Hrvatska: Produljen rok za zahtjeve za stambeno zbrinjavanje izbjeglih

Svi izbjegli koji žele zatražiti stambeno zbrinjavanje u Hrvatskoj imaju još vremena do kraja kolovoza 2013.

Hrvatska je Vlada produljila rok kako bi se omogućila provedba regionalno dogovorenog programa o trajnim rješenjima za izbjeglice i raseljene osobe, ističe za Radio Slobodna Europa pomoćnik ministra regionalnog razvoja i fondova Europske unije Stanko Janić:

„Predviđa se da će se ovim projektom, koji se paralelno provodi u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori, trajno zbrinuti oko 75.000 osoba. U Srbiji bi to bilo oko 16.000 obitelji, oko 5.000 u BiH, oko 3.500 tisuće obitelji u Hrvatskoj i negdje oko 2.000 u Crnoj Gori. Jedini je uvjet je da nigdje na području bivše Jugoslavije nemaju u vlasništvu useljivu stambenu jedinicu ili u suvlasništvu ili da je nisu nekome prodali ili darovali od '91godine do danas“, navodi Janić.

Predsjednik Srpskog demokratskog foruma Veljko Džakula ne vjeruje, međutim, da će i višemjesečno produljenje nešto bitnije izmijeniti, pogotovo, kaže Džakula, što su nove izmjene zakona u samoj Hrvatskoj cijelu proceduru, zbog dodatne papirologije, samo zakomplicirale:

„Tako povratnik,da bi dokazao da je sve ovo vrijeme bio izbjeglica, mora navesti sva mjesta gdje je bio u izbjeglištvu i potvrde iz svih tih izbjegličkih centara da se tamo nalazio. Prema tome, to je jedan dugotrajan i skup proces, pogotovo što povratnik i sam zahtjev za stambeno zbrinjavanje, ako nije riješen u tekućoj godini, mora svake godine ponavljati“, navodi Džakula.

O toj nedostižnoj papirologiji govori i Nada Radović iz Gradjanskog odbora za ljudska prava u Karlovcu:

„Uglavnom su to stariji ljudi pa se jadaju 'a bio sam u izbjeglištvu tamo, pa tamo...' a službena osoba, naravno, zapisuje i kaže 'dobro bio si u Pančevu, donesi potvrdu iz Pančeva, onda Sombor, donesi i iz Sombora, pa Kljajićevo, e donesi i iz Kljajićeva.....'. Iz svih tih mjesta mora pribaviti potvrde, a otkud mu novci?“

Predsjednik SDF-a Veljko Džakula ukazuje i na problem otkupa i različita pravila, jedna prema Hrvatima iz Bosne, druga prema Srbima povratnicima:

„Hrvatima se iz Bosne daruje imovina u vlasništvo, bilo da je to stan ili kuća, dok Srbi povratnici koji podnose zahtjev za stambeno zbrinjavanje, ako žele biti vlasnici, onda taj otkup moraju platiti od 150-400 eura, ovisno od kvalitete stambenog objekta.“

Nema novca ni za režije

I iz Građanskog odbora za ljudska prava u Karlovcu upozoravaju da su ponuđene otkupne cijene stanova previsoke, gotovo kao tržišne, i mnogi ih, kaže Nada Radović, ne mogu otkupiti, a niti, bez posla ili s malim penzijama, u njima živjeti:

„Niko živ nema više novaca, režije su užasno velike, pogotovo grijanje i mi u Karlovcu imamo već nekoliko slučajeva da su ljudi jednostavno vratili stan. Za dva znam sigurno, a mislim da je to ovih dana učinio još jedan povratnik, jer ne mogu plaćati. Dobili su, dakle, stan putem stambenog zbrinjavanja, ali ne mogu plaćati režije i mnogima bi izlaz bio da ga mogu otkupiti i prodati i naći neko jeftinije rješenje.“

Pomoć u stambenom zbrinjavanju dosad je u Hrvatskoj zatražilo više od 5.800 bivših nositelja stanarskog prava, pozitivno je riješen 1.791 zahtjev, a zbrinuta su 1.482 nositelja. Pomoćnik ministra regionalnog razvoja Janić uvjeren je da će se projektima iz Europskih fondova ti procesi privesti kraju.

„Ovo je jedan impuls da se taj proces ubrzava, da je transparentan između četiri države ,dakle samo u jednoj državi se čovjek može stambeno zbrinuti, a ne u više država. A, na kraju krajeva, 260 milijuna eura prikupljenih na donatorskoj konferenciji u Sarajevu dolazi u ovu regiju i ona će se potrošiti ovdje, na izgradnji stanova i infrastrukture, što je doprinos samoj regiji“, ističe pomoćnik ministra.

Unatoč svim naporima i projektima, Srbi povratnici i njihovi politički predstavnici nisu baš optimistični, naglašavaju da Hrvatska 1.srpnja ulazi u Europsku uniju iako nije ispunila sve uvjete koji se tiču povratka, a to se pitanje na relaciji Zagreb-Bruxelles više gotovo i ne spominje.

Sveučilišni profesor i analitičar dr Žarko Puhovski to tumači na slijedeći način:

„To se doista ne postavlja više kao problem, osim u aktivnostima jednog malog broja nevladinih udruga i dijela ljudi koji bi se još htjeli vratiti. Ne postavlja seprije svega što je to prestalo biti realnim problemom. Potreba za povratkom je u osnovi iscrpljena, nakon što su obadvije države, i Srbija i Hrvatska,a i BiH na svom dijelu, činile puno toga da ljudi budu u situaciji da ih naprosto prođe volja za povratkom. Dovoljno godina je u međuvremenu,minulo i sada prave volje za povratkom više i nema, tako da se hrvatske vlasti mogu mirno ponašati kao da je problem riješen, iako u moralnom smislu on nije riješen. On je riješen samo u političkom smislu, a pritisak za njegovo stvarno rješavanje je previše slab da bi na bilo koga djelovao“, zaključuje Puhovski.