Lavina govora mržnje u bosanskim medijima

Autor: Amir Purić

Ne smiruju se reakcije na tekst kolumniste Tomislava Zelenike koji je objavljen na portalu Dnevnik.ba. Tekst je, prema opšte rasprostranjenom mišljenju javnosti, sadržavao elemente govora mržnje, te je nakon samo šest minuta izbrisan sa Facebooka gdje ga je autor prvobitno objavio. Uprkos tome, Zelenikin tekst je prenio mostarski portal Dnevnik.ba. Nekoliko sati kasnije, nakon oštrih reakcija javnosti, uredništvo portala je uklonilo spornu objavu i uputilo ispriku čitateljima.

Tekst Tomislava Zelenike je, kako kažu naši sagovornici, obilovao elementima govora mržnje, huškanja i međunacionalne netrpeljivosti. U njemu se Bošnjaci nazivaju „duhovno siromašnima, prevrtljivima i podmuklima“, te „nasljedno predodređenima da izdaju, prevare i zabiju nož u leđa.“

Pročitajte i ovo:

Mržnja bez kazne

Jure Gudelj, glavni urednik portala Dnevnik.ba, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) da je taj tekst objavljen greškom, te da je novinar sankcionisan, a dežurni urednik smijenjen.

Govor mržnje nije novost u bh. medijima, ali stiče se dojam da se u posljednje vrijeme poput lavine kotrlja i širi javnim prostorom u BiH. Ljiljana Zurovac, direktorica Vijeća za štampu u BiH, kaže da je govor mržnje posebno prisutan u posljednjih šest mjeseci, od vremena predizborne kampanje do danas.

“To je samo jedan u nizu od groznih tekstova. Takvih tekstova na socijalnim mrežama imate na stotine. Problem nije što je on na socijalnoj mreži, problem je što se on prenese i pojavi u mediju, koji treba biti zvanični medij koji daje informaciju i pruža informaciju građanima u javnom interesu”, objašnjava Zurovac za Radio Slobodna Evropa.

Bez obzira s kojim motivom medij prenosi problematični sadržaj, uredništvo mora biti svjesno šta takav jedan tekst može proizvesti, smatra Zurovac.

“To može biti motiv da se pokaže ljudima 'vidi kakva gadost', međutim i takva gadost će proizvesti niz drugih komentara i huškačkih tekstova ili rečenica koje nikako ne trebaju ovom društvu, koje je tako nestabilno i sve nestabilnije upravo zbog jedne grozne atmosfere, koja se stvara i neodgovornim izvještavanjem i komentarima na online medijima”, kaže direktorica Vijeća za štampu.

Izostaju reakcija policije i tužilaštva

Vijeće za štampu BIH je samoregulacijsko tijelo, kojem građani mogu prijaviti sadržaje u štampanim i online medijima koji krše novinarski kodeks. Takvih prijava je sve više, naglašava Zurovac, ali kada su u pitanju govor mržnje i huškanje, reakcija se očekuje i od tužilaštva jer se radi o krivičnim djelima.

“Prijava ima, prijave idu i prema policiji i tužilaštvu. Nažalost, rezultata po tom pitanju nema još uvijek”, dodaje ona.

• Aidan White: Neki mediji još ratuju na Balkanu
• Reporteri bez granica: Političari potiču mržnju prema medijima

Ni u Sarajevskom otvorenom centru (SOC), organizaciji koja je članica Koalicije za borbu protiv govora mržnje i zločina iz mržnje, nemaju saznanja da li je bilo ko u BiH odgovarao zbog poticanja na mržnju odnosno zbog izazivanja nasilja i netrpeljivosti. Iz Koalicije ističu da se mediji i civilno društvo moraju snažnije angažirati u borbi protiv nacionalizma u BiH.

“Civilno društvo je, čini mi se, nekako kao i ostatak društva, već prilično naviklo na takvu retoriku i na takav govor u svakodnevnom izražavanju i u medijima, te sve manje i manje reaguje na ovakve pojave. Međutim, ono što jeste problematično je kada taj govor, kao što sedesilo u proteklih par dana, pređe neku granicu onog što bi se moglo nazvati slobodom govora ili nekim mišljenjem, odnosno kada već postane govor mržnje koji je kažnjiv u Bosni i Hercegovini“, kaže Vladana Vasić iz SOC-a.

Govor mržnje je, kako podsjeća Vasić, pozivanje na nasilje i mržnju ili propagiranje ideja superiornosti jednog naroda nad drugim i slično.

„Onda je problematično što ni sami mediji, ali ni civilno društvo ne prepoznaju da se radi o elementima krivičnog djela. I, naravno, problematična je pasivna pozicija samih institucija koje su nadležne i koje bi trebale procesuirati ovakva krivična djela”, kaže Vasić.

