Bečarević: SAD želi da smanji ovisnost o ruskom plinu

"LNG terminali, odnosno ono što Amerika želi, je diversificiranje izvora, odnosno da pored ruskog gasa u ovom dijelu Evrope, odnosno čitave Evrope, bude prisutan i 'neki drugi gas'", rekao je za Zašto? Radija Slobodna Evropa Almir Bečarević, bivši dugogodišnji direktor BH-Gasa i savjetnik u trenutnoj upravi ove bh. kompanije, komentarišići skorašnji početak razgovora između američkih i crnogorskih kompanija o potencijalnoj saradnji u oblasti skladištenja i distribucije prirodnog tečnog plina iz SAD-a u Crnoj Gori, saopćeno je Radiju Slobodna Evropa iz Ministarstva ekonomije Crne Gore.

Luka Bar mogla bi biti potencijalno energetsko središte za skladištenje i distribuciju tečnog gasa iz SAD-a ne samo za Crnu Goru već i regiju.

• Američke i crnogorske kompanije počinju razgovore: Bar centar za tečni gas?
• Za financiranje prve faze LNG terminala za plin na Krku 234 milijuna eura

Vlada Republike Hrvatske je krajem januara 2020. donijela odluku o finansiranju prve faze projekta plutajućeg terminala za ukapljeni prirodni plin (LNG) na otoku Krku, čija se vrijednost procjenjuje na 234 miliona eura. Evropska komisija je za izgradnju dodijelila ranije bespovratna sredstva u iznosu 101,4 miliona eura, budući da je projekt LNG terminala uvršten na listu projekata od zajedničkog interesa Evropske komisije.

Srbija se želi spojiti na plinovod Turski tok kojim bi, samo iz drugog pravca, dolazio plin iz Rusije.

Vlasti u bosanskohercegovačkom entitetu Federacija BiH, nakon što su vlasti drugog entiteta Republike Srpske odbile projekt spajanja na hrvatske plinovode na sjeveru, krenule su u projekt izgradnje plinovoda prema jugu s namjerom spajanja na plinovod kroz Dalmaciju.

Istodobno su vlasti Republike Srpske krenule u projekt plinovoda od Banjaluke prema Bijeljini i Rači, odnosno prema Srbiji.

Koliko su zemlje ovog dijela Evrope ovisne o ruskom plinu, je li se moguće osloboditi te ovisnosti te kako u tome mogu pomoći Sjedinjene Američke Države i Evropska unija za RSE govori Almir Bečarević, bivši dugogodišnji direktor BH-Gasa i savjetnik u trenutnoj upravi ove bh. kompanije.

RSE: Zašto SAD i EU ulažu u terminale za ukapljeni prirodni plin (LNG) u Crnoj Gori i Hrvatskoj?

Bečarević: Ja mislim da je jednostavan razlog. Znači, dovoljno je pogledati odluku američkog Kongresa po pitanju izgradnje gasovoda Sjeverni tok 2 i nastavka Turskog toka. Amerika se protivi izgradnji tih gasovoda upravo jer to nisu gasovodi koji diversificiraju izvore snabdijevanja.

LNG terminali, odnosno ono što Amerika želi, je diversificiranje izvora, odnosno da pored ruskog gasa u ovom dijelu Evrope, odnosno čitave Evrope, bude prisutan i “neki drugi gas”. Ono što se želi je što više diversificiranih izvora kako bi se napravila konkurencija i kako bi se smanjilo ono što pretpostavljam da svi znamo – Amerika želi da smanji ruski uticaj u ovom dijelu Evrope. Ono što je dosta značajan podatak je da kompletna Evropa trenutno ovisi negdje do 40 posto o gasu iz Rusije. Ta ovisnost bi trebala u narednim godinama da bude još i veća.

A ovaj dio, to ja volim obično reći, “istočno od Beča”, on ovisi puno više od 40 posto, možda čak i 80 posto. Ono što se želi postići i sa ovim LNG terminalom u Crnoj Gori, odnosno onim LNG terminalom koji se trenutno već gradi u Hrvatskoj je, nema dileme, diversifikacija izvora snabdijevanja, odnosno ponuda i nekog drugog gasa koji bi smanjio ovisnost samo o ruskom gasu.

