Postreferendumski period u Crnoj Gori ekonomisti razdvajaju na dva dijela. Prvi, koji je trajao do zadnjeg tromjesečja prošle godine, odnosno, početka ekonomske krize koja, ustvari, predstavlja početak drugog poglavlja dosadašnjeg staža Crne Gore kao države koja je nakon skoro devedeset godina obnovila svoju državnost.
„Prvo poglavlje koje počinje po održanom referendumu na kom se većina građana Crne Gore odlučila za raskid državne zajednice sa Srbijom, obilježila su pozitivna ekonomska dešavanja, postignuta je makroekonomska stabilnost, smanjena je nezaposlenost, realizovani mnogi građevinski projekti i druge investicije, a Crna Gora je bila rekorder po mjestu stranih direktnih investicija", kaže profesor Univerziteta Donja Gorica Veselin Vukotić, koji ističe da je sama nezavisnost važan ekonomski resurs, a da se pokazalo da je prethodne tri godine bilo i izvjesnih problema.
„Ima dosta sporosti u donošenju važnih odluka što je, između ostalog, rezultat drugačijih pogleda na neka razvojna pitanje u Crnoj Gori unutar vladajuće koalicije i drugo, ne smijemo zaboraviti da je zbog toga došlo do zaustavljanja privatiazacije i to je jedna krupna greška koja je urađena u odnosu na Elektroprivredu Crne Gore ukupno, a posebno na dio odustajanja od privatizacije Termoelektrane i Rudnika uglja što je u najvećem dijelu dovelo do problema oko KAP-a koji mi sada imamo i to napuštanje ili pokušaj napuštanja bez obzira na ekonomsku politiku u Crnoj Gori već nas je mnogo koštao i nadam se da će se ipak nova Vlada vratiti na tu putanju."
Osvrćući se na prethodne tri godine, i profesor podgoričkog Ekonomskog fakulteta Božo Mihailović podsjeća da je u jednoj od postreferendumskih godina Crna Gora privukla više od 500 miliona eura stranih direktnih investicija što ju je svrstalo u sam vrh:
"U tom periodu su bile vrlo interesantne promjene koje se tiču bruto društvenog proizvoda i njegovog razvoja a to su stope od 7 - 8 posto i razvoj tržišta kapitala. Rekao bih da svi pokazatelji koji su bili do kraja prošle godine su relativno visoke, suficit budžeta. Jedini problem koji je bio i ostao i koji je veliki problem Crne Gore to je deficit, naročito deficit trgovinskog bilansa i to je jedan od centralnih problema u budućnosti".
I prije svjetske ekonomske krize koja je ostavila trag u Crnoj Gori Vladina privrženost ekonomskom libaralnom konceptu bila je predmet brojnih kritika. Ekonomska kriza koja je na površinu izbacila značajne problematične aspekte dosadašnjeg modela kapitalističkog sistema, postala je samo oružje kritičara ekonomskog neoliberalizma. Profesor Veselin Vukotić, koji u Crnoj Gori važi za sivu eminenciju liberalnog ekonomskog koncepta, je na pitanje da li je Crna Gora mogla bolje usmjeriti ekonomiju, rekao da je trebalo biti još liberalniji:
"Crna Gora je mala država koja ima neki BDP oko tri milijarde i nešto, to je suviše malo da bi država koja je mogla da se osloni na to za šta većina ljudi u Crnoj Gori misli da treba da se otvore neke državne investicije za državnu potrošnju. Crna Gora za to nema novca. Crna Gora se mora okrenuti tržištu i privatnom kapitalu. To je njena budućnost i upravo razmišljanje Vlade u tom pogledu i na neki način prilagođavanje javnoj misli u Crnoj Gori nas je i koštalo upravo u onom dijelu zastoja u svemu tome. Ja vjerujem u privatni kapital, vjerujem u tržišta da je to jedini izlaz za Crnu Goru kao jednu malu državu. Da li je to izlaz i za Kinu, da li je to izlaz za Ameriku to je druga stvar".
Da li će nova crnogorska Vlada, koja će ubrzo biti formirana sa istim premijerom na čelu, odustati od kursa neoliberalnog koncepta vidjeće se ubrzo. Prema izjavi profesora Boža Mihailovića moglo bi se zaključiti da je ekonomski neoliberalizam zapravo teorija koju su pojedinci preozbiljno shvatili i počeli da primjenjuju u praksi. "Ko je primjenjivao neoliberalni koncept snosiće posljedice", kaže Mihailović;:
"To je blo više kao teorijski slučaj, na primjer, za studente u 18. i 19. vijeku. To je davna prošlost i kao što se nije pokazao ni potpuno planski sistem efikasnim, tako ni totalna tržišna privrede nije efikasna, jer tržište je mehanizam koji jeste najjači, najveći arbitar, međutim, on svoje rezultate pokaže u uslovima takozvanih expos kada prođe neko određeno vrijeme. Uvijek se mora voditi računa da se tržište preduprijedi i dolazi sa njegovim negativnim elementima i ta totalna liberalizacija, odnosno taj koncept pustiti da stvari teku svojim tokom ima svoje velike posljedice i sve zemlje, a nije ih bio tako veliki broj, koje su se pridržavale tog koncepta, sigurno će snositi odgovarajuće posljedice".
