Dnevnik za Radio Slobodna Evropa vodila urednica na TV Atlas Duška Pejović
Subota, 3.septembar
Posljednji dan odmora i ljetovanja na Adi Bojani - jednom od rijetkih kutaka neosvojenog investitorima i strašno mi je drago zbog toga. Mir, oko mene i sa sobom, apsolutni spoj sa prirodom, more koje me čini aktivno mirnom, ribari sa Ade i jos poneko su mi društvo samo kad ja hoću i koliko hoću. Trošim svježe škampe i ribu kod mojih „morskih“ prijatelja, u san me ušuška huk talasa i par čaša Prošeka. Romantika – skroz luckasta i konstantna, ne možeš joj pobjeći. Malo liči na patetiku, ali nije. Poslije 3 sedmice adovanja i zadovoljstva, moram se vratiti u svijet borbe i niskih svijesti i savjesti. Loše vrijeme za počinjanje pisanja dnevnika, baš sad kad sam najmanje spremna za udare spolja. Dnevnik nikada nijesam pisala, godine i datume ne pamtim. Ostaje u sjećanju samo ono što je stvarno bilo vrijedno. Nije to loš način samoodbrane.
Nedjelja, 4.septembar
Sa Ade Bojane stigla sam pravo u Dobrsko selo nadomak Cetinja – moguće mjesto novog
Cetinje
koncerta Dragoljuba Đuričića nakon Kobiljeg dola. Slavski ručak
kod prijatelja i moja posljednja prilika da mozak ostane u stanju ljetnje hibernacije. Bila je jedna pitalica koja me je prenula na trenutak – Zašto Cetinjani traže obdukciju prije smrti? Da bi se utvrdilo od čega su živjeli a ne od čega su umrli. Volim Cetinje toliko da sam prije 15-ak godina, bez ikakvog razloga, ostavila Beograd zbog njega. U meni su pomiješani bratstvo i jedinstvo naših SFRJ naroda. Beograd, Šibenik, Cetinje. Prva dva grada su mi dragi a posljednji volim strašno i ludo sve ovo vrijeme. Neću objašnjavati. To je nebitno za sve druge osim za mene, koja dajem ali i uzimam energiju iz svih njegovih žzila.
Ponedjeljak, 5. septembar
Taman kada sam prvog dana došla na posao, izgledalo je da su se premijer i opozicija dogovorili o imenu nastavnog predmeta X jezika, samo još da se DPS saglasi. Maternji jezik i književnost. Ali šipak! Ponovo nema dogovora.
U stvari, ko šiša Ustav sa čijim i površnim čitanjem je sve jasno. E, moj Crnogorski jeziku! Fascinantna je naša Crna Gora - svi složni, svi za opšti interes, svi za evropsku budućnost. Da nije bilo EU, odavno bi sve bilo riješeno i svi bi bili jednoglasni – da sve bude još dugo bez dogovora. Svi imaju opravdanje za vraćanje unazad – od još neriješenih identitetskih pitanja do optužbi za diskriminaciju naroda čiji je procenat u ukupnom stanovništvu za 20 ak godina porastao 3 puta. Što će nam uostalom politička zrelost i odgovornost? Čime bi se onda mjesecima i godinama zamajavali? O čemu bi raspravljali po kafanama i na slavama?
Utorak, 6. septembar
Maternji jezik i književnost kao prijedlog za ime nastavnog predmeta je definitivno izvisio, a onda su počeli da pljušte tačke, zarezi, kose crte, crtice, povlake koje je trebalo mnogo više da kažu od onog što inače znače. Naravno, to važi samo za nas u Crnoj Gori. Ne znam kako su Evropljani i Amerikanci gledali na znake interpunkcije kao glavne prepreke ili rješenja problema, ali znam da su jednom rekli da ćemo morati da naučimo i prihvatimo da se u našem X jeziku Betoven mora pisati jedino i nikako drugačije nego kao Beethoven. Ko je lud, ko zbunjen, a ko normalan? Nastavak serije snima se u Crnoj Gori.
Srijeda , 7 . septembar
Desila mi se cenzura! Ne pišem dnevnik! Gledam reprizu serije od prethodnog dana
Četvrtak, 8. septembar
Napokon,
Premijer Igor Lukšić nakon razgovora sa opozicijom
pobjedu je odnijela povlaka ili crtica ili tire! Crnogorski - srpski, bosanski, hrvatski jezik i književnost! Da li će nas crtica odvesti i u Evropu? Da li ćemo dobiti datum pregovora? Prvi put u istoriji, mogla bi crtica ili tire da spasi jednu državu i otvori vrata razvijenog svijeta. Predlažem, da u bivšem X jeziku crtica zauzme mjesto svih tačaka i zareza i tako dobije položaj i funkciju koji joj pripadaju. Tako je klinci! Nećete više biti zbunjeni jer sada je sve kristalno jasno, do prve prilike. Dobili ste ime nastavnog predmeta dosadašnjeg X jezika i svi su odahnuli makar na trenutak. Da vidimo hoće li to otovoriti put u EU? I da li će novi zahtjevi Brisela i monitoring procesa možda nekima izbiti vazduh iz stomaka?