• Mila Manojlović
• Svetlana Božić Krainčanić

Nedavno je u Istanbulu svečano u rad pušten gasovod Turski tok. Cene prirodnog gasa namenjenog privredi u državama Zapadne Evrope povoljnije su nego u Istočnoj Evropi, uprkos većim troškovima transporta. Razlog za to je, prema oceni Sekretarijata Energetske zajednice, taj što na zapadnom tržištu postoji konkurencija. Nemačka i Austrija, primera radi, manje plaćaju ruski gas nego Srbija i Bosna i Hercegovina.

RSE: Je li ukapljeni plin jeftiniji ili skuplji od onog koji dolazi plinovodima?

Bečarević: Ja ne gledam šta je povoljnije. Možda čudno zvuči, ali nekad je nešto što je skuplje isplativije koristiti. Međutim, ovdje se radi o onome što Amerika želi, a to je smanjenje uticaja Rusije, tako da u tom segmentu oni koji bi trebali da slijede tu politiku ne bi trebali da vode toliko računa da li je nešto skuplje. Normalno, ne treba ni ići nauštrb kupaca.

Ali ono što je sigurno je da je ukapljeni plin došao do jedne konkurentne cijene u odnosu na ruski gas. Ne bi to trebalo da bude nešto drastično skuplje. U nekim varijantama mogao bi se čak i cjenovno takmičiti sa cijenama ruskog gasa. Ovdje posebno treba biti obazriv kad se cijena gasa formira na bazi cijena nafte i naftnih derivata. Kada cijene nafte prelaze nekih 60 do 80 dolara i kad se na bazi tih prosjeka formira ruska cijena plina, nemam dileme da je konkurentan gas sa LNG terminala. Kad je cijena nafte ispod 50 dolara, onda tu može doći do upitnosti projekta LNG terminala i do određene cjenovne razlike, odnosno da je ruski gas povoljniji.

Međutim, ovdje se radi o mogućnosti izbora, takmičenja, mogućnosti da, pogotovo ovaj dio Evrope, ima i neki drugi gas. Vi ste sad jednostavno osuđeni uglavnom na ruski gas, odnosno Gazprom.

Dokaz da je gas sa LNG terminala konkurentan je i to što je izvoz američkog gasa prema Evropi u posljednjih godinu dana toliko drastično porastao da se, vjerujem, ni oni u Americi nisu nadali tome. A sad očekuju da će on u narednim godinama biti još i viši.

RSE: Da li i koliko plin u ruskim rukama postaje sredstvo kojim vrši pritisak na neke zemlje, utječe na donošenje odluka ili kažnjava neke države te koliko zemlje Zapadnog Balkana košta taj plin, u financijskom i političkom smislu?

Bečarević: To je kod svake zemlje možda drugačije izraženo. Mi imamo sad primjer Bugarske koja hoće da pokrene spor protiv Gazproma jer Gazprom ne ispunjava ono na što se ugovorom obavezao – da će im smanjiti cijenu prirodnog gasa. A s druge strane vidite da Bugarska želi da nastavak Turskog toka pređe preko njene teritorije. Sad ne znate jesu li za ovo ili za ono, jer žele da ih tuže, a žele i nastavak plinovoda iz Turske.

Taj uticaj ne mora biti ni vidljiv. Međutim, vraćam se na onu baznu postavku – ovdje se radi o mogućnosti izbora, da imate konkurenciju, takmičenje, gas iz više pravaca i da ne budete uvijek ovisni samo o jednom izboru. Da li u pozadini ima određenih uticaja? Vjerovatno ima. To najbolje znaju Rusija i Amerika. Činjenica je i da je u ovom dijelu Evrope 80-90 posto zastupljen ruski gas i teško da u ovom trenutku možete naći neki drugi izvor. Ovu inicijativu iz Amerike neko može da shvati i kao nametanje iz Amerike. Međutim, na tim LNG terminalima uopšte ne mora da bude američki gas. Može biti i katarski. Katar ima brodove i izvozi ukapljeni gas.

