Lideri 27 zemalja Evropske unije pozvali su egipatske vlasti da počnu demokratsku tranziciju u zemlji, navodi se u zajedničkoj deklaraciji usvojenoj na samitu u Briselu.
"Proces tranzicije treba da počne odmah", ocjenjuje se u tekstu šefova država ili vlada EU i traži od egiptskog režima da "odgovori na zahtjeve naroda koji želi političke reforme, a ne represiju".
"Osnova odnosa EU i Egipta zasnovana je na principima navedenim u sporazumu o saradnji koji su dvije strane sklopile i na obavezama koje su u tom smislu preuzele", ukazali su evropski lideri.
Zahvaljujući tom sporazumu, Egipat dobija od EU ekonomsku pomoć, a ovom deklaracijom Unija je upozorila da bi mogla da razmotri uslove tog dogovora.
Unija bi trebalo da izdvoji za Egipat pomoć u iznosu od 449 miliona eura u tri naredne godine .
Gdje i kako sebe vidi Evropa kada joj se u neposrednom susjedstvu dešavaju dramatične promjene, gdje ljudi izlaze na ulice tražeći bolji život i nove lidere?
Zaista, da li iko zna šta su Evropljani dobroga uradili otkako su se na noge digli obični ljudi u Tunisu, pa sada i u Egiptu?
Slali su apele za mirnim procesom demokratske tranzicije, ni sami ne vjerujući da je takvo nešto zaista moguće.
Osluškivali su šta im sa terena dojavljuju misije i, što je za Evropu najvažnije, u Tunisu su osigurali svoje interese: nova vlast je obećala da će nastaviti sa politikom zaustavljanja ilegalnih imigranata na njihovom putu prema Evropi.
Toliko o podršci demokratiji.
Kada je Egipat u pitanju - ni tu se ne žele opredijeliti. Uumjesto toga, pozivaju na mirnu tranziciju, dijalog opozicije i vlade, gdje će na prvom mjestu biti zahtjevi za demokratizacijom egipatskog društva.
Visoka predstavnica EU, Catherine Ashton, kaže da je na egipatskom narodu i vladi da provedu tranziciju.
Catherine Ashton, visoka predstavnica Evropske unije (EU) za vanjske poslove i bezbjednosnu politiku, Istanbulu, 13. januar 2011."Predsjednik Mubarak je već izjavio da neće sudjelovati na narednim izborima. Kako će provesti tu tranziciju, to mora biti na njima, a na nama je da ih u tome podržimo. Sada je važno da vidimo smirivanje, dijalog, da vidimo kako se stvari kreću naprijed. I važno je dati uvjerenje ljudima kako će se stvari mijenjati", rekal je ona.
Predsjednik Evropske komisije, Manuel Barroso, naglasio je da u ovom trenutku
u Egiptu nema demokratije.
"Mi zato pozivamo na mirnu tranziciju. Nije naša uloga da govorimo Egipćanima šta treba da čine, ali treba da bez ustezanja ponavljamo sve naše principe i da se nadamo mirnoj tranziciji i garancijama da će se uspostaviti pluralistička demokratija", naglasio je Barroso.
Predsjednik Evropskog vijeća, Harman Van Rompuy. kaže da će oni preložiti
evropsku liniju akcije.
"Želimo da na najbolji i najefikasniji način podržimo i pratimo brzu tranziciju. Nije riječ samo o našem geografskom susjedu, već i o zemlji koja s nama dijeli zajedničke vrijednosti, kako bismo dali oblik široj zajednici", kaže on.
A u Evropskom parlamentu, barem u grupi socijalista, prepoznaju u egipatskim zbivanjima jasnu revoluciju, u kojoj EU neizostavno mora učestvovati, mišljenja je lider evropskih socijalista u EP, Martin Schulz.
"Niko ne razgovara sa ljudima koji se tamo bore za demokratiju, niko od svjetskih lidera nije tamo otišao da ih podrži i pomogne cijeli proces.Tu šansu ne smijemo propustiti. Papir sam po sebi nije dobar. A ljudi na ulici koji vode tu revoluciju. Oni nemaju na umu neku religijsku državu, žele sekularnu demokratiju i oni su naši partneri. Moramo sa njima zajedno raditi, i to je velika šansa za Evropu", istakao je Schulz.
Vjerujem, i nakon Egipta, dugo će se analizirati šta se tamo dešavalo i kako je EU i svijet na to reagovao - sa sigurne udaljenosti, važi to barem za EU, koja je, ne želeći da joj egipatska zbivanja nanesu bilo kakvu štetu, umjesto uloge aktivnog igrača, radije izabrala ulogu zabrinutog susjeda koji sve posmatra sa sigurnih bedema.