Sudeći prema komentarima na društvenim mrežama i portalima, građani BiH ne samo da ne osuđuju govor mržnje nego ga i sami koriste. Među komentarima na ispriku uredništva portala Dnevnik.ba, najviše je onih koji podržavaju Zelenikine stavove i osuđuju brisanje teksta.

“Zelenika je rekao punu istinu i vi to znate. Ali upravo radi ovakvih popustljivosti Hrvati su doživjeli da ih skupina bez nacionalnog identiteta maltretira svojim orijentalnim fakinlucima”, piše u jednom od komentara.

Pročitajte i ovo:

Virtuelna BiH: Zatvoreni krug mržnje i nerazumijevanja

Praksa europskih sudova pokazuje da medij može biti kažnjen i zbog komentara svojih čitatelja, ukoliko govor mržnje nije cenzurisan. Međutim, čini se da u Bosni i Hercegovini ni urednici ni građani često nisu svjesni šta je govor mržnje i da on predstavlja krivično djelo.

“Ja upravo sada gledam rezultate kampanje koju je Vijeće za štampu radilo uz izbore i zgrožena sam načinom na koji građani pišu i šire govor mržnje, potpuno ne shvatajući da to jeste govor mržnje i kakav utjecaj može dalje imati na javnost i šta može dalje proizvesti od huškačke retorike do fizičkih sukoba”, navodi Ljiljana Zurovac.

Mediji su refleksija društva

Na pitanje, da li mediji proizvode nacionalizam ili su, pak, huškačka retorika i govor mržnje u medijima proizvod društva koje je u potpunosti u kandžama nacionalizma, Boro Kontić, direktor Media centra Sarajevo i dugogodišnji novinar i urednik, odgovara da mediji u mnogo čemu jesu refleksija društva.

„Ne možete u neslobodnom društvu imati slobodne medije, ali ponekad se mediji mogu izdići iznad svega toga, što je nama potrebno jer imamo društvo koje je zarobljenik nacionalizma. Moraju se mediji izvući izvan te matrice, pružiti šansu ljudima koji će govoriti jasno o tome koliko je to loše po sve nas”, dodaje on.

Kontić smatra da je od ključne važnosti da li i kako javnost reaguje na pojavu govora mržnje u medijima i ima li država mehanizme da poduzme nešto.

„Onda kad je javnost ravnodušna, mi smo u haosu. Onda kad javnost reaguje, kad imate puno glasova koji objašnjavaju zašto je to loše i koji to kritikuju onda mi imamo neku šansu. Dugo ćemo živjeti s govorom mržnje, ali je najvažnije da uvijek imamo taj blok protiv govora mržnje koji je glasan i može se čuti i u javnosti”, objašnjava Kontić.

Tekst Tomislava Zelenike i dalje se može pronaći na internetskim portalima koji nemaju objavljen niti impressum. Sadržaji koji mogu izazvati međunacionalnu netrpeljivost nisu rijetki u takvim medijima.

Još jedan članak koji je objavio Dnevnik.ba. može se okarakterizirati kao problematičan u smislu govora mržnje. Riječ je o tzv. memorandumu „BOING“, koji navodno datira iz 1999. godine i u kojem su definiraju ciljevi bošnjačke politike, a među njima i politička likvidacija Hrvata. Tekst memoranduma je objavljen, bez obzira što u uredništvu nisu ni sigurni u njegovu autentičnost.

„Mi smo tekst objavili kako bi se potaknula debata o njegovom sadržaju s obzirom na to da sadržaj tog teksta prilično dobro korespondira sa političkim događajima u našoj zemlji u posljednjih nekoliko godina“, kaže urednik portala Dnevnik.ba. Na pitanje da li on smatra da postoji mogućnost da je memorandum falsifikat, Gudelj odgovara: „Mi ostavljamo sve mogućnosti otvorenima.“

Pročitajte i ovo:

Medijska scena u BiH opasno radikalizirana

Provjera izvora jedan je od osnovnih pravila u novinarstvu, podsjećaju naši sagovornici. Objavljivanje dokumenata čija autentičnost nije dokazana može imati dalekosežne posljedice, poput onih koje je izazvao „Protokol sionskih mudraca“, falsificirani dokument, koji je raspirio mržnju prema Jevrejima u Europi početkom 20. stoljeća.

Internet omogućuje, prema njihovom mišljenju, da se falsifikati šire u javnosti na dnevnoj bazi. Neka od pitanja za urednike trebala bi biti da li debatu u javnosti treba otvarati na osnovu dokumenta u čiju autentičnost nisu sigurni, ali i na koji će način regulisati da komentari na objavljene tekstove ne sadrže govor mržnje.