Povodom trideset godina od Titove smrti, u Sarajevu - gradu čija jedna od centralnih i najdužih ulica još uvijek nosi naziva Maršala Tita, organizacije koje njeguju uspomenu na njegovu epohu održale su "Čas sjećanja na Tita".
Tačno u 15 sati i pet minuta, u vrijeme Titove smrti, ispred statue Josipa Broza u Sarajevu, okupili su se brojni poštovaoci djela ovog političara i državnika, koji su položili cvijeće i evocirali uspomene. Bilo mnogo i onih koji za Tita znaju samo "po predanju".
Dvadesetogodišnji Sanjin Čepalo nije bio rođen kada je umro Josip Broz Tito, niti pamti vrijeme Titove Jugoslavije. Ipak, Sanjin je član Udruženja „Josip Broz Tito“ i na obilježavanje 30-godišnjice njegove smrti u Sarajevu došao je obučen kao Titov pionir - sa crvenom maramom oko vrata i plavom kapom na kojoj je zvijezda petokraka:
„ Mlad jesam, ne pamtim taj sistem Josipa Broza Tita, ne pamtim Jugoslaviju, ne pamtim ni Tita ni njegova djela. Pamtim po pričama, naravno, i po filmovima. Za vrijeme Jugoslavije sve je bilo drugačije. Mladi su putovali, mladi su imali posla, mladi su radili, mladi su dobijali stipendije razne, a danas je to teško.“
Čas sjećanja povodom Titove smrti u Sarajevu okupio je brojne poštovaoce njegovog lika i djela. Među njima je bila i Titova unuka Svetlana Broz:
„Ono što je obeležilo vreme koje je on obeležio kao političar još uvek živi u građanima BiH kroz rečenicu koje sažimaju najkraće u činjenicu da su tada živeli život dostojan čoveka. Većina grđana ove zemlje živi lošije nego što je živela pre 30 i više godina, što je apsurdno i ne pripada 21. veku, ne pripada progresu nego pripada jednom velikom nazatku. Verujem da ono nasleđe koje nose, ono pozitivno nasleđe i sećanje koje nose da će im biti dovoljno da se izbore za svoju zdravu i normalnu budućnost.“
Predsjednik SUBNOAR-a BiH Jure Galić:
“Mislim da Tito, da njegov duh, da njegovo vrijeme, da njegovi ljudi i danas nedostaju. Jer kad bi bilo Tita, mislim njegove ideologije, njegove politike, onda u suštini ne bismo imali ovo što danas imamo - jedno totalno bezvlašće, jedna totalna pljačka, jedna totalna obespravljenost ljudi, građana.“
Antifašizam potreban i danas
Član Predsjedništva BiH Željko Komšić smatra da je Tito bio veliki državnik i na unutrašnjo-političkom, i na vanjskopolitičkom planu:
„Za šta je Tito imao poseban senzibilitet, to su etnički odnosi u bivšoj Jugoslaviji. I, naravno, u to uključujem i BiH. Velika je stvar i velika mudrost u takvim istorijski teškim trenucima zadržati taj kurs i tako ispravno postavljati stvari, zapravo sve ono za šta se mi danas ponovo pokušavamo boriti i izboriti - da napravimo ovu zemlju, BiH, na način kako su to Tito i tadašnja Komunistička partija i svi oni antifašisti koji nisu bili komunisti uspjeli u ZAVNOBIH-u.“
Bivši član Predsjedništva SFRJ i člana rukovodstva Saveza društava "Josip Broz Tito" Bogić Bogićević smatra kako je današnje okupljanje potreba za sjećanjem Titovog djela, a ne njegovanje kulta ličnosti:
„Treba da uzmemo ono što je primjenjivo i za ovo i za buduće vrijeme, a mislim da nam je tako jako potreban antifašizam i danas, antinacionalizam, antišovinizam koji su tako krasili Titovo djelo. Drugo, Jugoslavija je imala takav međunarodni ugled i takav dignitet i dostojanstvo njenih građana, koji su dobro došli u bilo koju zemlju na svijetu. Taj pasoš je otvarao sve granice. A danas naši susjedi su nas opasali bedemom viznog režima. Na unutarnjem planu trebaće vremena da dostignemo taj nivo socijalne pravde, besplatno školovanje, besplatno liječenje, a, bogami, u dobroj mjeri i onaj radnički prosperitet.“
Život bio bezbrižniji?
