Dnevnik za „Slobodnu Evropu“ vodio mr Branislav Radulović, predsjednik Udruženja pravnika Crne Gore
Subota, 27. februar
Jutro i ove subote počinje uz porodičnu kafu, kolumnu Balše Brkovića i razgovor o sinoćnoj izvanrednoj režiji Ane Vukotić „Don Žuan“-a u Crnogorskom narodnom pozorištu.
Informativom dominira vijest: „Rudari 12-ti dan u jami“.
Podne dočekujem za radnim stolom - spremam naredni tekst za redovnu kolumnu u „Vijestima“ i nastavu na fakultetu.
Rad prekidan na prijedlog Milice, starije kćerke i porodično odlazimo u šetnju, jer je nakon neuobičajeno dugog perioda kiše, sunčan - pravi podgorički dan.
Veče provodim uz knjigu „Besudna zemlja“, Milovana Đilasa, najvećeg disidenta „komunističke galakseije“. Ime mu je upisano u New Yorku (9.12.1968.) kada je primio nagradu “Sloboda” koju su prije njega zavrijedili Vili Brant, Vinston Čerčil, Žan Mone, ali, imena njegovog nema na zemlji crnogorskoj, do na grobu u rodnom Mojkovcu.
Jedna od njegovih knjiga nosi naziv “Anatomija jednog morala” !
Nedjelja, 28. februar
ao i subota neđelja počinje radno.
Spremam nastavu za predmet Finansijsko pravo na Pravnom fakultetu Univerziteta „Mediteran.“
Rad prekida poziv kolege koji me obavještava da je završio članak za novi broj „Pravnog zbornika“ najstarijeg crnogorskog pravnog časopisa, čiji je prvi broj izašao1933. godine.
Privilegiju da u njemu objavljuje radove imalo je preko 520 domaćih i stranih autora. Pored uloge Glavnog i odgovornog urednika opterećuje me obaveza iznalaženja sredstva za štampu, kojih u ovom trenutku Udruženje pravnika nema.
Neđelju veče obilježava Anđela, mlađa ćerka.
Preskačemo dnevnik, ne želimo da kvarimo lijepu noć.
Ipak, u mislima su rudari i njihova djeca.
Ponedjeljak, 1. mart
Dan počinje uz kafu i čitanje štampe. Dominira vijest: „Rudari iz Nikšića 13 dan u jami.“ Podnaslov - „poslednji crnogorski rudari u zadnjem crnogorskom rudniku biju poslednju rudarsku bitku“.
Na stolu stoji Ustav Crne Gore. Znam napamet prvi član: „Crna Gora .... država socijalne pravde, zasnovana na vladavini prava.“
Danas u Državnoj revizorskoj instituciji presjedavam radnom grupom za izradu Metodološkog uputstva za izvođenje državne revizije. Dogovaramo strukturu i dinamiku izrade. Konsultujem sličan dokument Saveznog računskog suda Njemačke. Moj dio su - Metode obezbjeđenja i vrednovanja dokaza.
Kući nastavljam rad i završavam tekst za kolumnu pod nazivom „Ahilova peta“. Koristim citat prof. Grubača „oduzimanje imovine Ahilova je peta organizovanog kriminala“
Nažalost, primjena izmjena Krivičnog zakonika odnosiće se samo za buduće izvršioce, pa završavam tekst rečenicom: „nameće se dilema da li je Ahilova peta kod kriminalaca ili u stoplu države“
Na TV-u je emisija sa temom: „Ima li korupcije na Univerzitetu“.
Utorak, 2. mart
Ovo je, za nas u kući, poseban dan. Danijeli je rođendan, a uskoro ćemo proslaviti 11 godina braka.
Ipak, žurim na fakultet jer držim nastavu. Prije časa samo brzo čitanje štampe. Dominira vijest: „Rudari 14-ti dan u jami“.
Studenti prezentiraju radove iz osnova javnih finansija.
Ministarstvo finansija objavilo je da je obezbjedilo 38 miliona putem prodaje državnih zapisa. Danas predajem prihode i to im računam u plus. Čekam ih na lekciju o rashodima i to sa kamatom.
Večeras imam susret sa Veseljkom Koprivicom – urednikom „Monitora“ koji sprema tekst o Ivanu Crnojeviću.
