović, doista zemlja apsurda jer otkriveni su primjeri, kao nedavni slučaj Buljubašić u Hrvatskoj Elektroprivredi, da su ljudi fiktivno zaposleni, ne rade, a primaju goleme plaće i na desetke tisuća onih koji pošteno rade, ali ne primaju plaću.
„To se nigdje ne događa,apsolutno nigdje, a u zemljama Zapadne Europe postoje stroge kazne, novčane kazne, zatvorske kazne i zatvaranje firme i tamo, jednostavno, nije moguće da radnik radi, a ne dobije plaću.“
