Nekada omiljeni festival vlasti koja je u Grad teatar tokom 27 godina uložila na desetine budžetskih miliona, nije više među njenim prioritetima. Zato iz Direkcije upravo završenog festivala stižu optužbe na račun Ministarstva kulture, a za temeljnije promjene strategije Grada teatra kažu da je osnovni uslov izgradnja pozorišta i vraćanje matične scene na Citadeli. Riječ je o spomeniku kulture koji je Opština Budva prodala privatnom preduzetniku prije deceniju i po.
Pedeset programa za 48 festivalskih dana pratilo je oko 24 hiljada posjetilaca a najveći dio programa je realizovan po planu, ocijenili su u direkciji Grad teatra ali i uputili kritike Ministarstvu kulture. O tome je više govorio selektor dramskog programa Boris Mišković:
„Zbog bijedne svote koju je opredijelilo, odnosno koju smo osvojili na konkursu za ovogodišnji festival, a najviše zbog toga što se niko iz te institucije za ovih 48 dana nije pojavio na programima Grad tetara, osim ministra i to četvrte noći u okviru naše jedine ovogodišnje produkcije 'Uspavanka za Vuka ničijeg' i odmah da vam kažem da sam sklon da vjerujem da je tu bio ne zbog Grad teatra nego zbog nekih ličnih veza sa autorkom“, kazao je Mišković.
Ove godine je Grad teatar bio okrenut regionalnim projektima, a nakon više godina Budvani su imali priliku da se upoznaju sa pozorišnim stvaralaštvom Hrvatske.
„Čini mi se da se u Hrvatskoj trenutno najviše ulaže u pozorište i u kulturu što se automatski odrazi i na kvalitet. Dolazak većeg broja hravtskih predstava je dosta značajan iz dva razloga. Prvo, da se malo bolje upoznamo sa pozorištem i glumcima sa tog prostora, a drugo – da nam to bude jasan pokazatelj da koliko god to bila sada jeres što ja izgovaram ali istina je da nema kulture bez para“, kaže Boris Mišković.
Neophodne temeljne promjene strategije
A da nema kulture bez različitih tumačenja svjedoči i jedno od novinarskih pitanja kojim se u hrvatskoj predstavi prepoznaje citat ,,vrijeđanje Srba“. Novinar je pitao Miškovića da li mu je ta predstava podmetnuta?
"Nije mi podmetnuta. Da li se to dešava danas u Hrvatskoj ? Imali ste priliku da slušate Zorana Milanovića i Iva Josipovića na proslavi toga što mi zovemo stradanje i što zovemo pogrom a oni to slave kao nekakav veliki praznik. I kada bilo koju pomirljivu riječ neko od zvaničnika saopšti čuli ste zvižduke. To se dešava. Time pozorište mora da se bavi To ne znači da autor mrzi Srbe nego kazuje da Hrvatska dan danas u svojim redovima ima ljude koji ne mogu da izađu iz nekih nacionalističkih okvira i odmah da vam kažem, ako je to važno – ja sam Srbin od glave do pete i nikako mi to nije podmetnuto. Naprotiv, mislim da je to hrabro i pošteno i ta predstava se prvenstveno igra u Hrvatskoj. Ne mislim da je to koketiranje sa publikom nego iskazivanje zbilje", kaže Mišković.
Ovogodišnji Grad teatar je sa troškom od 400 hiljada eura rekorder, ali po do sada najnižoj cijeni uloženoj u to javno preduzeće. U direkciji kažu da su od 2001. godine, kada je premijer Milo Đukanović otišao sa mjesta predsjednika savjeta, izgubili finansijsku podršku države. Sada očekuju da se makar festival uvrsti u one od državnog interesa kako bi dobili veću podršku od ovogodišnjih 25 hiljada eura. O tome govori direktor Merim Smailagić:
„Samim priznanjem tog statusa očekujemo mnogo značajniju pomoć nego što je to bilo do sada.“
Za sada nema promjene strategije festivala koji za 27 godina i pored uloženih desetina miliona eura nema temelje održivosti kroz ansambl, pozorišnu zgradu ili savremenu tehničku opremu.
Za Borisa Miškovića temeljne promjene strategije moguće su tek ako Budva ikada dobije pozorište:
„Ako bi kupili reflektor morali bi da kupimo i neki magacin da bi imali gdje da ga stavimo a morali bi da platimo i magacionera. Dakle, sve počinje i završava se sa tim da li će Budva nekada dobiti neku makar i minimalnu zatvorenu pozorišnu scenu“, poručuje Mišković.
„Ja se iskreno nadam da će opština moći da kupi Citadelu koja je simbol Grad teatra“, kazao je Merim Smailagić.
