Dnevnik za Radio Slobodna Evropa vodio Srđan Vukadinović, selektor i umjetnički direktor ovogodišnjih brčanskih susreta pozorišta/kazališta.
Subota 04.decembar 2010.
Prije nepunih sedmicu dana završeni su XXVII Susreti pozorišta / kazališta Bosne i Hercegovine, koji su i ove godine svojim kvalitetom i organizacijom potvrdili da su najprestižniji festival južnoslovenskog pozorišta i drame u regionu. Prisutna je takva opšta ocjena kod najznačajnijih autoriteta u oblasti teatra, kao i u stručnoj i medijskoj javnosti. Pokazalo se da ovi Susreti, koji, kada su obnovljeni 2002.godine, su bili prvi integrativni faktor urušenog BH prostora danas, na identičan način, povezuju južnoslovenske teatre i autore. Ni na jednom mjestu se ne može, više, sresti toiliko autora sa svih južnoslovenskih prostora, kao što je to slučaj sa festivalom u Brčkom. Susreti su pokazali, kako istaknuše neki značajni kazališni kritičari, moć teatra da fikcijom uzburka stvarnost, iluzijom zasjeni, barem na trenutak onu tako ponekad nepodnošljivu lakoću postojanja, a magijom vlastite umjetnosti da opomene, zaintrigira, zabljesne provokacijom i začudi snagom postavljenog pitanja.
Sa osjećajem neskrivenog zadovoljstva, za tako vrhunski urađen projekat, putujem u Ljubljanu gdje u drugom dijelu dana, imam dogovore oko međunarodnog projekta «Sistem vrednota u društvu», koji treba da realizuje Konzorcijum istraživačkih institucija iz regiona, a što smo dogovorili još prošle godine na Naučnom skupu u Nišu.
Nedelja, 05.decembar 2010.
Vraćam se iz Ljubljane jer moram uraditi završni dio priprema za izlazak 18 mojih monografija o dramskim piscima, rediteljima i glumcima, koje smo tokom poslednje dvije godine predstavili u programu Susreta pozorišta / kazališta.
Za crnogorski dnevni list «DAN» komentarišem mogućnost zabrane predizbornih koalicija, koje dovode do stanja da i dalje živimo u predpolitičkomdruštvu. Jako je opasno kada se u strukturama vlasti daje mnogo veći uticaj nekim politikim subjektima, nego što ga imaju shodno svojim izbornim kapacitetima. Ništa manje nije opasno raditi tako nešto sa političkim subjektima u medijima, gdje se nekim minornim političkim grupacijama daje mnogo veći upliv u javni prostor, nego što to zaslužuju shodno izbornim rezultatima. Volim da dajem komentare i analize za list «DAN», jer upravo je taj dnevni list primjer kako je moguće napraviti jednu tranziciju medija od uskonacionalnog ka glasilu uvažavanja i tolerancije, koji kao objektivno prihvataju svi građani jednog ambijenta. Zbog toga je ovaj list i najčitaniji u Crnoj Gori, za razliku od nekih tajkunaških sedmičnika i dnevnika, ili državne televizije, koji su, napravili obrnutu tranziciju, time što onima koji drugačije razmišljaju ne daju prostora i što su čvrsto uvezani u nacionalistička i interesna bezlična srljanja.
Ponedeljak, 06.decembar 2010.
Za međunarodni magazain CorD(iplomatic) dajem komentar perspektive regiona u Evropskoj uniji. Nisam optimista, jer u početku su napravljene strateške greške. Ne može se razbijati jedna zajednica, da bi se pravila druga. Ili to ne može raditi onaj ko je učestvovao u tome razbijanju. Još manje se može kao sistem vrijednosti promovisati nešto što je postojalo u toj zajednici. Da se ne govori o teškoćama prilagođavanja standardima, koje su uvijek jako bolne.
Dom kulture u Brčkom gdje se održavaju Susreti pozorišta/kazališta BiHČujem se sa Dušanom Kovačevićem. Žao mu je što ove godine zbog neodložnih poslova van Srbije nije mogao doći na Susrete pozorišta / kazališta. Njegovu prošlogodišnju konstataciju i tvrdnju «da su Susreti pozorišta / kazališta Sterijno pozorje u najboljim danima», prenijeli su svi mediji. Takve riječi izgovorene od strane «živog ili savremenog Nušića» značile su jako puno za Festival. Dogovaramo se da se vidimo, ako ne prije, a ono na premijeri predstave njegovog poslednjeg, najnovijeg, teksta «Život u tesnim cipelama», koju istovremeno i režira za scenu «Bata Stojković» u Zvezdara teatru u Beogradu. Duška Kovačevića smatram najvećim živim dramskim piscem na južnoslovenskom prostoru.
