Hrvatska vlada zainteresirana je za američku ponudu investicije od milijardu dolara, uz ostalo i u energetiku zemalja Inicijative triju mora, iako je predsjednik Hrvatske Zoran Milanović po tom pitanju rezerviran.
"Energetska neovisnost i sigurnost opskrbe država članica Europske unije jedan je od najvažnijih prioriteta vezanih uz energetsku politiku. To je ujedno i jedan od pet stupova energetske unije i po tom pitanju važan dio buduće EU politike vezane uz energetski sektor. Također, tema je koja je snažno vezana i uz Inicijativu tri mora. U okviru spomenutoga sagledavamo i izjavu državnog tajnika Mikea Pompea o aktivnostima koje su Sjedinjene Američke Države spremne pokrenuti u okviru Inicijative tri mora", stoji u odgovoru Ministarstva zaštite okoliša i energetike na upit Radija Slobodna Evropa (RSE).
Američki državni tajnik Mike Pompeo najavio je investiranje milijardu dolara u projekat Inicijativa triju mora, čiji je cilj snažnija povezanost zemalja istočne i srednje Evrope na području energetike, transportne infrastrukture, te digitalnih komunikacija.
Pompeova ponuda, koju je iznio na Sigurnosnoj konferenciji u Munichenu 15. veljače, provela bi se preko Korporacije za međunarodni razvoj (DFC), agencije američke vlade za financiranje privatnih razvojnih projekata.
Premijer Andrej Plenković je, bez izravnog referiranja na ovu najavu, podržao nakon Pompeovog izlaganja rad Inicijative triju mora.
"Ta inicijativa je važna. Ona dobro povezuje zemlje Baltika, Crnog mora i jadranske obale, dakle jedan cijeli dio Srednje i Istočne Europe gdje možemo i moramo intenzivirati i našu gospodarsku suradnju i energetsku suradnju koja je osobito važna", poručio je Plenković.
Predsjednik Hrvatske Zoran Milanović, međutim, na tragu svoje ranije izražene rezerviranosti prema Inicijativi triju mora, koju je tijekom jednog od sučeljavanja u predsjedničkoj kampanji na državnoj televiziji nazvao "običnom paradom", negativno je ocijenio Pompeovu ponudu još i prije inauguracije.
"Ako se radi o milijardu dolara za tu cijelu regiju – a to je pola Europe – to nije dovoljno za kavu. Dakle, bez namjere da podcjenjujem i omalovažavam, to je jedna inicijativa koja ima vrlo jasnu motivaciju – i okupljanja i podjele u isto vrijeme. Nekima odgovara, neke duboko iritira – govorim o velikim državama. Ja ću promatrati što se događa", kazao je Milanović 15. veljače, naglasivši da neće opstruirati hrvatski angažman u Inicijativi.
Pitanje ruskog i američkog plina
Politički analitičar i bivši hrvatski veleposlanik u Moskvi Božo Kovačević kaže za RSE da je ova Pompeova ponuda sukladna sa dosadašnjom politikom Trumpove administracije.
"A to je politika onemogućavanja dalje političke integracije zemalja Europske unije. Amerika se oslanja na uglavnom nove članice Europske unije koje – ponajprije zbog svoje izloženosti rizicima s ruske strane – jamcem svoje sigurnosti vide Sjedinjene Države, a ne Europsku uniju, i zbog toga su spremne objeručke prihvatiti svaki prijedlog koji dolazi s američke strane", tvrdi Kovačević.
Po njegovoj ocjeni, to je nastavak američkih nastojanja da onemoguće prodaju ruskog plina Europi i učine Europu ovisnom o ukapljenom plinu iz Sjedinjenih Država.
Srednja i istočna Europa – od Njemačke pa na istok – najveći su potrošači prirodnog plina koji iz Rusije dolazi plinovodima. Prema podacima Asocijacije Gas Infrastructure Europe (GIE), najviše terminala za ukapljeni plin (LNG) u Europi ima Španjolska – 7, zatim Francuska – 4 i Italija – 3. U ukupno 12 zemalja članica Inicijative triju mora svega su 2 LNG terminala – u Poljskoj i u Litvi.