Pročitajte i ovo:

Domazet: Politička blokada Republike Srpske za plinsku vezu BiH preko Hrvatske

RSE: Dokud se stiglo s projektima plinovoda TANAP, TAP, kad govorimo o ovom dijelu Evrope?

Bečarević: I tu vam je čudna situacija. To je teško objašnjivo. Što se tiče TANAP-a (Transanadolijski plinovod) i TAP-a (Trans-jadranski plinovod), jedan dio tog plinovoda je pušten, drugi će biti uskoro pušten. Nas najviše interesuje projekt IAP (Jadransko-jonski plinovod), ovaj nastavak od Albanije preko Crne Gore i Hrvatske, na koji bi se i Bosna i Hercegovina priključila preko južne interkonekcije.

Što se tiče tog projekta, iako govorimo o plinovodu u Evropi, mi ne možemo doći na listu projekata koji su od interesa za Evropsku uniju, odnosno kompletnu Evropu. Jedini kopneni projekat koji se zove diversifikacija izvora snabdijevanja je taj plinovod i taj gas iz Azerbejdžana, odnosno projekat IAP. Mi smo životno zainteresovani za taj projekat, želimo azerbejdžanski gas, a nikad nismo dobili odgovor kako je to moguće da im taj projekt nije od interesa.

Pročitajte i ovo:

BH-Gas dobio novac EK za analizu projekta novog gasovoda

RSE: U kakvom je stanju jedini plinovod koji BiH ima, od istočne Bosne (Zvornika) prema Sarajevu i ima li planova njegove obnove, bilo sa strane Srbije, bilo ovog dijela koji prolazi kroz bh. entitet Republika Srpska?

Bečarević: On radi. To je najbitnije. Srbija ne namjerava ulagati u plinovod od Batajnice do Zvornika. Ona bi, tako nam je rečeno, radila samo tekuće održavanje. Znači, nikakva nova ulaganja, nikakva unapređenja. I s ove strane granice, Republika Srpska bi samo isto to radila. Oni su se već bazirali na ovaj pravac od Rače do Banjaluke. On će raditi do onog trenutka dok ga jednostavno zub vremena ne nagrize. Određenih ulaganja ima, ali to nisu ulaganja koja znače produženje njegovog životnog vijeka, jer ove cijevi su pod zemljom već 40 godina.

RSE: Koliko je, po Vama, realna izgradnja plinovoda od Rače preko Bijeljine do Banjaluke koju najavljuju vlasti Republike Srpske?

Bečarević: Postavlja se jedno logično pitanje: Koji je smisao? Dobili bismo novi ulaz gasa iz istog pravca. On ne bi bio na Zvorniku, nego gore na Rači. Što se tiče BiH to je isti pravac iz Srbije. Ako neko ima 300 miliona eura da izgradi 400 kilometara gasovoda od Bijeljine do Banjaluke, to ne može niko zabraniti. Međutim, to nije sigurnost snabdijevanja. Ako on profunkcioniše kao nastavak Turskog toka kroz Srbiju, Rusija će vjerovatno obustaviti transport gasa preko Ukrajine. Onda naš pravac snabdijevanja neće biti Ukrajina – Mađarska – Srbija, već Turska – Bugarska – Srbija. Gledajući iz BiH to je isti pravac. Imat ćemo opet samo tu jednu cijev iz Srbije i neki drugi izvor neće biti obezbijeđen. Ono za što se mi zalažemo je drugi ulaz prirodnog gasa iz potpuno drugog pravca, a to je ono što svaka zemlja Evrope želi. Srbija bi imala ulaze/izlaze iz Mađarske i Bugarske. Hrvatska ima ulaze/izlaze iz Slovenije i Mađarske. Mi bismo željeli da imamo ovaj postojeći iz Srbije i još jedan iz Hrvatske.

• Košarac: Vrijeme za dijalog o priključenju BiH na Turski tok

RSE: Kad se može očekivati južna interkonekcija, plinovod od srednje Bosne (Travnika) preko zapadne Hercegovine (Posušja) prema Hrvatskoj?

Bečarević: Radimo na tome i do kraja 2020. očekujemo urbanističku suglasnost. Ono što bismo željeli je da do kraja 2023. ili 2024. taj gasovod bude u funkciji.