4-tog jula ove godine navršava se 520 godina od smrti „Gospodara slobodne zemlje“ i osnivača Cetinja. Država nikako da izvrši inhumaciju njegovih ostataka, koji se već 24 godine nalaze u depou Narodnog muzeja.
Umjesto crvene zastave crnilo depoa pokriva crnilo ljudskog nemara na kovčegu ktitora cetinjskog manastira.
Srijeda, 3. mart
Kao predstavnik Udruženja pravnika pozvan sam na sjednicu Foruma 2010. Komentarišem sa ambasadorom Lukovcem o dometima građanskih pokreta. Crna Gora je početkom devedesetih imala tri velika „Foruma“.
Prvi, Demokratski forum, kojim je predsjedavao prof dr Ljubiša Stanković otvorio je 1990 godine vrata višestranačju u Crnoj Gori.
1991 godine, osnovali smo Studentski forum, prvu antiratnu i alternativnu studentsku organizacija u Crnoj Gori.
Treći, Građanski forum, osnovan 1992 godine kojim su predsjedavali Stanislav – Ćano Koprivica i prof dr Miodrag Perović označio je početak državne emancipacije Crne Gore.
Crna Gora 18 godina čeka na sljedeći veliki građanski iskorak – građansku emancipaciju.
Dnevnik u pola osam: „Rudari 15-ti dan u jami“. Slijedi emisija o „AB revoluciji“ 1989. god. Na Istoku je pao totalitarizam, a u Crnoj Gori 21 godinu kasnije - ista galerija likova.
Četvrtak, 4. mart
Ponovo kiša. Slijedi težak i naporan dan. Prvo u Državnoj reviziji, zatim sastanak na pripremi sjednice Predsjedništva Udruženja pravnika jer slijedi proslava 105 godina ustavnosti u Crnoj Gori.
Pravim kratku pauzu da se vidim sa starim prijateljem Neđom Rudovićem, urednikom „Vijesti“ što je dobra prilika da „pretresemo“ politiku.
U međuvremenu imam kontakt sa Vanjom Ćalović iz MANS-a i dogovaramo da Udruženje pravnika da besplatnu pravnu pomoć nikšićkim rudarima, kako bi i mi dali, makar mali, doprinos da se ljudima pomogne.
Večeras je promocija knjige Milovana Đilasa u KIC-u „Besudna zemlja“, na koju odlazim sa dr Radojem Pajovićem.
Da je Đilas dobro naslovio knjigu, posvećenu Crnoj Gori, potvrđuje vijest u večernjem dnevniku: „Ukinuta presuda osuđenim za ubistvo policijskog inspektora Šćekića“.
Ahilova peta ponovo je u nozi države, a ne kriminala.
Petak, 5. mart
Danas završavam dnevnik za radio „Slobodna Evropa“.
Rudari su i dalje u jami, Forum organizuje okrugli sto o kriminalu, štižu reakcije na odluku Apelacionog suda da ukuine presudu osumljičenim za ubistvo inspektora MUP-a Šćekića.
Stajao sam na grobu ovog čovjeka. Ubijen je jer je samo radio svoj posao. Bio je policajac – za mene crnogorski Eliot Nes.
Dan nastavljam sa čitanjem „Besudne zemlje“.
Rudari i galerija likova i dalje istrajavaju.
U izboru pozdrava, svjestan dužine tunela, biram onaj – SREĆNO !
Subota, 27. februar
Jutro i ove subote počinje uz porodičnu kafu, kolumnu Balše Brkovića i razgovor o sinoćnoj izvanrednoj režiji Ane Vukotić „Don Žuan“-a u Crnogorskom narodnom pozorištu.
Informativom dominira vijest: „Rudari 12-ti dan u jami“.
Podne dočekujem za radnim stolom - spremam naredni tekst za redovnu kolumnu u „Vijestima“ i nastavu na fakultetu.
Rad prekidan na prijedlog Milice, starije kćerke i porodično odlazimo u šetnju, jer je nakon neuobičajeno dugog perioda kiše, sunčan - pravi podgorički dan.
