RSE: Gospodine Hajdukoviću, pomalo je teško nabrojati koliko ste se puta kandidovali za predsjednika Crne Gore. Šta je vaš glavni motiv?
HAJDUKOVIĆ: Kandidivao sam se na svim izborima dosadašnjim.Naravno, dovoljno sam pametan čovijek da znam da se izbori ne mogu dobiti bez snažnih patnji za sebe, bez velikih finansijkih sredstava, međutim, u svim tim vremenima od prvo pojavljivanja 1992. godine na svim tim nastupima trudio sam se da se čuje jedan drugačiji glas jedne drugačije Crne Gore kako bih ja želeo, kakve, na žalost, u skoroj budućnosti neće biti. To je cilj. Pojaviti se, reći prave stvari, jer situacija je dramatična, vidite i sami. Mi smo imali dug period ratnog profiterstva, pljački bivše društvene imovine, gde se stvorio jedan sloj superbogataša koji su u ovom trenutku i vlast i vlasnici Crne Gore. Uporedo sa njima došli su strani tajkuni, Crna Gora je u ovom trenutku bukvalno ekonomski okupirana što može preći u neku vrstu feudalnog sistema. Uništava se obala, bogom dana ekskluzivnost crnogorske obale je nestala, toga više nema. Ista sudbina prijete Skadarskom jezeru, sjeveru Crne Gore, pominju se nuklearne elektrane. U takvim vremenima kao čovjek i intelektualac i mogu slobodno reći zaljubljenik u Crnu Goru, teško mogu ostati postrani, a da se ne čuje i taj glas.
RSE. Uglavnom odašiljete te rodoljubive poruke i sebe predstavljate kao vanpartijsku osobu, a neko vrijeme ste bili angažovani kao savjetnik u kabinetu predsjednika Filipa Vujanovića. Šta ste tamo radili, da nijeste možda bili na pripravničkom za novog predsjednika ili ste ... ?
HAJDUKOVIĆ: Evo, ovako, odmah ću vam objasniti. U različitim periodima, a radi interesa obnove crnogorske države, svi su manje ili više podržavali ovu vlast iz nužde. Osnovni cilj je bio stvoriti samostalnu državu Crnu Goru. Ako se sjećate, čak i Slavko Perović je u jednom trenutku bio u koaliciji sa njima, pa je, mada nevoljno, podržao Đukanovića poslije Bulatovića. Za mene je to bilo nešto najbitnije i najsuštinskije, obnoviti crnogorsku državu. U tim trenucima bilo je logike da se podržavaju oni bez kojih se ta samostalna Crna Gora nije mogla stvoriti. Pokazalo se brzo da gospodin Vujanović koji je izuzetno dobar čovjek, ali zbog svoje prirodne blagosti i mekoće u ovim surovim crnogorskim uslovima loš predsjednik.Ja bih više volio da je loš čovjek a dobar predsjednik, pokazalo se da sa tog mjesta ne mogu ništa da uradim i ništa da utičem i ja sam to mjesto brzo napustio.
RSE: Da li ste uopšte i pokušali, pošto sebe predstavljate kao ekologa i kao beskompromisnog borca za zaštitu životne sredine da se oglasite povodom Tare ? U vrijeme kada je tekla kampanja za zaštitu kanjona Tare nijeste se čuli. Tada ste sjedjeli u Vujanovićevom kabinetu. Jeste li biti mnogo zauzeti ili je nešto drugo bilo u pitanju?
HAJDUKOVIĆ: Ja sam gospodinu Stavoviću poslao pismo podrške. Mogu ga objaviti, kao što su ga objavile i gospoda iz Zelenike. Sve moje kanale koje imam na zapadu sam upoznavao sa time šta se dešava. Dakle, nijesam baš bio pasivan kao što izgleda.
RSE: Zašto nijeste javno iznijeli svoj stav ili bar pokušali da ga iznesete?
HAJDUKOVIĆ: Kako ga nijesam iznio, pa ja sam .....samo što ako vam promaknu dva reda u novinama ne znači da nikoga nijesam podržao. Moj glas nije takav da kada se čuje čuje ga čitava Crna Gora. Vrlo često prođe nazapaženo.
