Pod nazivom 'Traganje za istinom krajem 20.stoljeća' Helšinski odbor uz Srbije predstavio je danas u Zagrebu svoju 15-godišnju izdavačku djelatnost koja obuhvaća čak 137 knjiga i 11 dokumentarnih filmova, različitih autora i svjedočanstava, intelektualnih promišljanja i vidjenja onoga što se nakon raspada Jugoslavije dogadjalo u Srbiji i ostalim novonastalim državama, koje se još uvijek nisu spremne suočiti s vlastitom prošlošću.
Dok se svatko ne pogleda u ogledalo nema pravog iskoraka ni za jednu državu bivše Jugoslavije -istakao je na promociji fascinantnog izdavačkog projekta Helsinškog odbora iz Srbije književnik i sveučilišni profesor Predrag Matvejević, podsjećajući na njemačko suočavanje s vlastitom prošlošću, zločinima i logorima u Drugom svjetskom ratu:
„Njemačka kultura je pomogla naciji da vidi što je učinjeno, što je učinjeno 'u ime nacije' ,kako je pretvorena nacionalna kultura u ideologiju nacije i služila ideologiji...To je Njemačka učinila na jedan izuzetan način, jedinstven u Europi. Ja znam da je to teže učiniti u manjim kulturama, medjutim, to je posao koji je apsolutno neminovan i bez njega se ne može ići dalje. Na prostrou bivše Jugosalvije, evo, ova grupa iz Beograda i ta izdanja Helsinškog odobora Srbije su jedan takav pokušaj. Meni je žao što takvih jakih i intenzivnih pokušaja i ostvarenja nema i drugdje, što ih nema u Zagrebu, što ih nema u Ljubljani, što ih nema u BiH. Taj 'pogled u ogledalo', vidjeti sebe sama, svoju vlastitu prošlost jedan je od najvećih izazova koje kultura ima i koji u sebi nosi.“
137 knjiga u izdanju Helsinškog odbora iz Srbije, golemi projekt kojeg su iznijele čelnice Odbora Sonja Biserko, Seška Stanojlović i, kako je rečeno na promociji u Zagrebu, njihova najjača intelektualna potpora, Latinka Perović, govori o posljednjih 20 godina u Srbiji i cijelom prostoru bivše Jugoslavije.
Spominjemo tek neke od autora: Bogdan Bogdanović, Srdja Popović, Ivan Stambolić, Zoran Djindjić, Novak Pribičević, Ivan Djurić, Olga Popović-Obradović, Marko Nikezić, ljudi, kako ih je nazvala Latinka Perović, 'krhke srpske vertikale'
„Sve autore, osim Zorana Djindjića, poznavala sam i lično. Zato se usudjem da kažem da je svaki od njih jedno nepristajanje na laž i zločin.“
To je, ističe Sonja Biserko, ona druga Srbija o kojoj malo znaju i njezini susjedi jer još uvijek na ovim prostorima jedni o drugima gledamo i mislimo kroz 'stereotipe'
Sonja Biserko: Srbija je još uvijek zemlja koja nije odustala od svog velikodržavnog projekta
„Mi smo to nazvali 'projekat u potrazi za istinom', prije svega onog što se dešavalo u Srbiji i njezine odgovornosti za početak i rat uopće. Mislim da bi zbog regionalne normalizacije u budućnosti bilo potrebno da se ljudi što više upoznaju s onim što je Srbija danas čini mi se da to svi 'love' nekako na površini i da nemaju pravi uvid što se u Srbiji desilo i što se danas dešava.“
Usporedbe Srbija –Hrvatska:
„Pa,kolko mogu da vidim, kao posmatrač sa strane,Hrvatska je postigla konsenzus gdje hoće da ide,uz sve probleme koje ima,naravno,kao i sve zemlje u regiji,a konsenzusa o Europskoj uniji u Srbiji još nema. Srbija je još uvijek zemlja koja nije odustala od svog 'velikog državnog projekta', što se prije svega očituje u Bosni i Hercegovini, donekle i na Kosovu.Znači,Srbija ne dozvoljava da se konsoliduju njeni susjedi.Srbija još uvijek na svoje susjede iz bivše Jugoslavije gleda kao neprijatelje i stalno se nameće kao lider regiona,što pokazuje tu njenu aspiraciju da dominira regionom.“
Ne može se reći, zaključuje Latinka Perović, da promjena nema u svim državama bivse Jugoslavije pa tako i Srbiji al' to su, po njezinim riječima, više prividne promjene:
„U suštini morate mijenjati mišljenje, morate mijenjate metod. Morate u suštini, iz jednog zatvorenog društva ,iz jedne duhovne provincije , izaći u otvoreno društvo .A to je najteža revolucija koja se vrši u nekom društvu i za to je potreban golemi napor.“
Po jedan primjerak od svih 137 knjiga Helsinški odobor iz Srbije darovat će Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.Sama promocija nije privukla veću medijsku pažnju i više Zagrepčana,nismo vidjeli čak ni predstavnike Hrvatskog Helsinškog odbora.
