EURO 2012: Dvoboj glavnog i favorita iz sjene

Poslije dvodnevnog predaha, u srijedu uveče novo uzbuđenje na Evropskom fudbalskom prvenstvu u Poljskoj i Ukrajini. U iberijskom dvoboju suočiće se aktuelni kontinentalni i planetarni prvak Španija, inače ekipa koja među kladioničarima važi kao glavni favorit, i Portugal, selekcija koja je označavana kao favorit iz sjenke.

Sjajna izdanja prve im uzdanice Ronalda, bude nadu kod fanova kako će, budući je onomad pobijedio Barselonu, ovaj momak baciti na koljena I reprezentaciju čiji kostur čine upravo Katalonci.

U četvrtak, u drugom polufinalnom ogledu, slijedi duel Njemačke i Italije, dviju ekipa koje su, prema mišljenju stručnjaka, pokazale najviše u dosadašnjem toku šampionata. Nijemci su, doduše, samo nastavili pobjednički niz iz kvalifikacija i dokazali kako im epitet drugog favorita itekako pristaje. Italijani nisu tako visoko kotirali, ali su na prvenstvu, posebno u posljednjoj utakmici sa Englezima, pokazali jedno posve novo lice.

Sve ove činjenice već u samom začetku neutrališu ambiciju da se prognoziraju bilo koji ishodi, osim što je, može biti, pristojno konstatovati kako su se u samoj završnici obreli najbolji timovi. Što se razmišljanja iz stručnih štabova tiče, pažnje je vrijedno ono što ga nudi Vinsente del Boske, španski kouč. Stručnjak koji je osvojio sve što se osvojiti može, i u klupskoj i u reprezentatvinoj konkurenciji, smatra kako su njegovi momci u velikoj opasnosti da ih negdje pred kraj velikog putovanja slomi umor. Žestoki tempo kojim se odvija ovo prvenstvo, posebno četvrtfinalna utakmica koja je igrana prije tri dana, stjerali su njegovim momcima dušu u nos, pa se boji kako će im klecati koljena.

Utemeljena bojazan, unaprijedno stvaranje alibija ili taktički manevar, bog će ga znati. Ali, ipak, ima nešto u ovoj izjavi, a oko čega će, kad tad, morati razmisliti vračevi u fudbalskim forumima, kojima je izgleda više stalo do blaga u kasama, nego li do fudbala samog. I zdravlja protagonista. Del Boskeova ekipa sastavljena je uglavnom od fudbalera Barselone i Real Madrida, ekipa koje su koliko juče igrale na tri fronta. Do samih završnica nacionalnog prvenstva i kupa, te evropske Lige prvaka.

U potpuno istoj situaciji je selekcija Njemačke, zasnovane na personalnim potencijalima minhenskog Bajerna, finaliste Lige prvaka. Istina, ovi momci su izgubili i pomenuto finale i oba domaća pehara, pa im je dodatno naglašena potreba za dokazivanjem i nekom vrstom kompenzacije. Izvanredna motivacija može posve potisnuti umor, ali ostaje pitanje dokle ljudski organizmi mogu podnositi ove igre bez granica.

Nekontrolisana amortizacija osnovnih sredstava, neizostavno šteti zdravlju nositelja fudbalske igre. Najviše se iscrpljuju najbolji, pa se onda i postavlja pitanje smisla samog. Velike reprezentativne smotre dolaze na kraju napornih klupskih sezona, pa ljudi od kojih se očekuju velika dostignuća, stižu izmoždeni i demotivisani. Krune sezone tako nerijetko postaju latentne agonije pojedinaca. Umjesto spektakularnih interpretacija, kao u slučaju onog holandskog veselnika Robena, publika gleda posrtanja i sumrake idola. Palčevi krvožedne navijačke mase začas se okreću prema dolje. A taj bi se ritual iz starorimske arene nužno morao primijeniti u slučajevima raznih Blatera i Platinija koji moraju smisliti kako će ovu besmislenu utrku za novcem zamjeniti sistemom takmičenja u slavu fudbala samog.