„Prvo poglavlje koje počinje po održanom referendumu na kom se većina građana Crne Gore odlučila za raskid državne zajednice sa Srbijom, obilježila su pozitivna ekonomska dešavanja, postignuta je makroekonomska stabilnost, smanjena je nezaposlenost, realizovani mnogi građevinski projekti i druge investicije, a Crna Gora je bila rekorder po mjestu stranih direktnih investicija", kaže profesor Univerziteta Donja Gorica Veselin Vukotić, koji ističe da je sama nezavisnost važan ekonomski resurs, a da se pokazalo da je prethodne tri godine bilo i izvjesnih problema.
„Ima dosta sporosti u donošenju važnih odluka što je, između ostalog, rezultat drugačijih pogleda na neka razvojna pitanje u Crnoj Gori unutar vladajuće koalicije i drugo, ne smijemo zaboraviti da je zbog toga došlo do zaustavljanja privatiazacije i to je jedna krupna greška koja je urađena u odnosu na Elektroprivredu Crne Gore ukupno, a posebno na dio odustajanja od privatizacije Termoelektrane i Rudnika uglja što je u najvećem dijelu dovelo do problema oko KAP-a koji mi sada imamo i to napuštanje ili pokušaj napuštanja bez obzira na ekonomsku politiku u Crnoj Gori već nas je mnogo koštao i nadam se da će se ipak nova Vlada vratiti na tu putanju."
Osvrćući se na prethodne tri godine, i profesor podgoričkog Ekonomskog fakulteta Božo Mihailović podsjeća da je u jednoj od postreferendumskih godina Crna Gora privukla više od 500 miliona eura stranih direktnih investicija što ju je svrstalo u sam vrh:
Jedini problem koji je bio i ostao i koji je veliki problem Crne Gore to je deficit, naročito deficit trgovinskog bilansa i to je jedan od centralnih problema u budućnosti.
I prije svjetske ekonomske krize koja je ostavila trag u Crnoj Gori Vladina privrženost ekonomskom libaralnom konceptu bila je predmet brojnih kritika. Ekonomska kriza koja je na površinu izbacila značajne problematične aspekte dosadašnjeg modela kapitalističkog sistema, postala je samo oružje kritičara ekonomskog neoliberalizma. Profesor Veselin Vukotić, koji u Crnoj Gori važi za sivu eminenciju liberalnog ekonomskog koncepta, je na pitanje da li je Crna Gora mogla bolje usmjeriti ekonomiju, rekao da je trebalo biti još liberalniji:
Ja vjerujem u privatni kapital, vjerujem u tržišta da je to jedini izlaz za Crnu Goru kao jednu malu državu.
"Crna Gora je mala država koja ima neki BDP oko tri milijarde i nešto, to je suviše malo da bi država koja je mogla da se osloni na to za šta većina ljudi u Crnoj Gori misli da treba da se otvore neke državne investicije za državnu potrošnju. Crna Gora za to nema novca. Crna Gora se mora okrenuti tržištu i privatnom kapitalu. To je njena budućnost i upravo razmišljanje Vlade u tom pogledu i na neki način prilagođavanje javnoj misli u Crnoj Gori nas je i koštalo upravo u onom dijelu zastoja u svemu tome. Ja vjerujem u privatni kapital, vjerujem u tržišta da je to jedini izlaz za Crnu Goru kao jednu malu državu. Da li je to izlaz i za Kinu, da li je to izlaz za Ameriku to je druga stvar".
Da li će nova crnogorska Vlada, koja će ubrzo biti formirana sa istim premijerom na čelu, odustati od kursa neoliberalnog koncepta vidjeće se ubrzo. Prema izjavi profesora Boža Mihailovića moglo bi se zaključiti da je ekonomski neoliberalizam zapravo teorija koju su pojedinci preozbiljno shvatili i počeli da primjenjuju u praksi. "Ko je primjenjivao neoliberalni koncept snosiće posljedice", kaže Mihailović;:
"To je blo više kao teorijski slučaj, na primjer, za studente u 18. i 19. vijeku. To je davna prošlost i kao što se nije pokazao ni potpuno planski sistem efikasnim, tako ni totalna tržišna privrede nije efikasna, jer tržište je mehanizam koji jeste najjači, najveći arbitar, međutim, on svoje rezultate pokaže u uslovima takozvanih expos kada prođe neko određeno vrijeme. Uvijek se mora voditi računa da se tržište preduprijedi i dolazi sa njegovim negativnim elementima i ta totalna liberalizacija, odnosno taj koncept pustiti da stvari teku svojim tokom ima svoje velike posljedice i sve zemlje, a nije ih bio tako veliki broj, koje su se pridržavale tog koncepta, sigurno će snositi odgovarajuće posljedice".