Moramo li se na ovome i mi nečemu naučiti? Na primjer, tome šta u kritičnom trenutku od EU možemo očekivati?
Pesimisti, za koje se prečesto ispostavilo da su u pravu, bi rekli: ne očekujte ništa, pa će vam sve preko toga doći kao nenadan poklon.
"Proces tranzicije treba da počne odmah", ocjenjuje se u tekstu šefova država ili vlada EU i traži od egiptskog režima da "odgovori na zahtjeve naroda koji želi političke reforme, a ne represiju".
"Osnova odnosa EU i Egipta zasnovana je na principima navedenim u sporazumu o saradnji koji su dvije strane sklopile i na obavezama koje su u tom smislu preuzele", ukazali su evropski lideri.
Zahvaljujući tom sporazumu, Egipat dobija od EU ekonomsku pomoć, a ovom deklaracijom Unija je upozorila da bi mogla da razmotri uslove tog dogovora.
Unija bi trebalo da izdvoji za Egipat pomoć u iznosu od 449 miliona eura u tri naredne godine .
Unija bi trebalo da izdvoji za Egipat pomoć u iznosu od 449 miliona eura u tri naredne godine.
Gdje i kako sebe vidi Evropa kada joj se u neposrednom susjedstvu dešavaju dramatične promjene, gdje ljudi izlaze na ulice tražeći bolji život i nove lidere?
Zaista, da li iko zna šta su Evropljani dobroga uradili otkako su se na noge digli obični ljudi u Tunisu, pa sada i u Egiptu?
Slali su apele za mirnim procesom demokratske tranzicije, ni sami ne vjerujući da je takvo nešto zaista moguće.
Osluškivali su šta im sa terena dojavljuju misije i, što je za Evropu najvažnije, u Tunisu su osigurali svoje interese: nova vlast je obećala da će nastaviti sa politikom zaustavljanja ilegalnih imigranata na njihovom putu prema Evropi.
Toliko o podršci demokratiji.
Kada je Egipat u pitanju - ni tu se ne žele opredijeliti. Uumjesto toga, pozivaju na mirnu tranziciju, dijalog opozicije i vlade, gdje će na prvom mjestu biti zahtjevi za demokratizacijom egipatskog društva.
Visoka predstavnica EU, Catherine Ashton, kaže da je na egipatskom narodu i vladi da provedu tranziciju.
Predsjednik Evropske komisije, Manuel Barroso, naglasio je da u ovom trenutku
u Egiptu nema demokratije.
"Mi zato pozivamo na mirnu tranziciju. Nije naša uloga da govorimo Egipćanima šta treba da čine, ali treba da bez ustezanja ponavljamo sve naše principe i da se nadamo mirnoj tranziciji i garancijama da će se uspostaviti pluralistička demokratija", naglasio je Barroso.
Predsjednik Evropskog vijeća, Harman Van Rompuy. kaže da će oni preložiti
evropsku liniju akcije.
"Želimo da na najbolji i najefikasniji način podržimo i pratimo brzu tranziciju. Nije riječ samo o našem geografskom susjedu, već i o zemlji koja s nama dijeli zajedničke vrijednosti, kako bismo dali oblik široj zajednici", kaže on.
A u Evropskom parlamentu, barem u grupi socijalista, prepoznaju u egipatskim zbivanjima jasnu revoluciju, u kojoj EU neizostavno mora učestvovati, mišljenja je lider evropskih socijalista u EP, Martin Schulz.
"Niko ne razgovara sa ljudima koji se tamo bore za demokratiju, niko od svjetskih lidera nije tamo otišao da ih podrži i pomogne cijeli proces.Tu šansu ne smijemo propustiti. Papir sam po sebi nije dobar. A ljudi na ulici koji vode tu revoluciju. Oni nemaju na umu neku religijsku državu, žele sekularnu demokratiju i oni su naši partneri. Moramo sa njima zajedno raditi, i to je velika šansa za Evropu", istakao je Schulz.
Moramo li se na ovome i mi nečemu naučiti? Na primjer, tome šta u kritičnom trenutku od EU možemo očekivati?
Vjerujem, i nakon Egipta, dugo će se analizirati šta se tamo dešavalo i kako je EU i svijet na to reagovao - sa sigurne udaljenosti, važi to barem za EU, koja je, ne želeći da joj egipatska zbivanja nanesu bilo kakvu štetu, umjesto uloge aktivnog igrača, radije izabrala ulogu zabrinutog susjeda koji sve posmatra sa sigurnih bedema.
Moramo li se na ovome i mi nečemu naučiti? Na primjer, tome šta u kritičnom trenutku od EU možemo očekivati?
Pesimisti, za koje se prečesto ispostavilo da su u pravu, bi rekli: ne očekujte ništa, pa će vam sve preko toga doći kao nenadan poklon.
