Na suđenju bivšem predsjedniku takozvane Republike Srpska Krajina Goranu Hadžiću višednevni iskaz je dovršio Veljko Džakula, predsjednik Srpskog demokratskog foruma, koji pomaže u povratku srpskih izbjeglica u Hrvatsku.
Džakula je kao sudionik političkih i ratnih događanja u prvoj polovici devedesetih godina, u dovršetku iskaza opisao protjerivanje građana nesrpske nacionalnosti s područja pod kontrolom snaga tzv.RSK, kojima je prema optužnici zapovjedao Hadžić, kao predsjednik pobunjenog područja.
Pri tom je izjavio kako je i sam želio zaštitu UN-a, kao i mnoge izbjeglice, jer su vođe pobunjenika – Hadžić i Milan Martić, radili o glavama onih Srba koji su željeli mirno rješenje sukoba i suživot s Hrvatima.
Martić je podsjetimo osuđen pravomoćno na 35 godina zatvora, kao bivši ministara policije i kasniji predsjednik samoproglašene Republike Srpske Krajine, zbog zločina nad nesrpskim stanovništvom.
„Uvijek su se izjašnjavali da nisu stvoreni uslovi za povratak, ne samo Hrvata u Istočnu Slavoniju, nego i Srba u Zapadnu Slavoniju 1992.godine.“, izjavio je Džakula objašnjavajući kako bi u slučaju povratka Srba u Zapadnu Slavoniju (za što su stvoreni uvjeti demilitarizacijom) vlasti RSK bile primorane da omoguće i povratak Hrvata u Krajinu te Istočnu Slavoniju.
Džakula je upravo Martića i Hadžića okrivio i za kasnije protjerivanje Srba iz Hrvatske nakon akcija kao što su bile Maslenica, Medački džep, Miljevački plato, a u konačnici Oluja – zato što nisu željeli demilitarizirati pobunjeno područje pod kontrolom srpskih jedinica.
„Ni ja se ne slažem što je to Tuđman (Franjo, bivši hrvatski predsjednik) napravio, ali da je prostor bio demilitariziran, onda bi bila obveza vojnika UN-a da taj prostor čuvaju.“, naveo je Džakula optužujući za pogrom Srba iz Hrvatske, upravo ratoborne vođe pobunjenika.
„Gospodin Hadžić nije prihvatio demilitarizaciju, nije bio za povratak Hrvata.“, izjavio je više puta Džakula spominjući da je u tim stavovima optuženog podržavao i Zoran Zečević, premijer RSK.
Svjedok insajder, koji je obnašao dužnost potpredsjednika Vlade RSK, naveo je kako su spomenuti rukovodioci pobunjenika - gurali i Zapadnu Slavoniju u rat s hrvatskim snagama, što je on kao regionalni premijer odbio, preuzimajući odgovornost za eventualni napad.
„Hadžić i Martić nisu imali izvorni legitimitet da donose takve odluke, a pokazalo se da oni vrlo lako lišavaju ljude slobode, a neki su lišavani i života. Dakle, znao sam s kim imam posla i smatrao sam da će me Ujedinjeni narodi zaštititi od njihovog terora nad nama koji smo tamo željeli očuvati mir i slobodu.“, naveo je Džakula kojeg su krajinske vlasti zatvorile na oko 110 dana zbog odbijanja politike tvrdolinijaške struje.
„Tu nije bilo normalnog sugovornika, nisu dozvoljavali da imate pravo da odlučujete o vlastitom životu i slobodi. Shvatite, oko 600 djece je bilo blizu linije razdvajanja...i netko se igra rata.“, emotivno se prisjetio političkog rata s ostalim krajiškim dužnosnicima koji su željeli otvoriti ratište u Zapadnoj Slavnoji kao odgovor na akcije Hrvatske vojske (HV) 1992.godine.
Suđenje će se nastaviti idući tjedan iskazom trećeg po redu svjedoka tužiteljstva protiv Hadžića, optuženog u 14 točaka optužnice zbog zločina nad stanovništvom nesrpske nacionalnosti, od polovice 1991.godine do kraja 1993.godine, kada je bio na najvišim funkcijama u RSK.