U Bosni i Hercegovini djeluje 49 društava koje nose ime Josip Broz Tito, i okupljaju oko 20.000 članova.
Irfan ima 11 godina i vjerovatno je bio najmlađi učesnik ovogodišnjeg obilježavanja 30-godišnjice od smrti bivšeg predsjednika socijalističke Jugoslavije Josipa Broza Tita:
„Imam 11 godina, a dolazim na maršalku ovdje - ovo ćete teško vjerovati - od druge godine. Meni mama i deda govore da je to bilo najljepše vrijeme koje čovjek može da zamisli. Bilo je mnogo sigurnije nego sad npr. Ovo vam moram da kažem - na nesreću nije da baš sva omladina zna o Titu. Npr. imam ja mnogo prijatelja u školi, oni uopšte ne znaju ni ko je Tito. Pa, lično se nadam da će se sve malo popraviti.“
Pred statuom Josipa Broza Tita položeno je mnogo svijeća. Sa suzama u očima većina posjetilaca prisjetila se života u Titovo doba:
„Bio je život bezbrižan. Možda smo materijalno imali manje, ali smo imali puniji život. Svi smo imali i stanove i zdravstveno osiguranje - i školovalo se i putovalo se, imali dobar pasoš.“
„Mi smo mogli na put u cijeli svijet. Gdje god si spomenuo Jugoslaviju i Tita, to je sve bilo otvoreno.“
„Sama činjenica da nikad niko nije doživio sahranu kakvu je imao drug Tito dovoljno govori o svemu. Ja ne vjerujem da će ikad iko imati takvu sahranu. To puno govori.“
Na skupu se obratio i glumac Sead Arslanagić:
„Divno je kad je čovjek čovjeku drug, prijatelj i brat, i kad se Zemlja okreće naspram Sunčevog luka. On je iznio najteže breme i otišao u budućnost. On je sada pjesma prijateljstva koja se pjeva na svim jezicima svijeta.“
******
Saša Broz, Titova unuka i uspješna rediteljka, bila je online gošća RSE, a odgovore na brojna pitanja koja ste joj postavili, možete pročitati OVDJE.
*****
U Mostu RSE o Josipu Brozu Titu povodom tridesete godišnjice njegove smrti govorila su dva ugledna istoričara: Latinka Perović iz Srbije i Tvrtko Jakovina i Hrvatske.
Latinka Perović: Istorijska ličnost ne bira okolnosti u kojima će delovati, vrlo često okolnosti nju nalaze. I mislim da on spada u takve istorijske ličnosti koje je istorija uoči Drugog svetskog rata, tokom Drugog svetskog rata, i 1948. godine na izvestan način našla. Njegov raskid sa Staljinom 1948. je bio veliki iskorak. Taj proboj u ideološkom i vojno-političkom monolitu istočnog bloka, naročito posle blokovske podele sveta, bio je važan trenutak koji je celu Jugoslaviju deprovincijalizovao, otvorio je prema svetu i na neki način je humanizovao.
Tvrtko Jakovina: On je po svom opsegu, zamahu koji je jugoslavenska diplomacija imala, po brojnosti susreta bio vrlo važnom svjetskom figurom. Kao povjesničar koji se bavi razdobljem hladnoga rata, ja mogu reći da je to jedina povijesna ličnost koju ja, zapravo, mogu istraživati a da budem u koraku sa svijetom, jer je to vjerojatno jedini puta kada je i moj narod bio u nekakvoj špici svjetskih događanja što u svjetlu svega što se kasnije događalo na ovom području izgleda gotovo poput znanstvene fantastike.
Latinka Perović važi za najboljeg poznavaoca moderne srpske istorije. Jedan od je od rijetkih lokalnih istoričara koji govori o odgovornosti Srbije za protekli rat i potrebi da se srpsko društvo suoči sa istinom o tom ratu. O njenoj objektivnosti kao istoričara govori i činjenica da pozitivno ocjenjuje Titovu istorijsku ulogu, iako ju je Tito smijenio 1971. godine kada se kao mladi komustički funkcioner zalagala za demokratizaciju partije.
Tvrtko Jakovina je profesor na Odsjeku za istoriju Filozofoskog fakuleta u Zagrebu. Predaje svjetsku istoriju 20. vijeka. Njegova uža specijalnost je hladni rat. Objavio je knjigu “Američki komunistički saveznik, Titova Jugoslavija i Sjedinjene Američke Države”. To je bila i njegova doktorska teza. Kao gost držao je predavanja o Jugoslaviji i Titu na američkim i evropskim univerzitetima i institutima.
