Da li je Crna Gora humano društvo pitanje je koje je mnogo puta i u raznim situacijama postavljano....Humanost se najbolje pokazuje na djelu a nema jačeg dokaza za to da ste humani od spremnosti da drugome poklonite ili produžite život kroz doniranje svojih organa.
Građani Crne Gore su krajem prošle godine i zvanično dobili mogućnost da zavještaju svoje organe.
Lično iskustvo Dragiše Boričića prije mnogo godina kada je dajući bubreg pomogao članu najuže porodice kada mu je bilo najpotrebnije samo ga je uvjerilo da je odluka da od jeseni prošle godine postane donor organa poptuno ispravna i prije svega humana.
"Da, jesam to uradio i opet bih isto učinio. Bio bih živi donor nekoj trećoj osobi i van moje uže i šire porodice", priča Boričić.
RSE: Da li razmišljate o tome da ćete i nakon smrti na neki način i dalje da živite kroz dio sebe koji ste dobrovoljno dali nekoj drugoj osobi?
Boričić: Kao živ čovjek morate da razmišljate o drugom čovjeku koga ćete svojim djelom spasiti, omogućiti mu da i dalje živi. Vjerovatno ćete u tom trenutku moždane smrti pomisliti na tu istu osobu. To je veliki dio odgovora na vaše pitanje, a onaj manje važniji dio jeste da ljudi često razmišljaju o sebi na način šta će biti nakon smrti. Nakon smrti neće biti ništa (smijeh) ali sada kao živo biće razmišljam o onima koji žive na ovoj planeti i rado bih im pomogao.
U Crnoj Gori je do sada 165 građana potpisalo donorsku karticu. Da bi postao donor građanin treba da popuni formular u elektronskoj formi i potpiše saglasnost za doniranje organa. O tome treba da upozna, osim izabranog doktora, i porodicu.
Odluka o eventualnom darivanju organa u slučaju smrti nalaziće se u zdravstvenom kartonu i podliježe medicinskoj tajni. Po zakonu, građanin tu odluku može opozvati.
Dajući primjer svima koji su se premišljali i dalje nijesu sigurni da li da zavještaju svoje organe, ministar zdravlja Miodrag Radunović je u septembru prošle godine postao donor i među prvima u Crnoj Gori dobio donorsku karticu.
Ministar je to učinio nakon što je tim ljekara iz zagrebačke klinike Rebro obavio prve transplantacije bubrega u Crnoj Gori.
"Ovo potpisivanje donorske kartice je simboličan akt kada počinjemo kampanju 'Daruj da se život nastavi'. Treba da podignemo nivo svijesti javnosti o značaju te donacije, o transplantaciji", poručio je ministar.
Pitali smo i građane Podgorice da li razmišljaju o tome da postanu donori organa i šta ih motiviše da to učine:
Kada govorimo o donorstvu, odnosno zavještanju organa kao jednu od prepreka da broj dobrovoljnih davalaca organa u Crnoj Gori bude veći, mnogi navode tradiciju, odnosno kult smrt koji i dan danas živi u Crnoj Gori.
O tome koliko je kult smrti prisutan u svijesti crnogorskih građana za naš program govori poznati psihijatar Borislav Mitrić:
"Imao sam prilike da vidim i razgovaram sa nekim ljudima, pacijentima o tome. Bilo je slučajeva i još ih ima da ko se dogodi da nekome amputiraju ruku ili nogu uobičajeno je da porodica te osobe sahrani te udove na mjesto gdje će kada završi svoj život i ta osoba biti sahranjena. Što se tiče donorstva ja mislim da ono ovdje još nije razvijeno i da nije dovoljno približeno ljudima", ocjenjuje Mitrić.
A šta građani kažu, koliko je po njima tradicija prepreka da broj donora organa bude veći:
Realtivno mali broj donora organa od početka kampanje i omogućavanja građanima da dođu do donorske kartice pokazuje da Crnu Goru čeka još mnogo posla na podizanju medicinske infrastrukture i nivoa svijesti građana, kao i naporan rad na učlanjenju u organizaciju kao što je Eurotransplant, bez koje je sistem zavještavanja organa nezamisliv.
