Posljednji slučaj u kome je sud naložio isplatu oko 63.000 eura odštete zbog neosnovanog pritvora jednom od oslobođenih za optužbu za ratni zločin u slučaju Morinj - aktuelizuje pitanje, koliko poreske obveznike koštaju greške crnogorskog pravosuđa.
Pravosnažne oslobađajuće presude, posebno u slučajevima teških krivičnih djela, prati i naknada štete za neosnovano određivanje pritvora. Tako je i Mlađan Govdarica koji je oslobođen krivice za ratni zločin u slučaju logora Morinj, dobio i presudu prema kojoj za prvedeno vrijeme u pritvoru od oko dvije godine, dobija odštetu od 63.000 eura.
Mediji su u prethodnom periodu zabilježili više informacija da se zbog grešaka tužilaštva koje donosi odluke o pritvoru, veliki novac iz budžeta odliva na ime odštete onima koji u sudskom postupku budu oslobođeni krivice.
Tako je na primjer Vuk Vulević koji je konstatno pod određenim optužbama i sumnjama za najteža krivična djela, bio oslobđan odgovornosti, pa u ovom trenutku zbog vremena provedenog u pritvoru iščekuje oko 150.000 eura odštete. Samo u posljednje dvije godine dostavljeno je skoro 300 zahtjeva po osnovu naknade štete zbog neosnovanog lišenja slobode.
Centar za građansko obrazovanje je svojevremeno istraživao fenomen velikog broja odštetnih zahtjeva zasnovanih na greškama tužilaca pri čemu je utvrđeno da zahtjevi iznose blizu tri miliona eura.
Boris Marić, član Radne grupe za pregovaračko poglavlje 23 smatra da je finansijska šteta po budžet i poreske obveznike direktno skopčana sa nekompetencijom u tužilaštvu:
“Jednom očiglednom ne kompetencijom, jer jedino tako to možemo tumačiti pravi se značajna finansijska šteta budžetu Crne Gore, poreskim obveznicima. Prema našim podacima koji su negdje bili zaključno sa krajem 2012. godine ta cifra se kretala na nešto manje od 3 miliona eura i to je bila finansijska vrijednost grešaka prije svega tužilaštva koje osim toga što proizvodi finansijsku štetu ono proizvodi i štetu po koncept pravnog sistema, njegove sigurnost i razvoja vladavine prava u Crnoj Gori“, kaže Marić.
Koliko će tek poreski obveznici morati da plate odšteta samo u slučajevima neosnovanog određivanja pritvora u krivičnm postupcima ratih zločina, govorio je nedavno podgorički advokat Goran Rodić. U slučajevima Morinj, Bukovica, Kaluđerski laz i deportaciji 25 oslobođenih je provelo ogroman broj mjeseci u pritvoru, a potom oslobođeno krivice:
“Imate situaciju da je 30 lica bilo optuženo, 25 lica je oslobođeno i ono što je interesantno da se sabere jeste da je tih 25 lica u pritvoru, neosnovano lišeno slobode provelo 481 mjesec. Vjerujem da ova 4 predmeta ratnih zločina sigurno nadmašuju jedan godišnji budžet tužilaštva“, kaže Rodić.
Prema postojećim podacima Ministarstvo pravde za mjesec dana neosnovano proveden u pritvoru isplaćuje oko 1800 eura, dok sudovi daju odštetu veću od 3000 eura.
Zbog velikog broja odštetnih zahtjjeva, predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica je nedavno navela slučaj u kome je tužilac odredio pritvor osumnjičenom, ali naknadno nije ni podigao optužnicu za djelo zbog kojeg je odredio pritvor. Medenica je usmjerila kritiku i prema medijima da vrše presiju da se osumnjičeni mora naći u pritvoru:
“Vi novinari treba da nam pomognete u dijelu odsustva presije da se po svaku cijenu odredi pritvor već da pustite sudovima da odlučuju po tome šta je razlog i šta je osnov za pritvor“, ustvrdila je Medenica.
Ključni problem, prema riječima Borisa Marića, je što nema analize optužnica koje su pale, a da su uzrokovale višemjesečni pritvor što je osnov za isplatu visokih odšteta:
“Imamo činjenicu da mi i dalje nemamo analize optužnica koje su pale pred sudom, gdje su ljudi bili očigledno neosnovano u pritvoru i gdje imamo problem da se pritvor pretvara u zatvor. Praktično imamo prve odluke Ustavnog suda po žalbama građana gdje se odluke o pritvoru stavljaju van snage, ocjenjuju se kao kršenje ljudskih prava i sloboda. To je jedan čitavi niz pogrešnih odluka koje proizvode ozbiljne posljedice“, zaključio je Marić.