Ceo razgovor možete pročitati OVDJE
Tačno u 15 sati i pet minuta, u vrijeme Titove smrti, ispred statue Josipa Broza u Sarajevu, okupili su se brojni poštovaoci djela ovog političara i državnika, koji su položili cvijeće i evocirali uspomene. Bilo mnogo i onih koji za Tita znaju samo "po predanju".
Dvadesetogodišnji Sanjin Čepalo nije bio rođen kada je umro Josip Broz Tito, niti pamti vrijeme Titove Jugoslavije. Ipak, Sanjin je član Udruženja „Josip Broz Tito“ i na obilježavanje 30-godišnjice njegove smrti u Sarajevu došao je obučen kao Titov pionir - sa crvenom maramom oko vrata i plavom kapom na kojoj je zvijezda petokraka:
Čas sjećanja povodom Titove smrti u Sarajevu okupio je brojne poštovaoce njegovog lika i djela. Među njima je bila i Titova unuka Svetlana Broz:
„Ono što je obeležilo vreme koje je on obeležio kao političar još uvek živi u građanima BiH kroz rečenicu koje sažimaju najkraće u činjenicu da su tada živeli život dostojan čoveka. Većina grđana ove zemlje živi lošije nego što je živela pre 30 i više godina, što je apsurdno i ne pripada 21. veku, ne pripada progresu nego pripada jednom velikom nazatku. Verujem da ono nasleđe koje nose, ono pozitivno nasleđe i sećanje koje nose da će im biti dovoljno da se izbore za svoju zdravu i normalnu budućnost.“
Predsjednik SUBNOAR-a BiH Jure Galić:
“Mislim da Tito, da njegov duh, da njegovo vrijeme, da njegovi ljudi i danas nedostaju. Jer kad bi bilo Tita, mislim njegove ideologije, njegove politike, onda u suštini ne bismo imali ovo što danas imamo - jedno totalno bezvlašće, jedna totalna pljačka, jedna totalna obespravljenost ljudi, građana.“
Antifašizam potreban i danas
Član Predsjedništva BiH Željko Komšić smatra da je Tito bio veliki državnik i na unutrašnjo-političkom, i na vanjskopolitičkom planu:
Za šta je Tito imao poseban senzibilitet, to su etnički odnosi u bivšoj Jugoslaviji. I, naravno, u to uključujem i BiH. Velika je stvar i velika mudrost u takvim istorijski teškim trenucima zadržati taj kurs i tako ispravno postavljati stvari
„Za šta je Tito imao poseban senzibilitet, to su etnički odnosi u bivšoj Jugoslaviji. I, naravno, u to uključujem i BiH. Velika je stvar i velika mudrost u takvim istorijski teškim trenucima zadržati taj kurs i tako ispravno postavljati stvari, zapravo sve ono za šta se mi danas ponovo pokušavamo boriti i izboriti - da napravimo ovu zemlju, BiH, na način kako su to Tito i tadašnja Komunistička partija i svi oni antifašisti koji nisu bili komunisti uspjeli u ZAVNOBIH-u.“
Bivši član Predsjedništva SFRJ i člana rukovodstva Saveza društava "Josip Broz Tito" Bogić Bogićević smatra kako je današnje okupljanje potreba za sjećanjem Titovog djela, a ne njegovanje kulta ličnosti:
„Treba da uzmemo ono što je primjenjivo i za ovo i za buduće vrijeme, a mislim da nam je tako jako potreban antifašizam i danas, antinacionalizam, antišovinizam koji su tako krasili Titovo djelo. Drugo, Jugoslavija je imala takav međunarodni ugled i takav dignitet i dostojanstvo njenih građana, koji su dobro došli u bilo koju zemlju na svijetu. Taj pasoš je otvarao sve granice. A danas naši susjedi su nas opasali bedemom viznog režima. Na unutarnjem planu trebaće vremena da dostignemo taj nivo socijalne pravde, besplatno školovanje, besplatno liječenje, a, bogami, u dobroj mjeri i onaj radnički prosperitet.“
Život bio bezbrižniji?
U Bosni i Hercegovini djeluje 49 društava koje nose ime Josip Broz Tito, i okupljaju oko 20.000 članova.