Energetika glavno pitanje u budućnosti
Zašto je, sa stanovišta struke, Pompeova ponuda dobra pojašnjava za RSE energetski ekspert i bivši unutarnjopolitički savjetnik predsjednika Mesića Igor Dekanić, koji podsjeća da je diversifikacija dobave energenata jedan od strateških prioriteta Europske unije, koja se sada u velikoj mjeri opskrbljuje ruskim plinom, isto kao i jugoistočna Europa.
"Sve investicije koje dolaze sa strane u prostor od kojeg i Hrvatska ima i sadašnje i buduće koristi su dobrodošle. U tom jednom načelnom smislu – apsolutno da! To treba uzeti u obzir i apsolutno u tome sudjelovati, pogotovo zato jer će se sljedećih 20 – 30 godina sve vrtjeti oko energetike", pojašnjava Dekanić.
Ta energetska tranzicija neće biti ni jednostran ni jednostavan proces, kaže Dekanić. U njoj će se trebati ulagati i u klasične energetske tehnologije tamo gdje se isplati,i u on novije tamo gdje možete dati svoj doprinos koji će se valorizirati kroz dodanu vrijednost.
"I u tom smislu Hrvatska bi trebala prihvatiti, podržati i sudjelovati u svakom takvom ili sličnom energetskom projektu," zaključuje energetičar Dekanić.
LNG terminal na Krku
Istovremeno, Hrvatska očekuje da će 1. siječnja sljedeće godine pustiti u rad plutajući terminal za ukapljeni plin u Omišlju na Krku, kojeg je Europska unija bespovratno financirala sa 101,4 milijuna eura, jer je uvršten na listu projekata od zajedničkog interesa Europske komisije. Preostali iznos do ukupno 234 milijuna eura osigurat će se iz hrvatskog proračuna.
Do sada su obavezujuće ponude za zakup kapaciteta dale INA i Hrvatska elektroprivreda, a izostala je očekivana mađarska ponuda. Pristigle su i neobavezujuće ponude, međutim to je još uvijek manje od 1,5 milijardi kubičnih metara plina, što je po procjenama stručnjaka potrebno za ekonomsku isplativost terminala.
Glavni argument stručnjaka koji su protiv LNG-a je aktualno viša cijena takvog plina nego ruskog plina dovezenog plinovodima. Međutim, izgradnja LNG terminala u Litvi dovela je, primjerice, odmah do pojeftinjenja ruskog plina. Glavni argument za LNG je velika ovisnost srednje i istočne Europe o ruskom plinu, što se vidjelo i tijekom ukrajinske krize 2014. godine, kada je prekinuta doprema ruskog plina preko Ukrajine.
Kritičari Inicijative triju mora i izgradnje LNG terminala tvrde da se radi isključivo o američkom planu da nađu tržišta za svoj ukapljeni plin. Međutim, veći izvoznici ukapljenog plina su Katar i Australija koji izvoze 3-4 puta više plina nego Amerikanci, zatim Malezija, Rusija, Indonezija, Trinidad i Tobago, Ujedinjeni arapski emirati, Norveška, Alžir od kojeg mnogo kupuje Francuska itd, podaci su statističkog portala Statista.
Inicijativa i Crna Gora
Za sredinu ove godine u glavnom gradu Estonije Tallinu najavljen je samit i Poslovni forum Inicijative tri mora, čiji bi dio mogla postati i Crna Gora. Inicijativu su 2015. godine osnovale Poljska i Hrvatska, a danas je čini dvanaest zemalja istočnog dijela Europske unije – od Estonije na sjeveru, do Hrvatske na jugu i Rumunije i Bugarske na istoku. U tu inicijativu ušle su još i Austrija, Češka, Mađarska, Latvija, Litva, Slovačka i Slovenija. Trenutno fond Inicijative raspolaže sa pola milijarde eura za projekte, ali je cilj uvećanje na četiri do pet milijardi eura.
