Kao i svake godine, Mitropolit crnogorsko primorski SPC Amfilohije je i na proslavi julijanske Nove godine, održan u utorak uveče, poslao niz političkih poruka, oštro kritikujući domaće vlasti i dio međunardnih struktura, prevashodno zbog odnosa prema Kosovu.
Koliko oštre političke poruke i politički zahtjevi imaju dodira sa hrišćanskom misijom i misijom crkvenih velikodostojnika?
Neposredan povod za novi talas političkih kvalifikacija i zahtjeva mitropolita Amfilohija je dolazak potpredsjednika Vlade Kosova Hašima Tačija u zvaničnu posjetu Crnoj Gori.
Amfilohije je zatražio od crnogorskih vlasti da ponište priznanje nezavisnosti Kosova, Hašima Tačija optužio za genocid kritikujući crnogorsku vlast što mu ukazuje gostoprimstvo, a istovremeno Amfilohije je za rusku informativnu agenciju, NATO savez nazvao "nacional-fašističkim paktom koji nastavlja djelo Hitlera i Musolinija".
"Pomolimo se i za to, da i naši glavari Crne Gore ukinu onaj nasramniji čin u istoriji Crne Gore - priznanje lažne države Kosova i Metohije i u isto vrijeme da se ispita na međunarodnim sudovima ko je izvršio genocid na Kosovu i Metohiji. A očevidno onaj koji je pozvan. Ne znam ko je smio, ko se usudio da pozove jednog od glavnih aktera genocida na Kosovu i Metohiji da on dođe da bude gost Crnoj Gori", rekao je Amfilohije.
Za analitičare nije nikakva novost način obraćanja mitropolita Amfilohija niti njegove oštre poruke. Sociolog iz Beograda Srđan Barišić smatra da se takvom retorikom podgrijava ekstremizam, jer se između ostalog potencira da je negativno sve ono što je sekularno i moderno:
"Sve ono što je sekularno je negativno, uopšte prosvetiteljstvo i sve one tekovine modernosti se osuđuju na na svaki mogući način. Stvar je u tome što to nisu teološki argumenti ili argumenti iza kojih može da stane neki akademski nivo, već je to retorika populizma, politikanstva, nije čak ni neke redovne i umerene politike. Umjesto da se smiruju strasti, takvom retorikom se duva u jedra onim ekstremnim grupama koje su,svjedoci smo na globalnom nivou, spremne urade strahovite stvari", konstatuje Barišić, te ističe:
"Svaka institucija pa i vjerska zajednica ima pravo da iznese stav o bilo čemu. Taj stav ne mora biti prihvatljiv, sa aspekta društvene prihvatljivosti, ali država je dužna, kao sekularna institucija da zaštiti sve građane bez obzira na njihovu etničku, vjersku, rasnu ili bilo koju drugu karakteristiku i da ih zaštiti od diskriminacije. To što je neko oštar, postoje institucije koje bi trebalo da reaguju na to."
Koliko oštre političke poruke i politički zahtjevi imaju dodira sa hrišćanskom misijom i misijom crkvenih velikodostojnika, te da li je duhovnu misiju crkve moguće odvojiti od političkog djelovanja. To smo pitali sveštenika, protođakona Ljubomira Rankovića koji kaže da je to veoma teško ograničiti:
"Vrlo je teško ograničiti dokle ide duhovno i ono što bi se nazvalo u nekom afirmativnom smislu političko. Danas ako sveštenik govori o onom što se dogodilo u Parizu, a mora da govori, mora crkva da prosuđuje vrijeme i događaje, moglo bi se možda proglasiti da se on bavi politikom. Vidite, u onoj šetnji tri i po miliona ljudi u Parizu nije bilo ni jednog sveštenog lica. Po mom mišljenju trebalo je", tvrdi protođakon Ranković.
Za predsjednika Građanske alijanse Borisa Raonića najnoviji istupi mitropolita Amfilohija nisu nikakva novost, ali brine zbog činjenice da srpska crkva ima visoko povjerenje iako svojim porukama radi protiv interesa svog naroda. Jer očigledno naši velikodostojnici neće da vide kako se ponašaju njihove kolege u regionu i ozbiljnim evropskim državama.
"To je nešto što traje u kontinuitetu. Ono što brine je to da kod građana, to pravi veoma mali otpor, da znamo da po ispitivanju javnog mnjenja to je institucija kojoj se najviše vjeruje. Sa druge strane iz same vlasti blagonaklono gledaju na te izjave, oni ni jednim svojim činom, niti jednim svojim aktom nisu pokušali da crkvu uvedu u okvire onoga čime treba da se bavi", ističe Raonić.
"Sa druge strane ja svakako razumijem da crkva mora bude vezana za sudbinu svoga naroda i da bude zabrinuta. Ali na taj način kako radi crkva u Srbiji i Crnoj Gori, a to je: da bukvalno šalje poruke koje su u suprotnosti sa interesima svog naroda i da je sva njihova dnevna politika uspostavilo se nakon dvije tri decenije bila pogrešna i da nakon toga niko od njih nije naučio - prosto zabrinjava i ja ne vidim izlaz iz ovakvog stanja osim ozbiljnog bunta", zaključuje Boris Raonić.
