Građani u BiH najviše vjeruju medijima

Istraživanje javnog mnijenja, koje je uradilo novinarsko udruženje BH novinari, pokazalo je da građani BiH najviše vjeruju medijima, pa vjerskim zajednicama i nevladinom sektoru. Političarima i političkim strankama građani najmanje vjeruju. Ipak, mediji su ocijenjeni i kao politički i ekonomski zavisni, te da podižu tenzije u društvu.

Medijska scena u BiH odavno je opterećena brojnim problemima. Iz godine u godinu jačaju politički pritisci, a paralelno s njima i ekonomski. Ovo prepoznaje i publika, koja u 80 % slučajeva smatra kako je novinarsko djelovanje politički motivirano. Prema percepciji građana novinari doprinose jačanju tenzija u BiH.

„Trideset i četiri posto ispitanika smatra kako bh. mediji pridonose jačanju tenzija na nacionalnom, političkom i vjerskom planu, te jačanju tenzija između dva entiteta. Ovog je mišljenja puno više isptanika u RS – gdje je 39 posto takvih, a u Federciji je 31 posto", kaže generalni sekretar Udruženja BH novinari Borka Rudić.

Unatoč velikom broju medija, u BiH se ipak nije povećao pluralizam mišljenja. Naprotiv, dijalog i komunikacija su uništeni, smatra novinar i publicista Mehmed Pargan:

„Mi nemamo javnu komunikaciju. Mediji, koji su trebali razvijati dijalog, su je uništili. Ja mislim da nakon toga mi ne možemo našu komunikaciju nazviti niti komunikacijom, niti dijalogom. U dijalogu se podrazumijeva da jedan govori, drugi sluša - i obrnuto. Ovdje ne postoji vrijednost koja se može slušati, niti koju javnost želi da prihvati. Ovdje su svi podijeljeni. Ako kažete da imate drugačije mišljenje, spočitaće vam da ste druge nacije, da ste iz druge profesije, da ste iz drugog kantona, drugog entiteta - ili najposlije da ste Sjedić-Finci", ocjenjuje Pargan.

U BiH nedostaje samostalnosti novinarske profesije u odnosu na uticaj politike koja je u prilici da nameće, ocjenjuje komunikolog Enes Osmančević:

„Imamo podijeljenost medijskog prostora po etno-teritorijalnom principu, ne samo između eniteta već i između etnija, odnosno između lokalnih zajednica, jer imamo također tendenciju kršenja ljudskih prava, gušenja medijskih sloboda u lokalnoj zajednici, štoćereći: što je sredina manja, to je diktator veći. I imamo tendenciju da se mediji potplaćuju. Milorad Dodik je u dva navrata najavljivao i izdvajao sume od po pet miliona maraka i bio je predmet velike kritike. Međutim, ovdje u Tuzli je godinama načelnik općine imao fond od milion maraka, kasnije od 860.000, pa je smanjeno na 600.000 i za njegovih 12 godina vladavine možemo izračunati koliko je novca dato medijima, i to medijima koji nemaju strukturu, koji nemaju profiliranu uređivačku politiku i koji nemaju publiku", smatra Osmančević.

Nema medijske pismenosti

Politika diktira sve jer je u poziciji da utiče na rad medija putem imenovanja čelnih ljudi javnih servisa, kaže direktor programa FTV Zvonimir Jukić:

„Promjenom četiri člana UO, moguće jer odrediti šta će biti večeras u 19.30. Ono o čemu cijela javnost u BiH mora razmisliti jeste da ta tijela i čelne ljude u tim tijelima treba da potvrđuju druge institucije, neka druga relevantna tijela koja bi bila odvojena od politike", navodi Jukić.

„Komunikacija u BiH je na jako niskom nivou. Puna je jezika mržnje, negativne identifikacije onih drugih i drugačijih. I to je u BiH postalo normalno. I čudno je što mi nikako nemamo izlaz. Imamo, znači, jednu političku neodgovornost u komunikaciju jednih sa drugima, a s druge strane mi uopšte nemamo javnosti, nemamo te medijske pismenosti", naglašava Aleksandar Zolja iz Helsinškog parlamenta građana Banja Luka.

Baš kao i u politici, građani svoju naklonost obično daju medijima koji su uslovno rečeno njihovi, što je, navodi Borka Rudić, pokazalo i nedavno istraživanje:

„Istraživanje je pokazalo da su ispitanici iz jednog entiteta nezadovoljni radom medija iz drugog. To je također bilo očekivano", kaže Borka Rudić.

Dominantne teme na bh. medijskoj sceni su političke, ali top četiri teme koje građani žele da budu češće zastupljene su socijalne, ekonomske, one koje se tiču svakodnevnog života građana, te kriminal i korupcija.

Ipak, građani u BiH najviše vjeruju novinarima, čak više nego vjerskim službenicima i NVO sektoru, a najmanje političarima i političkim strankama. Istovremeno, svaki peti građanin smatra kako novinari zaslužuju da ih se napada, što je opet rezultat nekažnjenih političkih ispada prema novinarima i medijima.