U strategiji razvoja kulture opština Budva u narednih pet godina planira da otkupi Citadelu. Podsjećamo da je Budva jedina opština koja je prodajom Citadele privatniku otuđila sopstveni spomenik kulture.
Pedeset programa za 48 festivalskih dana pratilo je oko 24 hiljada posjetilaca a najveći dio programa je realizovan po planu, ocijenili su u direkciji Grad teatra ali i uputili kritike Ministarstvu kulture. O tome je više govorio selektor dramskog programa Boris Mišković:
„Zbog bijedne svote koju je opredijelilo, odnosno koju smo osvojili na konkursu za ovogodišnji festival, a najviše zbog toga što se niko iz te institucije za ovih 48 dana nije pojavio na programima Grad tetara, osim ministra i to četvrte noći u okviru naše jedine ovogodišnje produkcije 'Uspavanka za Vuka ničijeg' i odmah da vam kažem da sam sklon da vjerujem da je tu bio ne zbog Grad teatra nego zbog nekih ličnih veza sa autorkom“, kazao je Mišković.
Ove godine je Grad teatar bio okrenut regionalnim projektima, a nakon više godina Budvani su imali priliku da se upoznaju sa pozorišnim stvaralaštvom Hrvatske.
„Čini mi se da se u Hrvatskoj trenutno najviše ulaže u pozorište i u kulturu što se automatski odrazi i na kvalitet. Dolazak većeg broja hravtskih predstava je dosta značajan iz dva razloga. Prvo, da se malo bolje upoznamo sa pozorištem i glumcima sa tog prostora, a drugo – da nam to bude jasan pokazatelj da koliko god to bila sada jeres što ja izgovaram ali istina je da nema kulture bez para“, kaže Boris Mišković.
Neophodne temeljne promjene strategije
A da nema kulture bez različitih tumačenja svjedoči i jedno od novinarskih pitanja kojim se u hrvatskoj predstavi prepoznaje citat ,,vrijeđanje Srba“. Novinar je pitao Miškovića da li mu je ta predstava podmetnuta?
"Nije mi podmetnuta. Da li se to dešava danas u Hrvatskoj ? Imali ste priliku da slušate Zorana Milanovića i Iva Josipovića na proslavi toga što mi zovemo stradanje i što zovemo pogrom a oni to slave kao nekakav veliki praznik. I kada bilo koju pomirljivu riječ neko od zvaničnika saopšti čuli ste zvižduke. To se dešava. Time pozorište mora da se bavi To ne znači da autor mrzi Srbe nego kazuje da Hrvatska dan danas u svojim redovima ima ljude koji ne mogu da izađu iz nekih nacionalističkih okvira i odmah da vam kažem, ako je to važno – ja sam Srbin od glave do pete i nikako mi to nije podmetnuto. Naprotiv, mislim da je to hrabro i pošteno i ta predstava se prvenstveno igra u Hrvatskoj. Ne mislim da je to koketiranje sa publikom nego iskazivanje zbilje", kaže Mišković.
Ovogodišnji Grad teatar je sa troškom od 400 hiljada eura rekorder, ali po do sada najnižoj cijeni uloženoj u to javno preduzeće. U direkciji kažu da su od 2001. godine, kada je premijer Milo Đukanović otišao sa mjesta predsjednika savjeta, izgubili finansijsku podršku države. Sada očekuju da se makar festival uvrsti u one od državnog interesa kako bi dobili veću podršku od ovogodišnjih 25 hiljada eura. O tome govori direktor Merim Smailagić:
„Samim priznanjem tog statusa očekujemo mnogo značajniju pomoć nego što je to bilo do sada.“
Za sada nema promjene strategije festivala koji za 27 godina i pored uloženih desetina miliona eura nema temelje održivosti kroz ansambl, pozorišnu zgradu ili savremenu tehničku opremu.
Za Borisa Miškovića temeljne promjene strategije moguće su tek ako Budva ikada dobije pozorište:
„Ako bi kupili reflektor morali bi da kupimo i neki magacin da bi imali gdje da ga stavimo a morali bi da platimo i magacionera. Dakle, sve počinje i završava se sa tim da li će Budva nekada dobiti neku makar i minimalnu zatvorenu pozorišnu scenu“, poručuje Mišković.
„Ja se iskreno nadam da će opština moći da kupi Citadelu koja je simbol Grad teatra“, kazao je Merim Smailagić.
U strategiji razvoja kulture opština Budva u narednih pet godina planira da otkupi Citadelu. Podsjećamo da je Budva jedina opština koja je prodajom Citadele privatniku otuđila sopstveni spomenik kulture.
