Optužnica srbijanskog Tužilaštva za ratne zločine protiv četiri visoka oficira Hrvatske vojske zbog ratnog zločina nad srpskim civilima u akciji "Oluja", nije još pravosnažna.
Ta informacija je, nakon višedenevnih spekulacija u medijima, potvrđena i za Radio Slobodna Evropa (RSE) iz Tužilaštva speicijalizovanog za gonjenje osumnjičenih za zločine počinjene tokom ratova koji su pratili raspad Jugoslavije.
U Tužilaštvu su naveli da optužnica za ovaj slučaj, te navodno odgovorne za zločine počinjene tokom vojne operacije "Oluja" 1995. godine, u kojoj je Hrvatska povratila kontrolu nad djelom svoje teriotorije na kojoj su Srbi formirali takozvanu RSK (Republika Srpska Krajina), nije postala pravnosnažna i da krivični postupak u ovoj fazi nije javan.
Prema navodima koji su se pojavili u medija, četiri osebe se terete da su u avgustu 1995. godine naredili avionsko raketiranje kolone izbeglica koja je iz Hrvatske ka Srbiji bježala preko BiH. Raketiranja su se dogodilo na Petrovačkoj cesti kod Bosanskog Petrovca i u mestu Svodna kod Novog Grada.
U ta dva raketiranja, prema službeno nepotvrđenim podacima, živote je izgubilo 13 osoba poginulo, od toga šestero djece, a 24 osobe su bile ranjene.
Hrvatski izvori pak navode da su se u izbjegličkoj koloni nalazili i vojnici i raketni sustavi, i da nije bilo djelovanja zrakoplovstva po koloni.
Suđenje u odsustvu nije dozvoljeno
U beogradskom Fondu za humanitarno pravo zabrinuti su, jer se srbijansko Tužilaštvo za ratne zločine odlučilo podići optužnicu u odsutnosti, dakle protiv osoba koje nisu dostupne organima gonjenja Srbije.
"To nas naročito brine", kaže za RSE izvršna direktorica Fonda Ivana Žanić.
"Iako naše zakonodavstvo dozvoljava suđenje u odsustvu, stav je da nije dobra praksa da se sudi za ratne zločine u odsustvu. Naročito jer je prošlo 25 godina, ne postoji nikakva bojazan, kao na primer u postupcima za korupciju ili za organizovani kriminal, gde zaista neki dokazi moraju da se izvedu, jer u budućnosti neće moći da budu izvedeni", navodi Žanić.
Dodaje da se na ovaj način ugrožava i regionalna saradnja između Srbije i Hrvatske.
"Time srpsko pravosuđe šalje poruku Hrvatskoj da u njoj ne vidi partnera, odnosno nema poverenja da će se ti zločini procesuirati, što zapravo u toj vesti i piše - da se Tužilaštvo za ratne zločine odlučilo na taj korak zato što smatra da taj zločin neće biti procesuiran pred hrvatskim sudom", kaže Ivana Žanić.
U Fondu su naročito zabrinuti i zbog toga što to nije dobra poruka žrtvama ovih zločina.
"Čekali su 25 godina da dođe do podizanja optužnice, a sada ukoliko ta optužnica bude bila potvrđena i suđenje krene, oni uoliko odluče da prate suđenje, oni će se suočiti sa tim da zapravo na optuženičkoj klupi neće biti nikoga, i samim tim neće moći da steknu taj osećaj da je pravda spora, ali dostižna nakon 25 godina", naglašava Ivana Žanić.
Iako do sada Tužilaštvo za ratne zločine nije podizalo optužnice u odsustvu, Ivana Žanić podsjeća kako je aktualna tužiteljica za ratne zločine Snežana Stanojković u svom programu prigodom izbora na tu dužnost maja 2017., naglasila kako će se u svom radu fokusirati na podizanje optužnica u odsustvu i, prije svega, za zločine počinjene nad Srbima.
Kada se saradnja intezivira, a kada stane?
Veselinka Kastratović, monitorica na suđenjima za ratne zločine u Hrvatskoj i susjednim državama, više od 20 godina prati ovu problematiku.
"Znam da sigurno nema nikakve aktualne otvorene istrage u vezi raketiranja kolone za vrijeme vojno-redarstvene akcije Oluja", navodi ova sagovornica.
"A da je nekog govora tim povodom bilo i ranije – nešto previše nije bilo. Što se tiče same suradnje tužiteljstava, odnosno našeg Državnog odvjetništva Republike Hrvatske i Tužilaštva za ratne zločine Republike Srbije, ona je bila intenzivna negdje 2013-2014. i ranijih godina, kada smo mi bili u pristupu Europskoj uniji. Ona se intenzivira onda kada je politička situacija takva da to treba jednoj ili drugoj državi - za Europu", kaže sugovornica RSE.
Podvlači da bi bilo pogrešno reći da suradnje nije bilo, te navodi primer procesa za zločin počinjenih na kranjem istoku Hrvatske.
