Mediji su objavili tajne iskaze iz istrage o Ivi Sanaderu koji govore da je crnim fondovima navodno financirana kampanja aktualne premijerke Jadranke Kosor 2005. i 2007 godine. Novinar koji je to objavio istražnim organima nije otkrio izvor informacije, čije objavljivanje je po zakonu zabranjeno.
Hrvatsko novinarsko društvo oštro je osudilo pozivanje novinara “Večernjeg lista” Josipa Bohutinskog u Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala (USKOK) kako bi im otkrio otkud mu tajni iskaz bivše računovotkinje HDZ-a iz istrage o Sanaderu, da je 13.000.000 (1,8 milijuna eura) iz crnog fonda HDZ-a plaćeno “na ruke” pjevačima i drugima u predsjedničkoj kampanji Jadranke Kosor 2005. godine i za parlamentarne izbore 2007. godine, i da je aktualni glavni tajnik HDZ-a Branko Bačić uništio dokaze o tome.
Bohutinski je odbio odati izvor i otišao kući.
Zdenko Duka
“Ja sam razgovarao s Bohutinskim i čini se da je – bar za sada – on jedini koji je pozvan. Rekao mi je da su doista bili korektni i da je kratko trajalo. Ovo sve što se objavljivalo i pisalo, svi ti novinarski prilozi su naravno od krucijalnog značenja i od interesa za javnost i nikakve istrage o tome tko je dao te informacije tu nisu bitne. Preteže ovaj interes javnosti, jer ovo što se sada događa oko crnih fondova HDZ-a i nelegalne predsjedničke kampanje Jadranke Kosor – to je zapravo hrvatski Watergate!”, kaže za naš radio predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Zdenko Duka.
Mišljenja su u javnosti podijeljena – tako primjerice politički analitičar Damir Grubiša, blizak opoziciji, tvrdi da objava iskaza od interesa za javnost nije samo novinarska obveza, već prije svega dužnost.
“Odgovorni mogu biti samo oni koji su obvezani da čuvaju tajnu, a ne predstavnici javnosti koji do tih tajni žele doći i dočepati ih se“, kaže Grubiša.
Bohutinski samo transmiter?
Nasuprot njemu, predsjednik Ivo Josipović tvrdi da zakon vrijedi za sve podjednako.
“Ako u zakonu piše da je nešto tajna, onda to i treba biti tajna i to treba poštivati. Vi znate da u zakonu postoje i zaštitni mehanizmi koji štite
novinare, prema tome – evo, pustimo neka se provodi zakon!”, kaže Josipović.
Ako se radi o istraživačkom novinarstvu – a neki tako razumiju postupak kolege Bohutinskog, onda za profesora etike u novinarstvu na zadarskom Sveučilištu Stjepana Malovića u izjavi za naš radio nešto – manjka!
“Kada bi se radilo o istraživačkom novinarstvu, onda bih ja očekivao da novinar koji je na neki način došao do tajnog dokumenta – nije bitno na kakav, jesu li mu ga ponudili, je li ga on ‘iskopao’, je li ga ukrao, je li ga našao na cesti ili bilo kako drugačije - napravi još nešto: još jedan izvor, još jedan dokaz, još nešto!”, ocjenjuje Malović.
I on spominje aferu Watergate, ali u malo drugačijem kontekstu.
“Sjetimo se što je rekao urednik novinarima u aferi Watergate: ‘Dečki, Duboko grlo je čovjek kojem vjerujemo, ali – dajte mim još drugi izvor.’ I mislim da bi se pravo novinarstvo očitovalo da je Bohutinski još nešto dao. Ovako je njemu netko doturio materijale, i on je samo – bojim se – transmisija. Zašto je izabran on, i zašto je izabran ‘Večernji list’ – to zna onaj tko ih je izabrao”, zaključuje Malović.
Hrvatsko novinarsko društvo oštro je osudilo pozivanje novinara “Večernjeg lista” Josipa Bohutinskog u Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala (USKOK) kako bi im otkrio otkud mu tajni iskaz bivše računovotkinje HDZ-a iz istrage o Sanaderu, da je 13.000.000 (1,8 milijuna eura) iz crnog fonda HDZ-a plaćeno “na ruke” pjevačima i drugima u predsjedničkoj kampanji Jadranke Kosor 2005. godine i za parlamentarne izbore 2007. godine, i da je aktualni glavni tajnik HDZ-a Branko Bačić uništio dokaze o tome.
Bohutinski je odbio odati izvor i otišao kući.
Mišljenja su u javnosti podijeljena – tako primjerice politički analitičar Damir Grubiša, blizak opoziciji, tvrdi da objava iskaza od interesa za javnost nije samo novinarska obveza, već prije svega dužnost.
“Odgovorni mogu biti samo oni koji su obvezani da čuvaju tajnu, a ne predstavnici javnosti koji do tih tajni žele doći i dočepati ih se“, kaže Grubiša.
Bohutinski samo transmiter?
Nasuprot njemu, predsjednik Ivo Josipović tvrdi da zakon vrijedi za sve podjednako.
“Ako u zakonu piše da je nešto tajna, onda to i treba biti tajna i to treba poštivati. Vi znate da u zakonu postoje i zaštitni mehanizmi koji štite
novinare, prema tome – evo, pustimo neka se provodi zakon!”, kaže Josipović.
Ako se radi o istraživačkom novinarstvu – a neki tako razumiju postupak kolege Bohutinskog, onda za profesora etike u novinarstvu na zadarskom Sveučilištu Stjepana Malovića u izjavi za naš radio nešto – manjka!
“Kada bi se radilo o istraživačkom novinarstvu, onda bih ja očekivao da novinar koji je na neki način došao do tajnog dokumenta – nije bitno na kakav, jesu li mu ga ponudili, je li ga on ‘iskopao’, je li ga ukrao, je li ga našao na cesti ili bilo kako drugačije - napravi još nešto: još jedan izvor, još jedan dokaz, još nešto!”, ocjenjuje Malović.
I on spominje aferu Watergate, ali u malo drugačijem kontekstu.
“Sjetimo se što je rekao urednik novinarima u aferi Watergate: ‘Dečki, Duboko grlo je čovjek kojem vjerujemo, ali – dajte mim još drugi izvor.’ I mislim da bi se pravo novinarstvo očitovalo da je Bohutinski još nešto dao. Ovako je njemu netko doturio materijale, i on je samo – bojim se – transmisija. Zašto je izabran on, i zašto je izabran ‘Večernji list’ – to zna onaj tko ih je izabrao”, zaključuje Malović.
