U sklopu 24. Gavelinih večeri, koje u subotu počinju u Zagrebu, gostovat će i beogradski Zvezdara teatar i Kamerni teatar 95 iz Sarajeva. Iako još do prije nekoliko godina nezamislivo, kazališni gosti iz Srbije pravi su hit na Gavelinom repertoaru, a publika pokazuje velik interes za predstave iz susjedstva.
Poslijeratne barijere u mnogim glavama još nisu nestale, ali ako mogu dobro surađivati policije susjednih država, zašto ne bi i kazališta, ističe direktor zagrebačkog Dramskog kazališta Gavela, Darko Stazić:
„Ove godine će biti tri takva gostovanja. Zvezdara teatar gostuje 19. 10. s tekstom Dušana Kovačevića, koji je ujedno i redatelj predstave - Generalna proba samoubistva. Dolazi i Kamerni teatar 95 iz Sarajeva, sa predstavom Žaba. Večeri ćemo zatvoriti gostovanjem klasičnog teatra iz Rumunjske sa Molijerovim Tartifom.“
Prije dvije godine, podsjeća Stazić, u gostima u Gaveli je bilo i Srpsko narodno pozorište iz Novog Sada s predstavom - Ja ili netko drugi - i već tada su sve karte bile rasprodane:
„Interes zagrebačke publike je sjajan. Čim se pojavi u rasporedu takvo jedno gostovanje, karte planu u par dana. Već danas nemamo nijednu ulaznicu za Zvezdarino gostovanje. Znači da postoji nekakva kulturna znatiželja zagrebačke publike za takvim teatarskim zbivanjima s one strane granice. Obje zemlje razvijaju suradnju na mnogim poljima, pa ako surađuju policije, zašto ne bi kazališta. Nema nikakvih otpora prema takvoj vrsti suradnje.“
Najveći otpor u HNK
No, još početkom 2000. godine i dio glumačkog ansambla u Gaveli pobunio se protiv gostovanja Paola Magelija i nekoliko Gavelinih glumaca u Podgorici, a prije toga, sjeća se redateljica i glumica Snježana Banović, zbog najavljenog odlaska u Beograd „padale su glave“ u Hrvatskom narodnom kazalištu (HNK). Danas, atmosfera je ipak drukčija:
Hrvatsko narodno kazalište„Meni je drago, to je sve super, fantastično, ali to je počelo tako da su padale glave, i ja sam pala zbog toga. Generator svega je bio slučaj HNK u Beogradu, kada su glumci odbili ići kao ovce za mnom u Beograd. To je bilo smatrano apsolutnom izdajom i ja sam zbog izdaje otišla. A što je ovo oko Pukanića, nego jedinstvo ove i one mafije. Sve to može, ali kazalište je svetinja.“
Otpor kulturnoj suradnji, s do jučer zaraćenim susjedima, i dalje je, smatra Banović, najveći u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu:
„HNK je zadnji bastion. Gavela ide i pojedine skupine nezavisnih kazališta također. Idu kazališta iz Rijeke, koja je uvijek bila protočna, i Pule, ali HNK, ako bude išao, sigurno će opet padati glave, ako se tamo uopće pojavi neko ko o tome hoće uopće razgovarati.“
Pa ipak, ni kazališna razmjena sa susjednim zemljama, pa tako i Srbijom, nije više senzacija u Hrvatskoj, a gostovanje kazališnih skupina iz Srbije odnedavno sufinanciraju i institucije srpske nacionalne manjine grada Zagreba i Srpsko narodno vijeće. U veljači je s kazalištem Gavela potpisan i sporazum o sufinanciranju tri predstave godišnje, pa je u tom aranžmanu u Zagrebu već gostovalo i Jugoslavensko dramsko pozorište.
