Arhus centar u Bosni i Hercegovini je tužio Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju entiteta Republika Srpska, izjavila je 11. oktobra Emina Veljović, izvršna direktorica Arhus centra, organizacije posvećene zaštiti životne sredine.
Tužba je podnesena jer je ministarstvo odobrilo investitoru tri studije uticaja na životnu sredinu za izgradnju tri hidrocentrale vrijedne 102 miliona evra, na rijeci Bistrici, na istoku Bosne i Hercegovine.
Ministarstvo je, odobravajući studije uticaja na životnu sredinu, prekršilo Zakon o zaštiti životne sredine, prateće pravilnike, kao i Arhušku kovenciju i ESPOO konvenciju, rekla je Veljović za Radio Slobodna Evropa.
Bosna i Hercegovina je 2008. i 2009. godine potpisala spomenute međunarodne konvencije, čime je prihvatila obaveze o procjeni prekograničnog uticaja utjecaja na okoliš, kao i obavezu da uključi građane i stručnu javnost u odlučivanje o okolišnim pitanjima.
Ministarstvo nije odgovorilo na upit Radija Slobodna Evropa da komentariše tužbu.
Izgradnja Hidroelektrana otpočela i bez dozvola
Investitor izgradnje tri hidrocentrale, ukupne snaga od 39 megavata, je fočansko preduzeće "Hidroelektrane Bistrica". Preduzeće je u stopostotnom vlasništvu "Hidroelektrana na Drini" iz Višegrada, jednoj od pet kompanija "Elektroprivrede Republike Srpske".
Planirano je da tri hidrocentrale godišnjom proizvode 152 gigavat sata (GWh) električne energije.
Izvođač radova je Kineska nacionalna aerotehnološka korporacija za međunarodni inženjering AVIC, koja je zvanično započela izgradnju hidroelektrana "Bistrica" 1, 2 i 3, krajem prošle godine, u prisustvu predstavnika kineske ambasade u BiH i vlasti entiteta Republike Srpske (RS).
U junu ove godine je, bez potrebnih dozvola i uz proteste aktivista, otpočela izgradnja, iako investitor nije imao ni potvrđene studije uticaja na životnu sredinu, niti ekološke dozvole koje se izdaju na osnovu nalaza studija.
Ekolozi i lokalno stanovništvo protiv izgradnje
Osnove za tužbu podignutu pred Okružnim sudom u Banjaluci, kažu u Arhus centru, je činjenica da je investitor pri izradi tri studije uticaja na okoliš ignorisao komentare i primjedbe nevladinih organizacija, mještana, pa čak i pojedinih institucija poput Voda Republike Srpske.
"Na primjer, Vode Srpske su u svom posebnom mišljenju rekli da se baš i ne slažu sa projktovanim ribljim liftom, koji je predviđen da se izgradi na sva tri objekta. Rekli su da ne vide kako će to biti svrsishodno za mogućnost opstanka ihtiofaune, odnosno ribljih vrsta primoranih da koriste te riblje liftove."
Veljović dodaje da su također ossporavani i ekološki prihvatljivi protok vode, kao i način monitoringa, jer ti podaci u studijama uticaja na okolinu "nisu naučno bazirani".
Dodaje da je Bistrica trebala biti dio zaštićenog područja a sada se prijeti da će izgradnjom hidrocentrala biti uništena i rijeka kao ekosistem, ali i pojedina arheološka nalazišta i pećine od velike arheološke vrijednosti.
"Ti komentari u spornim studijama uticaja na okoliš nisu adekvatno odgovoreni ni obrazloženi", kaže Veljović. Objašnjava da je Arhus centar ranije podnio i tužbu protiv izdatih građevinskih dozvola, koje su investitoru izdate još 2009. godine, ali da se još se čeka epilog tih tužbi.
"U međuvremenu je započet proces obnove ekoloških dozvola. Da bi se obnovile bilo je neophodno ponovo pripremiti studije (o uticaju na okoliš) s obzirom da je projekat iznimno star i bile su već i primjedbe građana da se treba revidirati projekat", kaže Veljović.
Dodaje da je studija revidirana samo kroz uređivanja teksta a ne provođenjem adekvatnog, višegodišnjeg terenskog istraživanja, koje je nužno da se dobije realna projekcija stanja.
Najprije izgradnja pa onda legalizacija
Veljović kaže da se često neophodne zakonske dozvole "iskoduju u hodu", naročito prilikom realizacije skupih projekata koje rade politički uticajni investitori. Objašnjava da je upravo to slučaj i u realilzaciji ovog projekta.
Takav ubrzani proces obesmišljava postojanje institucija, zakona, dozvola i procesa, a istovremeno građanima onemogućava da u ranom postupku, tokom projektovanja, izkažu svoje protivljenje i iskoriste pravne mehanizme da se bore za svoja prava.
"Nažalost, prema Zakonu o upravnim sporovima, ova tužba ne odlaže izvršenje rješenja kojima su odobrene studije uticaja na okoliš", kaže Veljović, i dodaje da je takav pravni okvir potrebno mijenjati ako želimo građanima i nevladinim organizacijama omogućiti pristup pravosuđu.
Kaže da se često dešava da objekti budu izgađeni dok sud donese presudu, kojom utvrdi nepravilnosti. Tada je jako teško vršiti korekciju tih nepravilnosti jer je rijeka već uništena.