Neće biti odvojenih komemoracija na mjestu nekadašnjeg ustaškog konclogora Jasenovac u nedjelju 23. travnja, kao što je bilo šest puta unazad sedam godina.
Na zajedničkoj komemoraciji, počast žrtvama ustaškog logora odat će i predstavnici hrvatskih vlasti i predstavnici žrtava – Srba, Židova, Roma i Hrvata antifašista.
Sabor je 21. travnja, dva dana prije komemoracije, izglasao drastično povećanje kazni za izvikivanje ustaškog pozdrava ili korištenje ustaške ikonografije na 700 do čak 4.000 eura.
Predsjednik Židovske općine Zagreb Ognjen Kraus pozdravio je ovo rješenje u Prekršajnom zakonu, ali je kazao da ne odustaje od uvrštavanja penalizacije ustaškog pozdrava i ikonografije i u Kazneni zakon.
U znak sjećanja na žrtve novi ‘kameni spoticanja’
Bivši nogometaš Josip Joe Šimunić, koji je kažnjen sa 2.000 eura kada je 2013. godine poveo skandiranje ustaškog pozdrava nakon utakmice Hrvatska – Island u Zagrebu, maknut je sa mjesta selektora mlade hrvatske nogometne reprezentacije i trenirat će jednog zagrebačkog drugoligaša.
U Čakovcu je 19. travnja postavljeno 28 novih “kamena spoticanja” u znak sjećanja na međimurske Židove odvedene 1944. godine u Auschwitz na put bez povratka.
U Zagrebu je 19. travnja postavljeno još 19 ploča sjećanja na Hrvate – žrtve ustaškog režima, pa sada u Zagrebu ima ukupno čak 61 “stolpersteina”.
Hrvatska je 1. ožujka preuzela jednogodišnje predsjedanje Međunarodnim savezom za poučavanje o holokaustu (IHRA), a hrvatska Vlada je 20. siječnja ove godine usvojila IHRA-inu Radnu definiciju antisemitizma.
Goldstein: Živi bili, pa vidjeli
Kakva je klima u kojoj Hrvatska dočekuje komemoraciju u Jasenovcu? Je li sve ovo nabrojano dio jednog korjenitog pomaka u odnosu prema povijesnom revizionizmu i nasljeđu ustaškog režima ili tek prigodne manifestacije koje su rezultat nekog neizravnog pritiska da se nešto napravi?
“Moram priznati da ovoj Vladi po mnogim pitanjima ne vjerujem, pa ni u ovoj situaciji mislim da joj ne treba previše vjerovati. Ali živi bili pa vidjeli”, kaže povjesničar i prvi predsjednik Židovske vjerske zajednice Beth Israel Ivo Goldstein.
Dodaje da se posljednjih godina proces potrebne deustašizacije sveo na zabranu i sankcioniranje ustaškog pozdrava i zabrane i sankcioniranje nekih drugih javnih manifestacija ustašonostalgije i ustašofilije, što je dobro, ali, kako kaže, ne i dovoljno.
“Ove javne manifestacije povijesnog revizionizma i neoustaštva su samo vrh ledenog brijega. Potrebno je puno više toga napraviti zato što ovo čemu svjedočimo, a to je bolest, traje trideset i više godina, od ranih devedesetih”, poručuje naš sugovornik.
Podsjeća da je tada u svim postjugoslavenskim državama započela radikalna transformacija antifašističke kulture sjećanja iz vremena jugoslavenskog socijalizma koja je imala svojih slabosti, prešućivanja i nedostataka.
Međutim, kaže Goldstein, znala je na pravi način odgovoriti na ključno pitanje – tko je u Drugom svjetskom ratu bio na pravoj strani – partizani, a tko na krivoj strani – ustaše, četnici i svi drugi kolaboracionisti.
“Sada više ne znamo odgovor na to ključno pitanje”, ukazuje Goldstein.
“On se ne daje ili se daje na posve krivi način - da su te kolaboracionističke snage u ovoj ili onoj varijanti bile ili jesu ta prava strana, ili se radi neka ideološka mješavina kako su svi zapravo isti pa tu treba doći do uzajamnog pomirenja", naglašava naš sugovornik.
"Takve ideje zamućuju pravu sliku stvari iz Drugog svjetskog rata, ali ne samo to”, dodaje.
Posljedice povijesnog revizionizma
Naime, on upozorava da iz tih krivo postavljenih osnovnih činjenica o Drugom svjetskom ratu proizlazi niz ideoloških, političkih i društvenih komplikacija kojima danas itekako svjedočimo.
“Posljedice povijesnog revizionizma, ne samo u Hrvatskoj nego i u susjednim državama su velike u onoj mjeri u kojoj te države ni sada - više od četvrt stoljeća nakon završetka ratova - nisu izišle na pravi put niti što se tiče kulture sjećanja niti onoga što uključuje kultura sjećanja, a to je jedan razuman i civiliziran odnos prema susjedima”, pojašnjava Goldstein.
U hrvatskom slučaju, ne smije se izjednačavati Bleiburg i Jasenovac, zaključuje Goldstein.
Ta zbivanja treba staviti u doličan povijesni kontekst u kojem će se iskazivati empatija za sve žrtve.
Međutim, jasno će se staviti do znanja, navodi, da je partizanska strana bila prava, da je ona oslobodila zemlju i uvela Hrvatsku u federativnu Jugoslaviju, iz koje je ona nakon 45 godina izišla, i to upravo temeljem zakona i Ustava donesenih u toj i takvoj Jugoslaviji.
Kome se odaje počast u Jasenovcu
Komemoracija za sve žrtve ustaškog logora Jasenovac održat će se u nedjelju, 23. travnja u 11 sati.
U nepune četiri godine postojanja logora, u njemu i na nekoliko obližnih lokacija je ubijeno ili umrlo od posljedica nečovječnog postupanja, bolesti i gladi između 85 i 100 tisuća ljudi.
Pojedinačni popis do kojeg su znanstvenim istraživanjem došli djelatnici Javne ustanove Spomen-područje Jasenovac navodi imenom i prezimenom 83.145 žrtava, i taj popis nije zaključen.
Od toga je bilo 39.570 muškaraca, 23.474 žena i 20.101 djece do četrnaest godina starosti.
Najviše je žrtava srpske nacionalnosti, njih 47.627, od toga 21.738 muškaraca, 13.706 žena i 12.386 djece.
U Jasenovcu su stradala 16.173 Roma – 5.688 muškaraca, 4.877 žena i 5.608 djece.
Ukupno je 13.116 Židova stradalo u logoru – 7.762 muškarca, 3.753 žene i 1.601 dijete.
Stradalo je i 4.255 Hrvata, 1.128 Bošnjaka, 266 Slovenaca i drugih.