"Bilo je suradnje u slučajevima kao što je istraživanje zločina u Sotinu, bilo je suradnje u slučaju procesuiranja zločina na Ovčari, i to u trenutku kada je Srbija sudila neposrednim počiniteljima. Međutim mi smo svjedoci da iz godine u godinu ta suradnja posustaje i da ona u principu ne daje rezultate. Da je to tako, prije svega se vidi iz činjenice da tu nema neke razmjene podataka, a drugo – i dalje imamo situaciju da ni komisije koje se bave potragom za nestalima nisu u nekim čestim kontaktima. Tako da je sve to skupa sporadično i jako, jako usporeno", zaključuje Kastratović.
Za ubojstvo 16 civila hrvatske narodnosti u Sotinu u istočnoj Hrvatskoj 1991. godine osuđena su 2015. godine u Beogradu za ratni zločin dvojica pripadnika srpskih paravojnih formacija.
Za ubojstvo 200 civila, ranjenika i ratnih zarobljenika zarobljenih nakon pada Vukovara 1991. godine na dobru Ovčara pored Vukovara na suđenju 2009. u Beogradu 13 pripadnika paravojnih snaga samoproglašene "Krajine"osuđeno je na zatvorske zbog počinjenja ratnih zločina.
Kakve su reakcije u Zagrebu?
Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije odgovorilo na upit RSE jesu li im se istražni organi Srbije obraćali u vezi ovog slučaja, kao ni na našu molbu da ocijene razinu suradnje sa srodnim tijelima u Srbiji i Bosni i Hercegovini.
Špekulacije o optužnici komentirao je i hrvatski predsjednik Zoran Milanović, navodeći da Srbija nakon 27 godina "diže optužnice protiv hrvatskih pilota zbog navodnih djela u BiH". Iznoseći ocjeni da Srbija "uništava samu sebe", Milanović je zaključio:
"Moja poruka Vučiću (predsjednik Srbije) je – rokaj po tome, brate, s obzirom da odlučuješ o svemu. Od normative špricera, koliko kilo, koliko sifon. Srbija ima obaveze iz Pristupnog okvira prema EU Postoje privremena mjerila uz poglavlje 23 ne samo vezano uz nestale o kojima nam još nisu rekli ništa, nego i obavezu izbjegavanja dvostruke nadležnosti, a to je ovo. Dakle, oni direktno krše svoje obaveze iz Pristupnog okvitra, još iz 2014. godine", kazao je Milanović, dok iz kabineta predsjednika Srbije nije bilo komentara do zaključenja ovog teksta.
Hrvatska Vlada nema nikakvu službenu obavijest o postupku za raketiranje srpskih civila od strane srbijanskog pravosuđa.
Ministar pravosuđa Ivan Malenica kazao je kako je "Oluja" bila legitimna vojna akcija vođena u skladu sa međunarodnim pravom, što je utvrđeno i u Hagu. Dodao je da Hrvatska ne prihvaća potencijalnu nadležnost srbijanskog pravosuđa za ovaj slučaj, a da suradnje nema, za što Hrvatska nije kriva.
"Ovo Ministarstvo je 2018. godine formiralo i posebno povjerenstvo za suradnju sa Republikom Srbijom. To se povjerenstvo sastalo nekoliko puta. Mi već zadnjih nekoliko godina nemamo nikakvu suradnju, na moju inicijativu bilo je nekoliko pokušaja da se to povjerenstvo ponovno sastane i razgovara o otvorenim pitanjima, međutim nije bilo nikakve reakcije", kazao je ministar Malenica 19. svibnja.
Ko je kažnjen za zločine u "Oluji"?
Prema podacima Državnog odvjetništva RH za kaznena djela za vrijeme "Oluje" i nakon nje - ubojstva, pljačke i palež - osuđeno je 2.380 osoba. Međutim oni su suđeni za "obične" zločine, a ne za ratne zločine.
Za ratne zločine nad starijim srpskim civilima u danim i tjednima nakon "Oluje" postoje svega dvije pravomoćne sudske presude, a niz slučajeva još je u sudskom postupku, postupak uopće nije pokrenut ili je postupak vođen, ali nitko nije osuđen za zločine.
Prema publikaciji Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava "Vojna operacija Oluja i poslije - Izvještaj" iz 2001. godine ukupan broj žrtava među Srbima je 677. Publikacija nema razdvojene žrtve rata od žrtava ratnih zločina. Po njihovim podacima u nekadašnjem UN-ovom sektoru Jug je 410 osoba izgubilo život, u sektoru Sjever 191 osoba i 76 osoba je ubijeno i nestalo u izbjegličkoj koloni.
Po istom izvoru, u tjednima nakon "Oluje" spaljeno je ili devastirano više tisuća stambenih objekata.
Velik broj domaćih Srba otišao je pred "Olujom" iz Hrvatske - prema hrvatskim izvorima njih oko 130.000 organizirano u konvojima, a prema srpskim izvorima njih 200.000 - 300.000 prognano je ili pobjeglo u Bosnu ili Hercegovinu ili Srbiju u strahu pred hrvatskim snagama.
Hrvatski generali Ante Gotovina, Mladen Markač i Ivan Čermak u Hagu su oslobođeni optužbe za zajednički zločinački poduhvat sa ciljem etničkog čišćenja Srba s tog dijela hrvatskog teritorija.
Facebook Forum