Hrvatska je Vlada 1. kolovoza objavila međunarodni javni natječaj za privatizaciju 6 hrvatskih brodogradilišta u većinskom državnom vlasništvu i to 4 brodogradilišta po posebnim uvjetima za 1 kunu, a dva po nominalnoj cijeni.
Većina ekonomskih analitičara i sindikata koji strepe za sudbinu 11.5 tisuća zaposlenih, smatraju da je takva odluka, usred ljeta, godišnjih odmora i opće svjetske krize, nerazumna i da bi to mogao biti i početak kraja hrvatske brodogradjevne industrije.
Hoće li Hrvatska ostati bez stoljetne tradicije u brodogradnji u kojoj danas od 6 brodogradilišta, ponudjenih na prodaju, jedino pulski Uljanik posluje pozitivno i bez državnih subvencija.
Vladinu odluku o privatizaciji, u ovom trenutku, neovisni ekonomski stručnjak dr Guste Santini smatra apsolutno nerazumnom.
«Ja i dalje mislim da nije dobro da prodajemo naša brodogradilišta i da bi ona, zapravo, mogla biti 'hrvatska Nokia' koja bi tehnološko-tehničkim razvojem mogla biti zamašnjak razvoja Hrvatske. Ovako ja mislim da sve radimo, kao i ovaj rebalns proračuna, samo da ugasimo požar, pri čemu uopće ne vodimo brigu da gaseći požar, mnoge dobre stvari dovodimo u pitanje, što bi sutra moglo imati više nego loše posljedice za budućnost hrvatskih gradjana.»
Privatizacija hrvatskih brodogradilišta jedan je od uvjeta koje je Hrvatskoj postavila Europska komisija za otvaranje pregovaračkog poglavlja Tržišno natjecanje, podsjeća državni tajnik u ministarstvu gospodarstva Leo Begović i odbacuje kritike prema kojima bi hrvatska brodogradilišta mogla završiti u stečaju i potpuno se ugasiti.
« Za sva brodogradilišta isklična cijena jest 1 kuna,ali novi vlasnik će morati uložiti sredstva za restrukturiranje brodogradilišta ,u tehnološku obnovu brodogradilišta i morat će preuzeti gubitke koji su nastajali tijekom godina.Znači,Vlada RH nije željela od budućih vlasnika uzeti novac nego smo željeli da taj novac udje u brodogradilište,da se brodogradilište tehnološki i tehnički obnovi ,da može prozvoditi brodove veće dodane vrijednosti što će zagranatirati, onda, i opstanak brodogradnje,koja je jedna od temeljnih djelatnosti u RH.«
U sindikatu metalaca Hrvatske ne vjeruju da se u vrijeme svjetske krize mogu očekivati kvalitetne ponude, istaknuo je u Splitu predsjednik tog sindikata Vedran Dragičević i kazao da jako sterpe za sudbinu 11.5 tisuća zaposlenih u hrvatskoj brodogradnji:
«Iskustvo nam govori da su firme koje su ušle u takve procese privatizacije ostale bez radnika ili su se zatvarale i danas ne rade...»
Vedran Dragičević, Foto: Enis Zebić
Po posebnim uvjetima,a to znači jednu kunu, država prodaje riječki 3.maj, Brodogradjevnu industriju Split ,Brodotrogir i Kraljevicu.
Po nominalnoj se cijeni prodaje jedan poslovni udjel u Brodosplitu-Brodogradilište specijalnih objekata i i većinski udjel, 59,25 posto pulskog Uljanika, rok za ponudu je 60 dana.
Rajko Kutlača iz sindikata Istre i Kvarnera, govori o raspoloženju u Uljaniku:
«Privatizacija na ovaj način jako teško može pomoći jer je teško očekivati da će uopće biti ozbiljnih konkurenata i veliko je pitanje što će se desiti s hrvatskim brodogradilištima,vjetrojatno će završiti u stečaju.Ovo se ne odnosi na Uljanik koji pozitivno posluje,ali upravo zato čudi činjenica da se i s privatizacijom Uljanika tako srlja.«
Državni tajnik Begović je optimist:
«Nema razgovora o tome da našim brodogradilištima prijeti stečaj. On im prijeti u ovom trenutku kao prije godinu dana ili 5 godina,medjutim u ovom trenutku ohrabruje da mi za sva naša brodogradilišta mi imamo interesente, za neka čak i 6 interesenata ,ali to su interesenti koji su se javili prije objave natječaja ,a sad ćemo vidjeti da li će se javiti i na natječaj."
Privatizacija je ponavlja i novinar –analitičar portala business.hr RatkoBoskšković neophodna, ali u hrvatska brodogradilišta stiže barem s 10 godina zakašnjenja zbog umreženosti privatnih i političko poslovnih intersa:
« Brodosplit napravi gubitke veće nego što je godišnji proračun grada Splita .To zbilja nema nikakvog smisla ,sve što Split zaradi Brodosplit izgubi,a pri tom razni privatnici koji su povezani s upravama i državnim strukturama na svemu tome jako lijepo zaradjuju.I,sad bi netko trebao doći i reć' -evo ja ću to kupit za kunu,ali ću još uložit 150 ili 200 milijuna eura u tu,kako kažu u Dalmaciji 'kašetu brokula' .To je skroz neizvjesno i jako malo vjerojatno.»