Građani Crne Gore su krajem prošle godine i zvanično dobili mogućnost da zavještaju svoje organe.
Lično iskustvo Dragiše Boričića prije mnogo godina kada je dajući bubreg pomogao članu najuže porodice kada mu je bilo najpotrebnije samo ga je uvjerilo da je odluka da od jeseni prošle godine postane donor organa poptuno ispravna i prije svega humana.
"Da, jesam to uradio i opet bih isto učinio. Bio bih živi donor nekoj trećoj osobi i van moje uže i šire porodice", priča Boričić.
RSE: Da li razmišljate o tome da ćete i nakon smrti na neki način i dalje da živite kroz dio sebe koji ste dobrovoljno dali nekoj drugoj osobi?
Boričić: Kao živ čovjek morate da razmišljate o drugom čovjeku koga ćete svojim djelom spasiti, omogućiti mu da i dalje živi. Vjerovatno ćete u tom trenutku moždane smrti pomisliti na tu istu osobu. To je veliki dio odgovora na vaše pitanje, a onaj manje važniji dio jeste da ljudi često razmišljaju o sebi na način šta će biti nakon smrti. Nakon smrti neće biti ništa (smijeh) ali sada kao živo biće razmišljam o onima koji žive na ovoj planeti i rado bih im pomogao.
U Crnoj Gori je do sada 165 građana potpisalo donorsku karticu. Da bi postao donor građanin treba da popuni formular u elektronskoj formi i potpiše saglasnost za doniranje organa. O tome treba da upozna, osim izabranog doktora, i porodicu.
Odluka o eventualnom darivanju organa u slučaju smrti nalaziće se u zdravstvenom kartonu i podliježe medicinskoj tajni. Po zakonu, građanin tu odluku može opozvati.
Dajući primjer svima koji su se premišljali i dalje nijesu sigurni da li da zavještaju svoje organe, ministar zdravlja Miodrag Radunović je u septembru prošle godine postao donor i među prvima u Crnoj Gori dobio donorsku karticu.
Ministar je to učinio nakon što je tim ljekara iz zagrebačke klinike Rebro obavio prve transplantacije bubrega u Crnoj Gori.
"Ovo potpisivanje donorske kartice je simboličan akt kada počinjemo kampanju 'Daruj da se život nastavi'. Treba da podignemo nivo svijesti javnosti o značaju te donacije, o transplantaciji", poručio je ministar.
Pitali smo i građane Podgorice da li razmišljaju o tome da postanu donori organa i šta ih motiviše da to učine:
Kada govorimo o donorstvu, odnosno zavještanju organa kao jednu od prepreka da broj dobrovoljnih davalaca organa u Crnoj Gori bude veći, mnogi navode tradiciju, odnosno kult smrt koji i dan danas živi u Crnoj Gori.
O tome koliko je kult smrti prisutan u svijesti crnogorskih građana za naš program govori poznati psihijatar Borislav Mitrić:
"Imao sam prilike da vidim i razgovaram sa nekim ljudima, pacijentima o tome. Bilo je slučajeva i još ih ima da ko se dogodi da nekome amputiraju ruku ili nogu uobičajeno je da porodica te osobe sahrani te udove na mjesto gdje će kada završi svoj život i ta osoba biti sahranjena. Što se tiče donorstva ja mislim da ono ovdje još nije razvijeno i da nije dovoljno približeno ljudima", ocjenjuje Mitrić.
A šta građani kažu, koliko je po njima tradicija prepreka da broj donora organa bude veći:
Realtivno mali broj donora organa od početka kampanje i omogućavanja građanima da dođu do donorske kartice pokazuje da Crnu Goru čeka još mnogo posla na podizanju medicinske infrastrukture i nivoa svijesti građana, kao i naporan rad na učlanjenju u organizaciju kao što je Eurotransplant, bez koje je sistem zavještavanja organa nezamisliv.