Zoran Pusić iz Gradjanskog odbora za ljudska prava.
„Prva riječ koja mi pada na pamet jest da odajem počast ovim hrabrim ljudima iz Srbije, jer mi znamo što su oni sve prolazili u zadnjih 20 godina ,ne samo zbog ovih knjiga koje su zbilja impresivne,toliko broj knjiga izdati i na srpskom i na engleskom je stvarno pravi pothvat. Ako postoje moralne vertikale,onda su to ti ljudi i ova svjedočanstva će ostati za budućnost.“
Dok se svatko ne pogleda u ogledalo nema pravog iskoraka ni za jednu državu bivše Jugoslavije -istakao je na promociji fascinantnog izdavačkog projekta Helsinškog odbora iz Srbije književnik i sveučilišni profesor Predrag Matvejević, podsjećajući na njemačko suočavanje s vlastitom prošlošću, zločinima i logorima u Drugom svjetskom ratu:
„Njemačka kultura je pomogla naciji da vidi što je učinjeno, što je učinjeno 'u ime nacije' ,kako je pretvorena nacionalna kultura u ideologiju nacije i služila ideologiji...To je Njemačka učinila na jedan izuzetan način, jedinstven u Europi. Ja znam da je to teže učiniti u manjim kulturama, medjutim, to je posao koji je apsolutno neminovan i bez njega se ne može ići dalje. Na prostrou bivše Jugosalvije, evo, ova grupa iz Beograda i ta izdanja Helsinškog odobora Srbije su jedan takav pokušaj. Meni je žao što takvih jakih i intenzivnih pokušaja i ostvarenja nema i drugdje, što ih nema u Zagrebu, što ih nema u Ljubljani, što ih nema u BiH. Taj 'pogled u ogledalo', vidjeti sebe sama, svoju vlastitu prošlost jedan je od najvećih izazova koje kultura ima i koji u sebi nosi.“
137 knjiga u izdanju Helsinškog odbora iz Srbije, golemi projekt kojeg su iznijele čelnice Odbora Sonja Biserko, Seška Stanojlović i, kako je rečeno na promociji u Zagrebu, njihova najjača intelektualna potpora, Latinka Perović, govori o posljednjih 20 godina u Srbiji i cijelom prostoru bivše Jugoslavije.
Spominjemo tek neke od autora: Bogdan Bogdanović, Srdja Popović, Ivan Stambolić, Zoran Djindjić, Novak Pribičević, Ivan Djurić, Olga Popović-Obradović, Marko Nikezić, ljudi, kako ih je nazvala Latinka Perović, 'krhke srpske vertikale'
„Sve autore, osim Zorana Djindjića, poznavala sam i lično. Zato se usudjem da kažem da je svaki od njih jedno nepristajanje na laž i zločin.“
Ona druga Srbija
To je, ističe Sonja Biserko, ona druga Srbija o kojoj malo znaju i njezini susjedi jer još uvijek na ovim prostorima jedni o drugima gledamo i mislimo kroz 'stereotipe'
Usporedbe Srbija –Hrvatska:
„Pa,kolko mogu da vidim, kao posmatrač sa strane,Hrvatska je postigla konsenzus gdje hoće da ide,uz sve probleme koje ima,naravno,kao i sve zemlje u regiji,a konsenzusa o Europskoj uniji u Srbiji još nema. Srbija je još uvijek zemlja koja nije odustala od svog 'velikog državnog projekta', što se prije svega očituje u Bosni i Hercegovini, donekle i na Kosovu.Znači,Srbija ne dozvoljava da se konsoliduju njeni susjedi.Srbija još uvijek na svoje susjede iz bivše Jugoslavije gleda kao neprijatelje i stalno se nameće kao lider regiona,što pokazuje tu njenu aspiraciju da dominira regionom.“
Ne može se reći, zaključuje Latinka Perović, da promjena nema u svim državama bivse Jugoslavije pa tako i Srbiji al' to su, po njezinim riječima, više prividne promjene:
„U suštini morate mijenjati mišljenje, morate mijenjate metod. Morate u suštini, iz jednog zatvorenog društva ,iz jedne duhovne provincije , izaći u otvoreno društvo .A to je najteža revolucija koja se vrši u nekom društvu i za to je potreban golemi napor.“
Po jedan primjerak od svih 137 knjiga Helsinški odobor iz Srbije darovat će Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.Sama promocija nije privukla veću medijsku pažnju i više Zagrepčana,nismo vidjeli čak ni predstavnike Hrvatskog Helsinškog odbora.
Zoran Pusić iz Gradjanskog odbora za ljudska prava.
„Prva riječ koja mi pada na pamet jest da odajem počast ovim hrabrim ljudima iz Srbije, jer mi znamo što su oni sve prolazili u zadnjih 20 godina ,ne samo zbog ovih knjiga koje su zbilja impresivne,toliko broj knjiga izdati i na srpskom i na engleskom je stvarno pravi pothvat. Ako postoje moralne vertikale,onda su to ti ljudi i ova svjedočanstva će ostati za budućnost.“