Pravosnažne oslobađajuće presude, posebno u slučajevima teških krivičnih djela, prati i naknada štete za neosnovano određivanje pritvora. Tako je i Mlađan Govdarica koji je oslobođen krivice za ratni zločin u slučaju logora Morinj, dobio i presudu prema kojoj za prvedeno vrijeme u pritvoru od oko dvije godine, dobija odštetu od 63.000 eura.
Mediji su u prethodnom periodu zabilježili više informacija da se zbog grešaka tužilaštva koje donosi odluke o pritvoru, veliki novac iz budžeta odliva na ime odštete onima koji u sudskom postupku budu oslobođeni krivice.
Tako je na primjer Vuk Vulević koji je konstatno pod određenim optužbama i sumnjama za najteža krivična djela, bio oslobđan odgovornosti, pa u ovom trenutku zbog vremena provedenog u pritvoru iščekuje oko 150.000 eura odštete. Samo u posljednje dvije godine dostavljeno je skoro 300 zahtjeva po osnovu naknade štete zbog neosnovanog lišenja slobode.
Centar za građansko obrazovanje je svojevremeno istraživao fenomen velikog broja odštetnih zahtjeva zasnovanih na greškama tužilaca pri čemu je utvrđeno da zahtjevi iznose blizu tri miliona eura.
Boris Marić, član Radne grupe za pregovaračko poglavlje 23 smatra da je finansijska šteta po budžet i poreske obveznike direktno skopčana sa nekompetencijom u tužilaštvu:
“Jednom očiglednom ne kompetencijom, jer jedino tako to možemo tumačiti pravi se značajna finansijska šteta budžetu Crne Gore, poreskim obveznicima. Prema našim podacima koji su negdje bili zaključno sa krajem 2012. godine ta cifra se kretala na nešto manje od 3 miliona eura i to je bila finansijska vrijednost grešaka prije svega tužilaštva koje osim toga što proizvodi finansijsku štetu ono proizvodi i štetu po koncept pravnog sistema, njegove sigurnost i razvoja vladavine prava u Crnoj Gori“, kaže Marić.
Koliko će tek poreski obveznici morati da plate odšteta samo u slučajevima neosnovanog određivanja pritvora u krivičnm postupcima ratih zločina, govorio je nedavno podgorički advokat Goran Rodić. U slučajevima Morinj, Bukovica, Kaluđerski laz i deportaciji 25 oslobođenih je provelo ogroman broj mjeseci u pritvoru, a potom oslobođeno krivice:
“Imate situaciju da je 30 lica bilo optuženo, 25 lica je oslobođeno i ono što je interesantno da se sabere jeste da je tih 25 lica u pritvoru, neosnovano lišeno slobode provelo 481 mjesec. Vjerujem da ova 4 predmeta ratnih zločina sigurno nadmašuju jedan godišnji budžet tužilaštva“, kaže Rodić.
Prema postojećim podacima Ministarstvo pravde za mjesec dana neosnovano proveden u pritvoru isplaćuje oko 1800 eura, dok sudovi daju odštetu veću od 3000 eura.
Zbog velikog broja odštetnih zahtjjeva, predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica je nedavno navela slučaj u kome je tužilac odredio pritvor osumnjičenom, ali naknadno nije ni podigao optužnicu za djelo zbog kojeg je odredio pritvor. Medenica je usmjerila kritiku i prema medijima da vrše presiju da se osumnjičeni mora naći u pritvoru:
“Vi novinari treba da nam pomognete u dijelu odsustva presije da se po svaku cijenu odredi pritvor već da pustite sudovima da odlučuju po tome šta je razlog i šta je osnov za pritvor“, ustvrdila je Medenica.
Ključni problem, prema riječima Borisa Marića, je što nema analize optužnica koje su pale, a da su uzrokovale višemjesečni pritvor što je osnov za isplatu visokih odšteta:
“Imamo činjenicu da mi i dalje nemamo analize optužnica koje su pale pred sudom, gdje su ljudi bili očigledno neosnovano u pritvoru i gdje imamo problem da se pritvor pretvara u zatvor. Praktično imamo prve odluke Ustavnog suda po žalbama građana gdje se odluke o pritvoru stavljaju van snage, ocjenjuju se kao kršenje ljudskih prava i sloboda. To je jedan čitavi niz pogrešnih odluka koje proizvode ozbiljne posljedice“, zaključio je Marić.