Džakula je kao sudionik političkih i ratnih događanja u prvoj polovici devedesetih godina, u dovršetku iskaza opisao protjerivanje građana nesrpske nacionalnosti s područja pod kontrolom snaga tzv.RSK, kojima je prema optužnici zapovjedao Hadžić, kao predsjednik pobunjenog područja.
Pri tom je izjavio kako je i sam želio zaštitu UN-a, kao i mnoge izbjeglice, jer su vođe pobunjenika – Hadžić i Milan Martić, radili o glavama onih Srba koji su željeli mirno rješenje sukoba i suživot s Hrvatima.
Martić je podsjetimo osuđen pravomoćno na 35 godina zatvora, kao bivši ministara policije i kasniji predsjednik samoproglašene Republike Srpske Krajine, zbog zločina nad nesrpskim stanovništvom.
„Uvijek su se izjašnjavali da nisu stvoreni uslovi za povratak, ne samo Hrvata u Istočnu Slavoniju, nego i Srba u Zapadnu Slavoniju 1992.godine.“, izjavio je Džakula objašnjavajući kako bi u slučaju povratka Srba u Zapadnu Slavoniju (za što su stvoreni uvjeti demilitarizacijom) vlasti RSK bile primorane da omoguće i povratak Hrvata u Krajinu te Istočnu Slavoniju.
Džakula je upravo Martića i Hadžića okrivio i za kasnije protjerivanje Srba iz Hrvatske nakon akcija kao što su bile Maslenica, Medački džep, Miljevački plato, a u konačnici Oluja – zato što nisu željeli demilitarizirati pobunjeno područje pod kontrolom srpskih jedinica.
„Ni ja se ne slažem što je to Tuđman (Franjo, bivši hrvatski predsjednik) napravio, ali da je prostor bio demilitariziran, onda bi bila obveza vojnika UN-a da taj prostor čuvaju.“, naveo je Džakula optužujući za pogrom Srba iz Hrvatske, upravo ratoborne vođe pobunjenika.
„Gospodin Hadžić nije prihvatio demilitarizaciju, nije bio za povratak Hrvata.“, izjavio je više puta Džakula spominjući da je u tim stavovima optuženog podržavao i Zoran Zečević, premijer RSK.
Svjedok insajder, koji je obnašao dužnost potpredsjednika Vlade RSK, naveo je kako su spomenuti rukovodioci pobunjenika - gurali i Zapadnu Slavoniju u rat s hrvatskim snagama, što je on kao regionalni premijer odbio, preuzimajući odgovornost za eventualni napad.
„Hadžić i Martić nisu imali izvorni legitimitet da donose takve odluke, a pokazalo se da oni vrlo lako lišavaju ljude slobode, a neki su lišavani i života. Dakle, znao sam s kim imam posla i smatrao sam da će me Ujedinjeni narodi zaštititi od njihovog terora nad nama koji smo tamo željeli očuvati mir i slobodu.“, naveo je Džakula kojeg su krajinske vlasti zatvorile na oko 110 dana zbog odbijanja politike tvrdolinijaške struje.
„Tu nije bilo normalnog sugovornika, nisu dozvoljavali da imate pravo da odlučujete o vlastitom životu i slobodi. Shvatite, oko 600 djece je bilo blizu linije razdvajanja...i netko se igra rata.“, emotivno se prisjetio političkog rata s ostalim krajiškim dužnosnicima koji su željeli otvoriti ratište u Zapadnoj Slavnoji kao odgovor na akcije Hrvatske vojske (HV) 1992.godine.
Suđenje će se nastaviti idući tjedan iskazom trećeg po redu svjedoka tužiteljstva protiv Hadžića, optuženog u 14 točaka optužnice zbog zločina nad stanovništvom nesrpske nacionalnosti, od polovice 1991.godine do kraja 1993.godine, kada je bio na najvišim funkcijama u RSK.
