Poglavlje 17 koje, izmedju ostalog, tretira i unilateralno korišćenje eura u Crnoj Gori, trebalo bi da bude otvoreno 2017. godine. Radna grupa za pregovore je uradila radnu verziju Akcionog plana za ispunjavanje obaveza u ovoj oblasti i poslala je na ocjenu Evropskoj komisiji.
Centralna banka Crne Gore očekuje da će pregovori o tome trajati dvije godine, da će euro i dalje ostati zvanično sredstvo plaćanja, a da će nakon ulaska u Evropsku uniju, Crna Gora u najkraćem mogućem roku ispuniti sve obaveze za članstvo u eurozoni.
O eurozoni, generalno, ali i specifičnoj poziciji Crne Gore koja koristi euro, a nije članica eurozone, razgovoramo sa profesorom Ekonomskog fakulteta u Ljubljani, Mojmirom Mrakom.
RSE: Profesore Mrak, šta je zapravo euro zona? Kakve obaveze i prava idu uz članstvo u tom „klubu“?
Mrak: Monetarna unija je najviši oblik regionalne ekonomske integracije i pošto je najviši, tu su i dosta snažne obaveze da bi se ta unija održavala u dobroj kondiciji.
RSE: Zašto još uvijek postoji značajan broj članica EU koje nijesu u euro zoni? Da li je to zato što radije koriste nacionalne valute ili ne mogu da ispune uslove koji su neophodni za uvodjenje eura?
Mrak: Mislim da se radi o kombinaciji ta dva razloga. Za formalni ulazak u eurozonu zemlja treba da ispuni onih pet poznatih mastrihtskih kriterijuma: fiskalni, monetarni, kursni..., a ispunjavanje tih kriterijuma nije baš jednostavno. Sjećam se kada je Slovenija ulazila u eurozonu trebalo je da udje i jedna od baltičkih zemalja koja ipak nije ispunila jedan od tih kriterijuma i tada nije ni ušla. To jeste jedan razlog, a drugi – ova kriza je sigurno dovela do toga da su zemlje članice euro zone suočene sa mehanizmima rješavanja problema drugih zemalja, a to sobom nosi odredjene troškove. Mislim da države članice EU koje nijesu u eurozoni sigurno imaju to na umu i odlažu ulazak u eurozonu. Medjutim, treba biti jasan – postoje dvije zemlje koje nemaju formalnu obavezu da se uključe u eurozonu jer su to ispregovarale još u vrijeme Mastrihtskog ugovora – Velika Britanija i Danska.
RSE: Crna Gora, kao zvanično sredstvo plaćanja koristi euro, ali nije članica eurozone što je rezultat prećutne dozvole u jednom posebnom političkom trenutku. Istovremeno, Crna Gora je u procesu pristupnih pregovora za članstvo u EU, pa je izvjesno da će biti postavljeno pitanje eura u Crnoj Gori. Šta u tom smislu treba očekivati? Da li će se, po vašem mišljenju, insistirati na ukidanju eura i uvodjenju nacionalne valute, ili će se ipak naći način da euro ostane kao zvanično sredstvo plaćanja uz odredjene uslove?
Mrak: Šta god da se dogodi – to će biti presedan. EU ne raspolaže nekim presedanom za koji bi se mogla „zakačiti“ i na osnovu njega rješavati to pitanje. Mislim da će se sa definitivnim rješavanjem čekati do pred kraj pregovora, ali mislim da je svima jasno da, ako bi se od Crne Gore tražilo da prestane da koristi euro i dalje ide uobičajenim putem uključivanja, da bi to imalo vrlo negativne posljedice ekonomiju Crne Gore. Nadam se da će se tu pronaći neko drugo rješenje.
Definitivno smatram da će to drugo rješenje biti zavisno od toga – kakva će biti makroekonomsko stanje Crne Gore. Mnogo će lakši biti pregovori oko toga – kako na dugi rok njen status u eurozoni. Ako će pozicija javnih finansija Crne Gore biti stabilna. Mnogo teže će biti ako tu bude nekih problema jer je jasno da se ne želi prihvatiti neka zemlja koja sobom donosi neke veće probleme i to neće biti zato što bi Crna Gora, kao prilično mala zemlja mogla imati neki veliki uticaj na kretanja u eurozoni, kao cjelini, već više zbog presedana za neki drugi, veći primjer.