Dnevnik za Radio Slobodna Evropa vodio Ludwig Baure, pisac iz Zagreba, aktualni dobitnik nagarde Meša Selimović.
Subota, 24. rujna
Stiglo je iz Sarajeva obrazloženje žirija za regionalnu nagradu "Meša Selimović". Uspoređuju me s Krležom i Marinkovićem. Objavio sam desetak vrlo hvaljenih romana i još štošta, ali sam gotovo sve najznačajnije nagrade dobio izvan Hrvatske: Politikinu u Beogradu, Nagradu Svjetlosti za roman godine u Sarajevu, Hviezdoslavovu za prvu hrvatsku antologiju slovačke poezije u Bratislavi, i sada "Mešu" u Tuzli.
Protesti u Haagu. Optužnice iz Beograda i dalje su tema dana; kao da su dobrodošle ustašoidnim političarima i novinarima. Političari su imali šansu da uspostave dobre odnose i da istinski krivci budu kažnjeni, umjesto da stalno svi "njihovi" budu samo zločinci, i svi "naši" samo časni ljudi i heroji. Ljudi su nekad kao krave, slijepo slijede kravu na čelu kolone.
Nedjelja, 25. rujna
Čini se da u obaveze uglednog pisca spada i čitanje tuđih tekstova. Puno mi to vremena oduzima, a ponekad me i ljuti. Svatko je svjestan da bi za glazbenika trebao dobar sluh, ali umjetnosti riječi kao da su dorasli svi koji znaju govoriti. Toliko se piše loše poezije! Ponekad me hvata užas. A onda se
pitam: S kojim bi se pravom ikome moglo zabraniti pisanje poezije? Vrijedi to i za prozu.
U romanu "Biserje za Karolinu" opisao sam komunistessu koja se beskrupulozno penje ljestvicama moći. Kada shvati da je jedan kolektivizam limitiran, hvata se za drugi, za nacionalizam. Sve više gubi razum i na kraju poludi od želje za vlašću. Ne volim biti vizionar, nije to smisao literature, a ipak – kao da me stvarnost imitira. Ovih dana sve to više.
Ponedjeljak, 26. rujna
Odlomak romana "Karusel" koji izlazi u prosincu, poslao sam u sisačke Riječi. I Forum bi trebao donijeti neki odlomak. Nadam se da time romanu pripremam bolju recepciju. Ali, tko zna. "Patnje Antonije Brabec" izlazile su u Forumu godinu dana. Kolege su hvalile roman, što rijetko čine tako masovno. Poslije je bio u najužem izboru za većinu nagrada, i – šipak. Nagrade su dobile slabije, ili čak očajne knjige. Piscu je do čitatelja, a netko ih stalno usmjerava prema trećerazrednom.
– Pokazalo se 'iljadu puta da sam jedna obična budala. Nešto kažem pa pojidem govno – izjavio je Kerum, splitski gradonačelnik, miljenik Splićana koji su ga izabrali.
Utorak, 27. rujna
Već od jutra muški dio Hrvatske misli na susret Lyon-Dinamo. Apsurdno je da utakmicu ne prenosi državna, tzv. javna televizija. Ne prenosi ni susrete hrvatske Prve lige! S obzirom na programske alternative, i činjenicu da ljudi ne žele gledati
Hloverka Novak Srzic, bivša urednica na HRT, arhivska fotografija
političare i njihove gluposti ili desetu reprizu repriziranog filma, to je više nego sramotno Još je sramotnije što nam se na male ekrane vratila Hloverka. Napravila je karijeru na temelju jezika mržnje, iskazuje profašistički sentiment, a pored toga očajna je novinarka: ne sluša sugovornika, upada u riječ, daje odgovore umjesto upitanih.
Moj nekadašnji praški prijatelj, veliki pisac Bohumil Hrabal govorio je da je nogomet igra loptom u kojoj obično bolja momčad gubi. Večeras je izgubila lošija.
Srijeda, 28. rujna
Jutros je počelo novo zasjedanje Sabora, posljednja sjednica u ovom sastavu. Aktualnim prijepodnevom izborna je kampanja ušla u novu fazu. Stječe se dojam da se pripadnici Kukuriku koalicije slabije svađaju jer u pitanju je bila vrsta nadmetanja za koju je svađa najbolja riječ. Premijerka izbjegava odgovore i svako pitanje koristi za napad na oponente. Ona kao da želi uvjeriti javnost da vodi križarski rat protiv komunizma. Neki bi to nazvali mamuzanjem mrtvog konja, ali primjeri iz povijesti pokazuju da je ludi nacistički vođa takvom taktikom uspio zavesti cijeli narod.
Pripremamo se za redoviti simpozij Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu. Dr. sc. Lidija Dujić objavljuje krasan tekst o mome najnovijem romanu u Godišnjaku koji će biti prezentiran na simpoziju, a ja esej o romanu "Unterstadt" Ivane Šojat Kuči. Njemačke su teme očito u trendu.
