Socijalne, tranzicijske, mentalitetske priče i fenomeni Crne Gore, ne provlače se samo kroz životnu svakodnevnicu ni samo kroz informativne programe. Socijalnu dimenziju možemo pronaći i u muzici zahvaljujući bokokotorskoj klapi „Who see“ čiji spot i pjesma pod nazivom „Regeton Montenegro“ uporno drži prvo mjesto na regionalnim top listama.
Hip hop sastav „Who see“ čine Mario Đorđević i Dejan Dedović, a na njihovom posljednjem albumu gostuju muzičari iz regiona i zemlje, od Marije Božović do Ramba Amadeusa.
Mario Đorđević je sa RSE razgovaao o albumu koji u velikoj mjeri oslikava stvarnost u Crnoj Gori. Evo kako klapa „Who see“ gleda na najezdu Rusa na Crnu Goru.
Đorđević: Saglasan sam sa tim. Mi smo se trudili da bude što više različitih tema od tih kafanskih pjesama đe se priča o tome da se samo pije, bez neke dublje poruke do tih u kojima smo se dotakli cijele situacije u društvu. Dobro je da se zapakuju i vesela i tamna strana.
Đorđević: Vjerovatno jesu ali na razne načine. Dobro je da tekst ima dvije dimenzije. Da se može i ovako i onako shvatiti. Poruka naša, naše klape je – polako sve će se stić, život je kratak i treba u tim malim stvarima uživati. Neđe te povuće taj vir, vrtlog i koliko god da trčiš za parama na kraju opet nijesi srećan.
Đorđević: Ne, naravno. Potrebno je da se u maniru režisera filmova prebačiš iz uloge u ulogu da bi sve bilo dinamičnije, da bi onako priča se ispričala što slikovitije i efektnije.
Đorđević: Sve što nas okružuje tamo đe smo odrasli je taj krš i drača. Dovoljno je stvari koje opterećuju ljude i koje gledamo, slušamo i čitamo u medijima i muzika treba da bude malo podalje od toga, koliko se može. Opet mora doći do toga trenutka da se dofatiš nekih socijalnih priča, stvari koje nijesu onako da sjediš i da se veseliš.
Đorđević: Trudili smo se da što iskrenije predstavimo ovo naše podneblje. Meni inače baba priča taj teški bokeški sleng i imao sam želju da to nastavimo i produžimo koliko još možemo. Ipak, to izumire polako, cijeli taj sleng.
Đorđević: Postoji neka nova moda što se svega tiče, i braka i svih vrijednosti od prije . Sve se nekako promijenilo.
"Imate onaj film Živka Nikolića "Ljepota poroka" đe je ona scena kada muž, macom u pogaču ubija nevjernu ženu. To je bilo ovđe prije 30 godina a od tada se dosta, dosta toga baš promijenilo pa nam je bila ta tema interesantna za priču i pjesmu koja završava sa "Viđi đede Pero što se ođe čini".
Đorđević: Pa u Boki se ljeti najviše cupka uz haus muziku, najviše toga ima pod ovim otvorenim šankovima. Meni je od svega toga mnogo više muka nego od bilo čega drugog. Folka ima i toga će uvijek biti, to se na ovim prostorima izgleda ne može iskorijeniti ali sve više i više ljudi putem interneta sami formiraju ukus u muzici. Prije je to samo radila televizija i to je bilo užasno. Sada je to malo pošlo na bolje.
Hip hop sastav „Who see“ čine Mario Đorđević i Dejan Dedović, a na njihovom posljednjem albumu gostuju muzičari iz regiona i zemlje, od Marije Božović do Ramba Amadeusa.
Mario Đorđević je sa RSE razgovaao o albumu koji u velikoj mjeri oslikava stvarnost u Crnoj Gori. Evo kako klapa „Who see“ gleda na najezdu Rusa na Crnu Goru.
RSE: Na albumu postoji nekoliko pjesama koje imaju snažniju i mnogo značajniju društvenu, socijalnu i mentalitetsku poruku neko što je aktuelni hit Regeton Montenegro.
Đorđević: Saglasan sam sa tim. Mi smo se trudili da bude što više različitih tema od tih kafanskih pjesama đe se priča o tome da se samo pije, bez neke dublje poruke do tih u kojima smo se dotakli cijele situacije u društvu. Dobro je da se zapakuju i vesela i tamna strana.
RSE: Da li je publika na pravi način shvatila vaše poruke?
Đorđević: Vjerovatno jesu ali na razne načine. Dobro je da tekst ima dvije dimenzije. Da se može i ovako i onako shvatiti. Poruka naša, naše klape je – polako sve će se stić, život je kratak i treba u tim malim stvarima uživati. Neđe te povuće taj vir, vrtlog i koliko god da trčiš za parama na kraju opet nijesi srećan.
RSE: Šta je potrebno da bi neko bio dobar liričar, odnosno da bi u pjesmu preslikao društvenu stvarnost. Pretpostavljam da nijeste išli u Italiju da "nabavljate robu" niti ste sa Rusima pušili skank ili pili votku na jahti?
Đorđević: Ne, naravno. Potrebno je da se u maniru režisera filmova prebačiš iz uloge u ulogu da bi sve bilo dinamičnije, da bi onako priča se ispričala što slikovitije i efektnije.
RSE: Naziv albuma je Krš i drača. Koliko je taj naziv simbol društvenog ambijenta danas?
Đorđević: Sve što nas okružuje tamo đe smo odrasli je taj krš i drača. Dovoljno je stvari koje opterećuju ljude i koje gledamo, slušamo i čitamo u medijima i muzika treba da bude malo podalje od toga, koliko se može. Opet mora doći do toga trenutka da se dofatiš nekih socijalnih priča, stvari koje nijesu onako da sjediš i da se veseliš.
RSE: U vaše pjesme ste unijele neke skoro zaboravljene izraze, lokalizme, toponime karakteristične za primorje, pa čak i bokešku kužinu. Kako je to publika primila?
Đorđević: Trudili smo se da što iskrenije predstavimo ovo naše podneblje. Meni inače baba priča taj teški bokeški sleng i imao sam želju da to nastavimo i produžimo koliko još možemo. Ipak, to izumire polako, cijeli taj sleng.
RSE: Šta kaže ženski svijet na pjesmu đe se đed Pero čudi novim trendovima i novom dobu?
Đorđević: Postoji neka nova moda što se svega tiče, i braka i svih vrijednosti od prije . Sve se nekako promijenilo.
"Imate onaj film Živka Nikolića "Ljepota poroka" đe je ona scena kada muž, macom u pogaču ubija nevjernu ženu. To je bilo ovđe prije 30 godina a od tada se dosta, dosta toga baš promijenilo pa nam je bila ta tema interesantna za priču i pjesmu koja završava sa "Viđi đede Pero što se ođe čini".
RSE: Da li se u Boki više uživa uz free style ili se skače uz folk?
Đorđević: Pa u Boki se ljeti najviše cupka uz haus muziku, najviše toga ima pod ovim otvorenim šankovima. Meni je od svega toga mnogo više muka nego od bilo čega drugog. Folka ima i toga će uvijek biti, to se na ovim prostorima izgleda ne može iskorijeniti ali sve više i više ljudi putem interneta sami formiraju ukus u muzici. Prije je to samo radila televizija i to je bilo užasno. Sada je to malo pošlo na bolje.