Utorak, 07.decembar 2010.
Čujem se sa Mirom Stupicom koja je poslije mnogo godina izbivanja po prvi put došla na jedan Festival, onaj u Brčkom. Priča mi o tome da je odmah poslije boravka na Susretima pozorišta, otvorila i Muzej beogradskog Narodnog pozorišta.
Dobio sam mejl od Mire Gavrana, inače najizvođenijeg savremenog hrvatskog dramskog pisca, u kome se najpohvalnije izražava i ističe vrijednosti Susreta pozorišta / kazališta.
Čujem se sa Mani Gotovac i razgovaramo o predstavi Miroslava Krleže «Gospoda Glembajevi», koju u Beogradu režira Jagoš Marković i gdje je ona jedna vrsta supervizora.
Srijeda, 08.decembar 2010.
Čujem se sa Jupom Juvančićem. Interesuje se kada će izaći monografija o njemu, kao jedna od onih 18 koje sam uradio, a govori mi i o svojoj novoj režiju koju priprema u splitskom HNK-u.
Popodne se čujem sa Ivanom Bekjarevim koji mi iznosi vrlo zanimljive ideje oko narednih Susreta pozorišta / kazališta.
Četvrtak, 09.decem,bar 2010.
Danas sam gotovo čitav dan u Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Imamo sjednicu Odbora za sociološke nauke, čiji sam član, i okrugli sto o mjestu i ulozi ove nauke u društvu. Kažu da su naučni odbori predvorja za članstvo u Akademiji nauka i umjetnosti. Ne razmišljam mnogo o tome. Više me impresionira činjenica kako veoma agilni ljudi, a pri tom veliki znalci, mogu pokrenuti stvari sa mrtve tačke. Kada to kažem imam u vidu akademika Ivana Cvitkovića, najvećeg bh. sociologa i jednog od najvećih na južnoslovenskom prostoru, koji predsjedava ovim Odborom i koji realizuje mnoge značajne projekte.
Petak, 10.decembar 2010.
Sa Jovanom Ćirilovim razgovaram o monografiji «Južnoslovenski teatri na BITEF-u», koju je on recenzirao, a koja je sastavni dio monografija koje će izdati Susreti pozorišta / kazališta, a čiji sam ja autor.
Čujem se sa Harisom Pašovićem i Nikitim Milivojevićem. Obojica su oduševljeni ovogodišnjim Susretima pozorišta / kazališta, gdje su uz njih dvojicu bili i Jupa Juvančić i Bora Drašković, pa je hvalio samo još Egon Savin da bude okupljeno sve ono što je najznačajnije kada je teatarska režija u pitanju, u regionu. Razgovaramo o njihovim projektima koje će raditi za svoje privatne teatarske komanije, Haris za East West Centar, a Nikita za «Itaku». Primjeri su to kako veliki reditelji, u ovom slučaju evropski, mogu biti i uspješni producenti. Budućnost teatarskih projekata i leži u takvim kompanijama.
Naravno u toku ove sedmice imao sam i redovne obaveze, kao univerzitetski profesor, sa svojim studentima, koje mi pričanjavaju pravo zadovoljstvo.
Subota 04.decembar 2010.
Prije nepunih sedmicu dana završeni su XXVII Susreti pozorišta / kazališta Bosne i Hercegovine, koji su i ove godine svojim kvalitetom i organizacijom potvrdili da su najprestižniji festival južnoslovenskog pozorišta i drame u regionu. Prisutna je takva opšta ocjena kod najznačajnijih autoriteta u oblasti teatra, kao i u stručnoj i medijskoj javnosti. Pokazalo se da ovi Susreti, koji, kada su obnovljeni 2002.godine, su bili prvi integrativni faktor urušenog BH prostora danas, na identičan način, povezuju južnoslovenske teatre i autore. Ni na jednom mjestu se ne može, više, sresti toiliko autora sa svih južnoslovenskih prostora, kao što je to slučaj sa festivalom u Brčkom. Susreti su pokazali, kako istaknuše neki značajni kazališni kritičari, moć teatra da fikcijom uzburka stvarnost, iluzijom zasjeni, barem na trenutak onu tako ponekad nepodnošljivu lakoću postojanja, a magijom vlastite umjetnosti da opomene, zaintrigira, zabljesne provokacijom i začudi snagom postavljenog pitanja.
Sa osjećajem neskrivenog zadovoljstva, za tako vrhunski urađen projekat, putujem u Ljubljanu gdje u drugom dijelu dana, imam dogovore oko međunarodnog projekta «Sistem vrednota u društvu», koji treba da realizuje Konzorcijum istraživačkih institucija iz regiona, a što smo dogovorili još prošle godine na Naučnom skupu u Nišu.