„Imam 11 godina, a dolazim na maršalku ovdje - ovo ćete teško vjerovati - od druge godine. Meni mama i deda govore da je to bilo najljepše vrijeme koje čovjek može da zamisli. Bilo je mnogo sigurnije nego sad npr. Ovo vam moram da kažem - na nesreću nije da baš sva omladina zna o Titu. Npr. imam ja mnogo prijatelja u školi, oni uopšte ne znaju ni ko je Tito. Pa, lično se nadam da će se sve malo popraviti.“
Pred statuom Josipa Broza Tita položeno je mnogo svijeća. Sa suzama u očima većina posjetilaca prisjetila se života u Titovo doba:
„Bio je život bezbrižan. Možda smo materijalno imali manje, ali smo imali puniji život. Svi smo imali i stanove i zdravstveno osiguranje - i školovalo se i putovalo se, imali dobar pasoš.“
„Mi smo mogli na put u cijeli svijet. Gdje god si spomenuo Jugoslaviju i Tita, to je sve bilo otvoreno.“
„Sama činjenica da nikad niko nije doživio sahranu kakvu je imao drug Tito dovoljno govori o svemu. Ja ne vjerujem da će ikad iko imati takvu sahranu. To puno govori.“
Na skupu se obratio i glumac Sead Arslanagić:
„Divno je kad je čovjek čovjeku drug, prijatelj i brat, i kad se Zemlja okreće naspram Sunčevog luka. On je iznio najteže breme i otišao u budućnost. On je sada pjesma prijateljstva koja se pjeva na svim jezicima svijeta.“
******
Saša Broz, Titova unuka i uspješna rediteljka, bila je online gošća RSE, a odgovore na brojna pitanja koja ste joj postavili, možete pročitati OVDJE.
*****
Pročitajte i ovo:
Fenomen "Titostalgije"
Crna Gora: Jugonostalgija u porastu?
Independent: Titovo nasljeđe je na Balkanu još živo
Tito - 30 godina poslije
Istine i zablude o Titu
Most RSE: Istine i zablude o Titu
Most RSE: Istine i zablude o TituU Mostu RSE o Josipu Brozu Titu povodom tridesete godišnjice njegove smrti govorila su dva ugledna istoričara: Latinka Perović iz Srbije i Tvrtko Jakovina i Hrvatske.
Latinka Perović: Istorijska ličnost ne bira okolnosti u kojima će delovati, vrlo često okolnosti nju nalaze. I mislim da on spada u takve istorijske ličnosti koje je istorija uoči Drugog svetskog rata, tokom Drugog svetskog rata, i 1948. godine na izvestan način našla. Njegov raskid sa Staljinom 1948. je bio veliki iskorak. Taj proboj u ideološkom i vojno-političkom monolitu istočnog bloka, naročito posle blokovske podele sveta, bio je važan trenutak koji je celu Jugoslaviju deprovincijalizovao, otvorio je prema svetu i na neki način je humanizovao.
Tvrtko Jakovina: On je po svom opsegu, zamahu koji je jugoslavenska diplomacija imala, po brojnosti susreta bio vrlo važnom svjetskom figurom. Kao povjesničar koji se bavi razdobljem hladnoga rata, ja mogu reći da je to jedina povijesna ličnost koju ja, zapravo, mogu istraživati a da budem u koraku sa svijetom, jer je to vjerojatno jedini puta kada je i moj narod bio u nekakvoj špici svjetskih događanja što u svjetlu svega što se kasnije događalo na ovom području izgleda gotovo poput znanstvene fantastike.
Latinka Perović važi za najboljeg poznavaoca moderne srpske istorije. Jedan od je od rijetkih lokalnih istoričara koji govori o odgovornosti Srbije za protekli rat i potrebi da se srpsko društvo suoči sa istinom o tom ratu. O njenoj objektivnosti kao istoričara govori i činjenica da pozitivno ocjenjuje Titovu istorijsku ulogu, iako ju je Tito smijenio 1971. godine kada se kao mladi komustički funkcioner zalagala za demokratizaciju partije.
Tvrtko Jakovina je profesor na Odsjeku za istoriju Filozofoskog fakuleta u Zagrebu. Predaje svjetsku istoriju 20. vijeka. Njegova uža specijalnost je hladni rat. Objavio je knjigu “Američki komunistički saveznik, Titova Jugoslavija i Sjedinjene Američke Države”. To je bila i njegova doktorska teza. Kao gost držao je predavanja o Jugoslaviji i Titu na američkim i evropskim univerzitetima i institutima.
Ceo razgovor možete pročitati OVDJE