Direktor Kulturnog srpskog društva Prosvjeta, Rade Dragojević:
„Nekada je ta suradnja bila ekscesna, bilo da se radilo o filmu, kazalištu ili književnosti. Famozne 1999. godine su se Dragojićeve Rane prevodile u Kinoteci. Svaki oblik suradnje su pratili neki društveno politički izgredi. Danas, hvala Bogu, toga više nema, ali nema ni nekog drugog uzbuđenja. To je postao dio normalne kulturne ponude. Ne događaju se na društvenoj sceni nikakvi poremećaji činjenicom gostovanja nekog beogradskog teatra ili pisca.“
Poslijeratne barijere u mnogim glavama još nisu nestale, ali ako mogu dobro surađivati policije susjednih država, zašto ne bi i kazališta, ističe direktor zagrebačkog Dramskog kazališta Gavela, Darko Stazić:
„Ove godine će biti tri takva gostovanja. Zvezdara teatar gostuje 19. 10. s tekstom Dušana Kovačevića, koji je ujedno i redatelj predstave - Generalna proba samoubistva. Dolazi i Kamerni teatar 95 iz Sarajeva, sa predstavom Žaba. Večeri ćemo zatvoriti gostovanjem klasičnog teatra iz Rumunjske sa Molijerovim Tartifom.“
Prije dvije godine, podsjeća Stazić, u gostima u Gaveli je bilo i Srpsko narodno pozorište iz Novog Sada s predstavom - Ja ili netko drugi - i već tada su sve karte bile rasprodane:
„Interes zagrebačke publike je sjajan. Čim se pojavi u rasporedu takvo jedno gostovanje, karte planu u par dana. Već danas nemamo nijednu ulaznicu za Zvezdarino gostovanje. Znači da postoji nekakva kulturna znatiželja zagrebačke publike za takvim teatarskim zbivanjima s one strane granice. Obje zemlje razvijaju suradnju na mnogim poljima, pa ako surađuju policije, zašto ne bi kazališta. Nema nikakvih otpora prema takvoj vrsti suradnje.“
Najveći otpor u HNK
No, još početkom 2000. godine i dio glumačkog ansambla u Gaveli pobunio se protiv gostovanja Paola Magelija i nekoliko Gavelinih glumaca u Podgorici, a prije toga, sjeća se redateljica i glumica Snježana Banović, zbog najavljenog odlaska u Beograd „padale su glave“ u Hrvatskom narodnom kazalištu (HNK). Danas, atmosfera je ipak drukčija:
Otpor kulturnoj suradnji, s do jučer zaraćenim susjedima, i dalje je, smatra Banović, najveći u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu:
„HNK je zadnji bastion. Gavela ide i pojedine skupine nezavisnih kazališta također. Idu kazališta iz Rijeke, koja je uvijek bila protočna, i Pule, ali HNK, ako bude išao, sigurno će opet padati glave, ako se tamo uopće pojavi neko ko o tome hoće uopće razgovarati.“
Pa ipak, ni kazališna razmjena sa susjednim zemljama, pa tako i Srbijom, nije više senzacija u Hrvatskoj, a gostovanje kazališnih skupina iz Srbije odnedavno sufinanciraju i institucije srpske nacionalne manjine grada Zagreba i Srpsko narodno vijeće. U veljači je s kazalištem Gavela potpisan i sporazum o sufinanciranju tri predstave godišnje, pa je u tom aranžmanu u Zagrebu već gostovalo i Jugoslavensko dramsko pozorište.
Direktor Kulturnog srpskog društva Prosvjeta, Rade Dragojević:
„Nekada je ta suradnja bila ekscesna, bilo da se radilo o filmu, kazalištu ili književnosti. Famozne 1999. godine su se Dragojićeve Rane prevodile u Kinoteci. Svaki oblik suradnje su pratili neki društveno politički izgredi. Danas, hvala Bogu, toga više nema, ali nema ni nekog drugog uzbuđenja. To je postao dio normalne kulturne ponude. Ne događaju se na društvenoj sceni nikakvi poremećaji činjenicom gostovanja nekog beogradskog teatra ili pisca.“