Četvrtak, 29. rujna
Čini se da je ovisnost o kompjuteru danas neizbježna sudbina pisca. Ujutro sjedam
za kompjuter prije doručka, provjeravam temperaturu, najnovije vijesti, preko Facebooka pokušavam saznati što mi radi sin u Americi. U pauzama pisanja sve ispočetka: temperatura, vijesti, Facebook. Tolikom sjedenju pripisujem krivnju za višak kilograma i sve što uz to ide, naravno i bolove u leđima. Večernja vožnja sobnog bicikla nije dovoljna zamjena za istinsko kretanje, iako svake večeri prevalim najmanje 20 kilometara. Neprekidno se zaklinjem da ću početi redovito odlaziti na bazen, onda ispada da me čeka neki neodložan posao, ili da moja draga nema vremena, a bez nje mi se ne ide. Danas je čini se došao i pravi dan: zakleli smo se jedno drugome da popodne idemo u Stubičke toplice.
Iz Njemačke zajednice iz Osijeka stiže prijedlog da jedan četvrtak u mjesecu budemo gosti Zajednice Nijemaca u Zagrebu. Nadam se da će to bolje povezati obje zajednice.
Petak, 30. rujna
Papa je završio svoj posjet Njemačkoj. Njemačkog papu njemački su prosvjednici slali kući, tj. u Vatikan. Nijemci su se i opet iskazali. Pokazali su, urbi et orbi, da licemjerje katoličke crkve i vjera nemaju previše zajedničkog.
Poslijepodne odlazimo u neku trnjansku gostionicu na susret sa sudionicima plovidbe Broda knjižare – Broda kulture. Bit će nas najmanje 35. I ove godine bijeli je brod pristao u dvanaest luka, od Krka do Makarske. Prodalo se nekoliko tona knjiga, imali smo radionice za djecu, recitale poezije o moru, plesne večeri na rivi uz kubansku glazbu. Meni je najviše radosti donijelo prikazivanje drame "Nebeski teatar – Razgovori Držića i Shakespearea na oblaku". Pisao sam je posebno za ovu turneju i za konkretnu glumačku postavu. Svake večeri publika je bila opčinjena, od male djece do akademika, više gledalaca nego što bi ih bilo u Zagrebu u cijeloj sezoni!
Subota, 24. rujna
Stiglo je iz Sarajeva obrazloženje žirija za regionalnu nagradu "Meša Selimović". Uspoređuju me s Krležom i Marinkovićem. Objavio sam desetak vrlo hvaljenih romana i još štošta, ali sam gotovo sve najznačajnije nagrade dobio izvan Hrvatske: Politikinu u Beogradu, Nagradu Svjetlosti za roman godine u Sarajevu, Hviezdoslavovu za prvu hrvatsku antologiju slovačke poezije u Bratislavi, i sada "Mešu" u Tuzli.
Protesti u Haagu. Optužnice iz Beograda i dalje su tema dana; kao da su dobrodošle ustašoidnim političarima i novinarima. Političari su imali šansu da uspostave dobre odnose i da istinski krivci budu kažnjeni, umjesto da stalno svi "njihovi" budu samo zločinci, i svi "naši" samo časni ljudi i heroji. Ljudi su nekad kao krave, slijepo slijede kravu na čelu kolone.
Nedjelja, 25. rujna
Čini se da u obaveze uglednog pisca spada i čitanje tuđih tekstova. Puno mi to vremena oduzima, a ponekad me i ljuti. Svatko je svjestan da bi za glazbenika trebao dobar sluh, ali umjetnosti riječi kao da su dorasli svi koji znaju govoriti. Toliko se piše loše poezije! Ponekad me hvata užas. A onda se
Političari su imali šansu da uspostave dobre odnose i da istinski krivci budu kažnjeni, umjesto da stalno svi "njihovi" budu samo zločinci, i svi "naši" samo časni ljudi i heroji.
U romanu "Biserje za Karolinu" opisao sam komunistessu koja se beskrupulozno penje ljestvicama moći. Kada shvati da je jedan kolektivizam limitiran, hvata se za drugi, za nacionalizam. Sve više gubi razum i na kraju poludi od želje za vlašću. Ne volim biti vizionar, nije to smisao literature, a ipak – kao da me stvarnost imitira. Ovih dana sve to više.
Ponedjeljak, 26. rujna
Odlomak romana "Karusel" koji izlazi u prosincu, poslao sam u sisačke Riječi. I Forum bi trebao donijeti neki odlomak. Nadam se da time romanu pripremam bolju recepciju. Ali, tko zna. "Patnje Antonije Brabec" izlazile su u Forumu godinu dana. Kolege su hvalile roman, što rijetko čine tako masovno. Poslije je bio u najužem izboru za većinu nagrada, i – šipak. Nagrade su dobile slabije, ili čak očajne knjige. Piscu je do čitatelja, a netko ih stalno usmjerava prema trećerazrednom.