I Dr Ljubo Jurčić profesor na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu smatra da je sva brodogradilista trebalo organizirati na principu na kojem je preživio i pulski Uljanik,a ne ih prodavati za 1 kunu:
«Na ovaj način će se, ako takva privatizacija i uspije, defacto zatvoriti najveći dio hrvatske brodogradnje.»
Većina ekonomskih analitičara i sindikata koji strepe za sudbinu 11.5 tisuća zaposlenih, smatraju da je takva odluka, usred ljeta, godišnjih odmora i opće svjetske krize, nerazumna i da bi to mogao biti i početak kraja hrvatske brodogradjevne industrije.
Hoće li Hrvatska ostati bez stoljetne tradicije u brodogradnji u kojoj danas od 6 brodogradilišta, ponudjenih na prodaju, jedino pulski Uljanik posluje pozitivno i bez državnih subvencija.
Vladinu odluku o privatizaciji, u ovom trenutku, neovisni ekonomski stručnjak dr Guste Santini smatra apsolutno nerazumnom.
I dalje mislim da nije dobro da prodajemo naša brodogradilišta i da bi ona, zapravo, mogla biti 'hrvatska Nokia' koja bi tehnološko-tehničkim razvojem mogla biti zamašnjak razvoja Hrvatske.
«Ja i dalje mislim da nije dobro da prodajemo naša brodogradilišta i da bi ona, zapravo, mogla biti 'hrvatska Nokia' koja bi tehnološko-tehničkim razvojem mogla biti zamašnjak razvoja Hrvatske. Ovako ja mislim da sve radimo, kao i ovaj rebalns proračuna, samo da ugasimo požar, pri čemu uopće ne vodimo brigu da gaseći požar, mnoge dobre stvari dovodimo u pitanje, što bi sutra moglo imati više nego loše posljedice za budućnost hrvatskih gradjana.»
Ministarstvo gospodarstva odbacuje kritike
Privatizacija hrvatskih brodogradilišta jedan je od uvjeta koje je Hrvatskoj postavila Europska komisija za otvaranje pregovaračkog poglavlja Tržišno natjecanje, podsjeća državni tajnik u ministarstvu gospodarstva Leo Begović i odbacuje kritike prema kojima bi hrvatska brodogradilišta mogla završiti u stečaju i potpuno se ugasiti.
« Za sva brodogradilišta isklična cijena jest 1 kuna,ali novi vlasnik će morati uložiti sredstva za restrukturiranje brodogradilišta ,u tehnološku obnovu brodogradilišta i morat će preuzeti gubitke koji su nastajali tijekom godina.Znači,Vlada RH nije željela od budućih vlasnika uzeti novac nego smo željeli da taj novac udje u brodogradilište,da se brodogradilište tehnološki i tehnički obnovi ,da može prozvoditi brodove veće dodane vrijednosti što će zagranatirati, onda, i opstanak brodogradnje,koja je jedna od temeljnih djelatnosti u RH.«
Strepnja za zaposlene
U sindikatu metalaca Hrvatske ne vjeruju da se u vrijeme svjetske krize mogu očekivati kvalitetne ponude, istaknuo je u Splitu predsjednik tog sindikata Vedran Dragičević i kazao da jako sterpe za sudbinu 11.5 tisuća zaposlenih u hrvatskoj brodogradnji:
«Iskustvo nam govori da su firme koje su ušle u takve procese privatizacije ostale bez radnika ili su se zatvarale i danas ne rade...»
Po posebnim uvjetima,a to znači jednu kunu, država prodaje riječki 3.maj, Brodogradjevnu industriju Split ,Brodotrogir i Kraljevicu.
Po nominalnoj se cijeni prodaje jedan poslovni udjel u Brodosplitu-Brodogradilište specijalnih objekata i i većinski udjel, 59,25 posto pulskog Uljanika, rok za ponudu je 60 dana.
Rajko Kutlača iz sindikata Istre i Kvarnera, govori o raspoloženju u Uljaniku:
«Privatizacija na ovaj način jako teško može pomoći jer je teško očekivati da će uopće biti ozbiljnih konkurenata i veliko je pitanje što će se desiti s hrvatskim brodogradilištima,vjetrojatno će završiti u stečaju.Ovo se ne odnosi na Uljanik koji pozitivno posluje,ali upravo zato čudi činjenica da se i s privatizacijom Uljanika tako srlja.«
Državni tajnik Begović je optimist:
10 godina zakašnjenja
Privatizacija je ponavlja i novinar –analitičar portala business.hr RatkoBoskšković neophodna, ali u hrvatska brodogradilišta stiže barem s 10 godina zakašnjenja zbog umreženosti privatnih i političko poslovnih intersa:
« Brodosplit napravi gubitke veće nego što je godišnji proračun grada Splita .To zbilja nema nikakvog smisla ,sve što Split zaradi Brodosplit izgubi,a pri tom razni privatnici koji su povezani s upravama i državnim strukturama na svemu tome jako lijepo zaradjuju.I,sad bi netko trebao doći i reć' -evo ja ću to kupit za kunu,ali ću još uložit 150 ili 200 milijuna eura u tu,kako kažu u Dalmaciji 'kašetu brokula' .To je skroz neizvjesno i jako malo vjerojatno.»
I Dr Ljubo Jurčić profesor na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu smatra da je sva brodogradilista trebalo organizirati na principu na kojem je preživio i pulski Uljanik,a ne ih prodavati za 1 kunu:
«Na ovaj način će se, ako takva privatizacija i uspije, defacto zatvoriti najveći dio hrvatske brodogradnje.»