Nedelja, 05.decembar 2010.
Vraćam se iz Ljubljane jer moram uraditi završni dio priprema za izlazak 18 mojih monografija o dramskim piscima, rediteljima i glumcima, koje smo tokom poslednje dvije godine predstavili u programu Susreta pozorišta / kazališta.
Za crnogorski dnevni list «DAN» komentarišem mogućnost zabrane predizbornih koalicija, koje dovode do stanja da i dalje živimo u predpolitičkom
Jako je opasno kada se u strukturama vlasti daje mnogo veći uticaj nekim politikim subjektima, nego što ga imaju shodno svojim izbornim kapacitetima.
Ponedeljak, 06.decembar 2010.
Za međunarodni magazain CorD(iplomatic) dajem komentar perspektive regiona u Evropskoj uniji. Nisam optimista, jer u početku su napravljene strateške greške. Ne može se razbijati jedna zajednica, da bi se pravila druga. Ili to ne može raditi onaj ko je učestvovao u tome razbijanju. Još manje se može kao sistem vrijednosti promovisati nešto što je postojalo u toj zajednici. Da se ne govori o teškoćama prilagođavanja standardima, koje su uvijek jako bolne.
Utorak, 07.decembar 2010.
Čujem se sa Mirom Stupicom koja je poslije mnogo godina izbivanja po prvi put došla na jedan Festival, onaj u Brčkom. Priča mi o tome da je odmah poslije boravka na Susretima pozorišta, otvorila i Muzej beogradskog Narodnog pozorišta.
Dobio sam mejl od Mire Gavrana, inače najizvođenijeg savremenog hrvatskog dramskog pisca, u kome se najpohvalnije izražava i ističe vrijednosti Susreta pozorišta / kazališta.
Čujem se sa Mani Gotovac i razgovaramo o predstavi Miroslava Krleže «Gospoda Glembajevi», koju u Beogradu režira Jagoš Marković i gdje je ona jedna vrsta supervizora.
Ne može se razbijati jedna zajednica, da bi se pravila druga. Ili to ne može raditi onaj ko je učestvovao u tome razbijanju.
Srijeda, 08.decembar 2010.
Čujem se sa Jupom Juvančićem. Interesuje se kada će izaći monografija o njemu, kao jedna od onih 18 koje sam uradio, a govori mi i o svojoj novoj režiju koju priprema u splitskom HNK-u.
Popodne se čujem sa Ivanom Bekjarevim koji mi iznosi vrlo zanimljive ideje oko narednih Susreta pozorišta / kazališta.
Četvrtak, 09.decem,bar 2010.
Danas sam gotovo čitav dan u Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Imamo sjednicu Odbora za sociološke nauke, čiji sam član, i okrugli sto o mjestu i ulozi ove nauke u društvu. Kažu da su naučni odbori predvorja za članstvo u Akademiji nauka i umjetnosti. Ne razmišljam mnogo o tome. Više me impresionira činjenica kako veoma agilni ljudi, a pri tom veliki znalci, mogu pokrenuti stvari sa mrtve tačke. Kada to kažem imam u vidu akademika Ivana Cvitkovića, najvećeg bh. sociologa i jednog od najvećih na južnoslovenskom prostoru, koji predsjedava ovim Odborom i koji realizuje mnoge značajne projekte.
Petak, 10.decembar 2010.
Sa Jovanom Ćirilovim razgovaram o monografiji «Južnoslovenski teatri na BITEF-u», koju je on recenzirao, a koja je sastavni dio monografija koje će izdati Susreti pozorišta / kazališta, a čiji sam ja autor.
Čujem se sa Harisom Pašovićem i Nikitim Milivojevićem. Obojica su oduševljeni ovogodišnjim Susretima pozorišta / kazališta, gdje su uz njih dvojicu bili i Jupa Juvančić i Bora Drašković, pa je hvalio samo još Egon Savin da bude okupljeno sve ono što je najznačajnije kada je teatarska režija u pitanju, u regionu. Razgovaramo o njihovim projektima koje će raditi za svoje privatne teatarske komanije, Haris za East West Centar, a Nikita za «Itaku». Primjeri su to kako veliki reditelji, u ovom slučaju evropski, mogu biti i uspješni producenti. Budućnost teatarskih projekata i leži u takvim kompanijama.
Naravno u toku ove sedmice imao sam i redovne obaveze, kao univerzitetski profesor, sa svojim studentima, koje mi pričanjavaju pravo zadovoljstvo.