Cilj Inicijative je da kroz projekte energetskog povezivanja europskog sjevera, istoka i juga u budućnosti uspostavi koridor za distribuciju tečnog gasa kojim bi bio prekinut dosadašnji ruski monopol u toj oblasti, ocjenjuje za Radio Slobodna Evropa (RSE) urednik portala Euroaktiv.hr (euractiv.hr) Željko Trkanjec, koji prati rad i djelovanje inicijative od njenog osnivanja 2015.godine. Trkanjec navodi da je za sada to klub rezerviran samo za članice EU, ali dodaje da to ne znači da je inicijativa zatvorena za druge države.
"Opcija suradnje sa zemljama kandidatkinjama ili zemljama evropskog susjedstva je potpuno otvorena i ako bi se zahvaljujući fondovima koji se u toj priči pominju, neki određeni projekti počeli realizirati, mislim da nitko ne bi pravio probleme ako bi se u Luci Bar recimo gradio neki terminal za plin (gas). To samo po sebi nije loše jer je energetska diversifikacija u biti Evropske energetske unije (EESC)", ocjenjuje Trkanjec, ističući da inicijativa za sada nema posebno tijelo koje bi se bavilo primjenom ideja i projekata.
Interesi EU i SAD
Inače, energetsko povezivanje Jadranskog, Baltičkog i Crnog mora kao alternativa ruskom gasovodu sve je više na dnevnom redu EU, a vremenom je raslo i interesovanje Njemačke za planove te inicijative, budući da je najrazvijenija europska ekonomija visoko zavisna od ruskog gasa. No, nije samo moguća energetska korist od ove inicijative važna za Njemačku i EU.
Kako primjećuje Željko Trkanjec, pažnju Brisela privuklo je političko, ali i finansijsko prisustvo SAD u cijeloj priči, bukvalno od samog formiranja inicijative 2015.godine.
"SAD su silno zainteresirane za što snažniji energetski ulazak u europski prostor jer su u Vošingtonu prije par godina ukinuli pravilo prema kojem se nafta i plin nisu mogli izvoziti iz SAD. Oni sada proizvode i više tih energenata nego što im treba i sada rade obrnuto - vrše pritisak na tržišta kako bi što više kupovali njihov plin", navodi Trkanjec.
Trkanjec i nedavnu posjetu pomoćnika američkog sekretara za fosilnu energiju u Ministarstvu energetike Stevena Winberga Crnoj Gori vidi kao dio plana SAD da i u Luci Bar izgrade terminal za skladištenje i distribuciju tečnog gasa iz SAD, ne samo za Crnu Goru već i region:
"Ideja SAD je da u Europi nađe nekoliko tih točaka, kao što je Krk u Hrvatskoj i naravno Bar, u Crnoj Gori, preko kojih bi mogli izvoziti i distribuirati svoj plin i na taj način konkurirati ruskom. U Poljskoj terminal već funkcionira, ali je problem što kod nas u Hrvatskoj još nije izgrađen, još nemamo ni tržište ni kupce a problem je i to što je ruski gas značajno jeftiniji i dostupan je", navodi Trkanjec.
Tokom posjete Crnoj Gori 7. februara Winberg je, naime, kazao da Luka Bar ima idealnu poziciju da prihvata američki tečni gas i predstavljala bi čvorište odakle bi on bio transportiran u druge zemlje regiona.
Kako je za RSE nedavno potvrđeno iz Ministarstva ekonomije Crne Gore, uskoro treba da počnu razgovori između američkih i crnogorskih kompanija o potencijalnoj suradnji u oblasti skladištenja i distribucije prirodnog tečnog gasa iz SAD u Crnoj Gori.
(Suradnja na tekstu Predrag Tomović)
Facebook Forum