Petak, 9.septembar
Spremam se za vikend na Adi nakon konačnog dogovora premijera i opozicije. Svi kažu da je to dobro, ali malo njih kaže da se problem morao riješiti mnogo ranije i da svi snose odgovornost zbog toga. Ali, što ima veze. Djeca nijesu ni primijetila da se nešto dešava i kod njih je sve uobičajeno, rekli su mi neki psiholozi. Kao da su djeca stvari koje samo treba prebaciti sa mjesta na mjesto. Čak se i cvijeću priča da bi bolje raslo, a kravama pušta Beethoven da bi davale više mlijeka. Toliko o uticajima i posljedicama. Eh, kad bih imala jedan narod koji će biti empatičan, solidaran, koji će imati svijesti i hrabrosti da aktivno učestvuje u drustvenim procesima i koji će znati da preuzme odgovornost ali i da je traži od drugih. Mnogi će reći – uzalud. Ali, ja vjerujem!
Subota, 3.septembar
Posljednji dan odmora i ljetovanja na Adi Bojani - jednom od rijetkih kutaka neosvojenog investitorima i strašno mi je drago zbog toga. Mir, oko mene i sa sobom, apsolutni spoj sa prirodom, more koje me čini aktivno mirnom, ribari sa Ade i jos poneko su mi društvo samo kad ja hoću i koliko hoću. Trošim svježe škampe i ribu kod mojih „morskih“ prijatelja, u san me ušuška huk talasa i par čaša Prošeka. Romantika – skroz luckasta i konstantna, ne možeš joj pobjeći. Malo liči na patetiku, ali nije. Poslije 3 sedmice adovanja i zadovoljstva, moram se vratiti u svijet borbe i niskih svijesti i savjesti. Loše vrijeme za počinjanje pisanja dnevnika, baš sad kad sam najmanje spremna za udare spolja. Dnevnik nikada nijesam pisala, godine i datume ne pamtim. Ostaje u sjećanju samo ono što je stvarno bilo vrijedno. Nije to loš način samoodbrane.
Nedjelja, 4.septembar
Sa Ade Bojane stigla sam pravo u Dobrsko selo nadomak Cetinja – moguće mjesto novog
kod prijatelja i moja posljednja prilika da mozak ostane u stanju ljetnje hibernacije. Bila je jedna pitalica koja me je prenula na trenutak – Zašto Cetinjani traže obdukciju prije smrti? Da bi se utvrdilo od čega su živjeli a ne od čega su umrli. Volim Cetinje toliko da sam prije 15-ak godina, bez ikakvog razloga, ostavila Beograd zbog njega. U meni su pomiješani bratstvo i jedinstvo naših SFRJ naroda. Beograd, Šibenik, Cetinje. Prva dva grada su mi dragi a posljednji volim strašno i ludo sve ovo vrijeme. Neću objašnjavati. To je nebitno za sve druge osim za mene, koja dajem ali i uzimam energiju iz svih njegovih žzila.
Ponedjeljak, 5. septembar
Taman kada sam prvog dana došla na posao, izgledalo je da su se premijer i opozicija dogovorili o imenu nastavnog predmeta X jezika, samo još da se DPS saglasi. Maternji jezik i književnost. Ali šipak! Ponovo nema dogovora.
Da nije bilo EU, odavno bi sve bilo riješeno i svi bi bili jednoglasni – da sve bude još dugo bez dogovora.
U stvari, ko šiša Ustav sa čijim i površnim čitanjem je sve jasno. E, moj Crnogorski jeziku! Fascinantna je naša Crna Gora - svi složni, svi za opšti interes, svi za evropsku budućnost. Da nije bilo EU, odavno bi sve bilo riješeno i svi bi bili jednoglasni – da sve bude još dugo bez dogovora. Svi imaju opravdanje za vraćanje unazad – od još neriješenih identitetskih pitanja do optužbi za diskriminaciju naroda čiji je procenat u ukupnom stanovništvu za 20 ak godina porastao 3 puta. Što će nam uostalom politička zrelost i odgovornost? Čime bi se onda mjesecima i godinama zamajavali? O čemu bi raspravljali po kafanama i na slavama?
Utorak, 6. septembar
Maternji jezik i književnost kao prijedlog za ime nastavnog predmeta je definitivno izvisio, a onda su počeli da pljušte tačke, zarezi, kose crte, crtice, povlake koje je trebalo mnogo više da kažu od onog što inače znače. Naravno, to važi samo za nas u Crnoj Gori. Ne znam kako su Evropljani i Amerikanci gledali na znake interpunkcije kao glavne prepreke ili rješenja problema, ali znam da su jednom rekli da ćemo morati da naučimo i prihvatimo da se u našem X jeziku Betoven mora pisati jedino i nikako drugačije nego kao Beethoven. Ko je lud, ko zbunjen, a ko normalan? Nastavak serije snima se u Crnoj Gori.
Srijeda , 7 . septembar
Desila mi se cenzura! Ne pišem dnevnik! Gledam reprizu serije od prethodnog dana
Četvrtak, 8. septembar
Napokon,
Petak, 9.septembar
Spremam se za vikend na Adi nakon konačnog dogovora premijera i opozicije. Svi kažu da je to dobro, ali malo njih kaže da se problem morao riješiti mnogo ranije i da svi snose odgovornost zbog toga. Ali, što ima veze. Djeca nijesu ni primijetila da se nešto dešava i kod njih je sve uobičajeno, rekli su mi neki psiholozi. Kao da su djeca stvari koje samo treba prebaciti sa mjesta na mjesto. Čak se i cvijeću priča da bi bolje raslo, a kravama pušta Beethoven da bi davale više mlijeka. Toliko o uticajima i posljedicama. Eh, kad bih imala jedan narod koji će biti empatičan, solidaran, koji će imati svijesti i hrabrosti da aktivno učestvuje u drustvenim procesima i koji će znati da preuzme odgovornost ali i da je traži od drugih. Mnogi će reći – uzalud. Ali, ja vjerujem!