– Pokazalo se 'iljadu puta da sam jedna obična budala. Nešto kažem pa pojidem govno – izjavio je Kerum, splitski gradonačelnik, miljenik Splićana koji su ga izabrali.
Utorak, 27. rujna
Već od jutra muški dio Hrvatske misli na susret Lyon-Dinamo. Apsurdno je da utakmicu ne prenosi državna, tzv. javna televizija. Ne prenosi ni susrete hrvatske Prve lige! S obzirom na programske alternative, i činjenicu da ljudi ne žele gledati
političare i njihove gluposti ili desetu reprizu repriziranog filma, to je više nego sramotno Još je sramotnije što nam se na male ekrane vratila Hloverka. Napravila je karijeru na temelju jezika mržnje, iskazuje profašistički sentiment, a pored toga očajna je novinarka: ne sluša sugovornika, upada u riječ, daje odgovore umjesto upitanih.
Moj nekadašnji praški prijatelj, veliki pisac Bohumil Hrabal govorio je da je nogomet igra loptom u kojoj obično bolja momčad gubi. Večeras je izgubila lošija.
Srijeda, 28. rujna
Jutros je počelo novo zasjedanje Sabora, posljednja sjednica u ovom sastavu. Aktualnim prijepodnevom izborna je kampanja ušla u novu fazu. Stječe se dojam da se pripadnici Kukuriku koalicije slabije svađaju jer u pitanju je bila vrsta nadmetanja za koju je svađa najbolja riječ. Premijerka izbjegava odgovore i svako pitanje koristi za napad na oponente. Ona kao da želi uvjeriti javnost da vodi križarski rat protiv komunizma. Neki bi to nazvali mamuzanjem mrtvog konja, ali primjeri iz povijesti pokazuju da je ludi nacistički vođa takvom taktikom uspio zavesti cijeli narod.
Pripremamo se za redoviti simpozij Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu. Dr. sc. Lidija Dujić objavljuje krasan tekst o mome najnovijem romanu u Godišnjaku koji će biti prezentiran na simpoziju, a ja esej o romanu "Unterstadt" Ivane Šojat Kuči. Njemačke su teme očito u trendu.
Četvrtak, 29. rujna
Čini se da je ovisnost o kompjuteru danas neizbježna sudbina pisca. Ujutro sjedam
Nijemci su se i opet iskazali. Pokazali su, urbi et orbi, da licemjerje katoličke crkve i vjera nemaju previše zajedničkog.
za kompjuter prije doručka, provjeravam temperaturu, najnovije vijesti, preko Facebooka pokušavam saznati što mi radi sin u Americi. U pauzama pisanja sve ispočetka: temperatura, vijesti, Facebook. Tolikom sjedenju pripisujem krivnju za višak kilograma i sve što uz to ide, naravno i bolove u leđima. Večernja vožnja sobnog bicikla nije dovoljna zamjena za istinsko kretanje, iako svake večeri prevalim najmanje 20 kilometara. Neprekidno se zaklinjem da ću početi redovito odlaziti na bazen, onda ispada da me čeka neki neodložan posao, ili da moja draga nema vremena, a bez nje mi se ne ide. Danas je čini se došao i pravi dan: zakleli smo se jedno drugome da popodne idemo u Stubičke toplice.
Iz Njemačke zajednice iz Osijeka stiže prijedlog da jedan četvrtak u mjesecu budemo gosti Zajednice Nijemaca u Zagrebu. Nadam se da će to bolje povezati obje zajednice.
Petak, 30. rujna
Papa je završio svoj posjet Njemačkoj. Njemačkog papu njemački su prosvjednici slali kući, tj. u Vatikan. Nijemci su se i opet iskazali. Pokazali su, urbi et orbi, da licemjerje katoličke crkve i vjera nemaju previše zajedničkog.
Poslijepodne odlazimo u neku trnjansku gostionicu na susret sa sudionicima plovidbe Broda knjižare – Broda kulture. Bit će nas najmanje 35. I ove godine bijeli je brod pristao u dvanaest luka, od Krka do Makarske. Prodalo se nekoliko tona knjiga, imali smo radionice za djecu, recitale poezije o moru, plesne večeri na rivi uz kubansku glazbu. Meni je najviše radosti donijelo prikazivanje drame "Nebeski teatar – Razgovori Držića i Shakespearea na oblaku". Pisao sam je posebno za ovu turneju i za konkretnu glumačku postavu. Svake večeri publika je bila opčinjena, od male djece do akademika, više gledalaca nego što bi ih bilo u Zagrebu u cijeloj sezoni!
