Mersiha Ferhatović-Beširović, predsjednica Sindikata trgovine i uslužnih djelatnosti BiH, u razgovoru za Zašto? Radija Slobodna Evropa je upozorila da trgovci, čije su radnje bile otvorene u vrijeme pandemije COVID-a 19, spremaju "vrlo drastično" smanjenje broja radnica i radnika, umjesto da su im, a što je kaže bio prijedlog sindikata, uplatili financijske naknade za rad tokom povećanog obima posla.
Što se tiče uvjeta u kojima rade, Ferhatović-Beširović kaže da su općenito zadovoljni razinom zaštite od zaraze novim korona virusom SARS-Cov-2, ali da poslodavci na uvažavaju druge prijedloge kako poboljšati uvjete rada, prije svega po pitanju prijevoza, budući da onaj javni ne radi te radnici moraju pješačiti ujutro na posao i navečer kasno s posla.
"Takozvani korona-zakon (koji je donesen u bh. entitetu Federacija BiH) prvenstveno štiti penzioni i zdravstveni fond koji jesu bitni, ali ono što tzv. korona-zakon definitivno nije prepoznao je potreba da ljudi od nečega žive u ovom teškom periodu", kazala je Mersiha Ferhatović-Beširović.
RSE: Koliko su radnice i radnici u trgovini zaštićene od zaraze korona virusom?
Ferhatović-Beširović: Obzirom na to da su prošla dva mjeseca od prvih slučajeva korona virusa u Bosni i Hercegovini, a da se stvari u trgovini mijenjaju na dnevnoj osnovi, kad pogledamo taj epidemiološko-zdravstveni okvir, onda mogu reći da je situacija puno bolja nego što je bila prvih dana i da su radnici danas s te strane zaštićeni. Međutim, zadovoljstvo odnosno nezadovoljstvo nekim drugim uslovima rada je, evo dva mjeseca, konstantno. Štaviše, ne vidim napretka u tom smislu. Tu prvenstveno, kad su svakodnevni uslovi u pitanju, mislim na prijevoz.
RSE: Kako putovati na posao kad ne radi javni prijevoz?
Ferhatović-Beširović: Radnici se i dalje sami snalaze za prijevoz. Svjedoci smo da zadnjih dana otvaraju objekti koji su bili zatvoreni. Dakle, radnici, od kojih su većina žene, u ovom sektoru vrlo često i pješke s jednog dijela grada na drugi moraju ići na svoja radna mjesta i vraćati se kući.
Situacija je bila nešto bolja kad je radno vrijeme bilo ograničeno, jer su ljudi ili radili jedan dan, a jedan dan bili slobodni, ili su radili jednu smjenu. Međutim, ukidanjem ograničenja radnog vremena objekata, sad imamo situaciju da radnice i radnici, ponavljam da su većina žene, kasno navečer se moraju vraćati najčešće pješke.
RSE: Što ste predlagali poslodavcima i koje su prijedloge usvojili?
Ferhatović-Beširović: Ono što smo mi vrlo direktno tražili od poslodavaca je da se poboljšaju mjere zaštite. I danas, zaista, u velikoj većini trgovačkih objekata radnice su odvojene pleksiglasom ili imaju vizire. Naravno, postoje još individualni primjeri gdje je to još uvijek na nekom primitivnom nivou, ali generalno mislim da je puno bolje stanje. Međutim, ponavljam, prošlo je dva mjeseca kako živimo sa pandemijom.
Sa druge strane, predlagali smo finansijske naknade za te ljude koji su u tim prvim danima bili izloženi zaista jednom teškom, ogromnom teretu u smislu povećanog prometa, velike potražnje, velikog protoka ljudi u objektima i slično. To se negdje desilo. U velikoj većini, ponovo tamo gdje sindikat na kraju krajeva i nema pristup kao organizacija, to se nije desilo. Međutim, ono što mene konkretno zabrinjava jeste što vidim da ti objekti koji su cijelo vrijeme radili sada idu na smanjenje broja radnika. I to vrlo drastično smanjenje.
RSE: Neke trgovine, primjerice one u kojima se prodaje bijela tehnika, nisu radile. Jesu li njihovi radnici dobili plaće, manja primanja ili otkaze?
Ferhatović-Beširović: Koliko je nama poznato, nije bilo otkaza, odnosno neprodužavanja ugovora. Međutim, radnici su uglavnom morali iskoristiti svoj godišnji odmor za ovu godinu. To je na neki način mjera sa kojom je saglasan i sindikat, koja je nekako najbezbolnija za radnike. Međutim, jako je puno radnika i radnica koji su za to vrijeme dobili minimalne plaće, koje su znatno manje od plaća koje bi dobili da su radili.
RSE: Kakvo je stanje s radnicima u drugim uslužnim sektorima, posebno u ugostiteljstvu?
Ferhatović-Beširović: Nažalost, nemamo članova iz tog sektora, ali su nam se neki radnici obraćali. Problem je što je tu veliki broj radnika koji rade na određeno vrijeme i imaju ugovore na mjesec ili tri mjeseca. Ono što mi znamo, a što su podaci koje dobijamo s terena od tih ljudi koji nisu sindikalno organizovani, a koji su nam se obraćali je da jako puno ljudi u tom sektoru nije dobilo produženje ugovora. Obećano im je da će onog trenutka kad se ti objekti otvore biti pozvani na svoja radna mjesta.
RSE: Bh. entitet Federacija BiH dobila je tzv. korona-zakon? Kakvo je Vaše mišljenje o njemu i štiti li on radnika i/ili poslodavca?
Ferhatović-Beširović: Apsolutno ne štiti radnike, ali se bojim da ne štiti ni poslodavce. Stav Sindikata trgovine – i mi smo to iznosili više puta – je da taj zakon u suštini štiti samo sistem. Prvenstveno štiti penzioni i zdravstveni fond koji su bitni, ali ono što tzv. korona-zakon definitivno nije prepoznao je potreba da ljudi od nečega žive u ovom teškom periodu. Direktno se napravila greška jer će pad potrošnje biti posljedica koju ćemo mi teško moći nadoknaditi.