Veče provodim uz knjigu „Besudna zemlja“, Milovana Đilasa, najvećeg disidenta „komunističke galakseije“. Ime mu je upisano u New Yorku (9.12.1968.) kada je primio nagradu “Sloboda” koju su prije njega zavrijedili Vili Brant, Vinston Čerčil, Žan Mone, ali, imena njegovog nema na zemlji crnogorskoj, do na grobu u rodnom Mojkovcu.
Jedna od njegovih knjiga nosi naziv “Anatomija jednog morala” !
Nedjelja, 28. februar
ao i subota neđelja počinje radno.
Spremam nastavu za predmet Finansijsko pravo na Pravnom fakultetu Univerziteta „Mediteran.“
Rad prekida poziv kolege koji me obavještava da je završio članak za novi broj „Pravnog zbornika“ najstarijeg crnogorskog pravnog časopisa, čiji je prvi broj izašao1933. godine.
Privilegiju da u njemu objavljuje radove imalo je preko 520 domaćih i stranih autora. Pored uloge Glavnog i odgovornog urednika opterećuje me obaveza iznalaženja sredstva za štampu, kojih u ovom trenutku Udruženje pravnika nema.
Neđelju veče obilježava Anđela, mlađa ćerka.
Preskačemo dnevnik, ne želimo da kvarimo lijepu noć.
Ipak, u mislima su rudari i njihova djeca.
Ponedjeljak, 1. mart
Dan počinje uz kafu i čitanje štampe. Dominira vijest: „Rudari iz Nikšića 13 dan u jami.“ Podnaslov - „poslednji crnogorski rudari u zadnjem crnogorskom rudniku biju poslednju rudarsku bitku“.
Na stolu stoji Ustav Crne Gore. Znam napamet prvi član: „Crna Gora .... država socijalne pravde, zasnovana na vladavini prava.“
Danas u Državnoj revizorskoj instituciji presjedavam radnom grupom za izradu Metodološkog uputstva za izvođenje državne revizije. Dogovaramo strukturu i dinamiku izrade. Konsultujem sličan dokument Saveznog računskog suda Njemačke. Moj dio su - Metode obezbjeđenja i vrednovanja dokaza.
Kući nastavljam rad i završavam tekst za kolumnu pod nazivom „Ahilova peta“. Koristim citat prof. Grubača „oduzimanje imovine Ahilova je peta organizovanog kriminala“
Nažalost, primjena izmjena Krivičnog zakonika odnosiće se samo za buduće izvršioce, pa završavam tekst rečenicom: „nameće se dilema da li je Ahilova peta kod kriminalaca ili u stoplu države“
Na TV-u je emisija sa temom: „Ima li korupcije na Univerzitetu“.
Utorak, 2. mart
Ovo je, za nas u kući, poseban dan. Danijeli je rođendan, a uskoro ćemo proslaviti 11 godina braka.
Ipak, žurim na fakultet jer držim nastavu. Prije časa samo brzo čitanje štampe. Dominira vijest: „Rudari 14-ti dan u jami“.
Studenti prezentiraju radove iz osnova javnih finansija.
Ministarstvo finansija objavilo je da je obezbjedilo 38 miliona putem prodaje državnih zapisa. Danas predajem prihode i to im računam u plus. Čekam ih na lekciju o rashodima i to sa kamatom.
Večeras imam susret sa Veseljkom Koprivicom – urednikom „Monitora“ koji sprema tekst o Ivanu Crnojeviću.
4-tog jula ove godine navršava se 520 godina od smrti „Gospodara slobodne zemlje“ i osnivača Cetinja. Država nikako da izvrši inhumaciju njegovih ostataka, koji se već 24 godine nalaze u depou Narodnog muzeja.
Umjesto crvene zastave crnilo depoa pokriva crnilo ljudskog nemara na kovčegu ktitora cetinjskog manastira.
Srijeda, 3. mart
Kao predstavnik Udruženja pravnika pozvan sam na sjednicu Foruma 2010. Komentarišem sa ambasadorom Lukovcem o dometima građanskih pokreta. Crna Gora je početkom devedesetih imala tri velika „Foruma“.
Prvi, Demokratski forum, kojim je predsjedavao prof dr Ljubiša Stanković otvorio je 1990 godine vrata višestranačju u Crnoj Gori.
1991 godine, osnovali smo Studentski forum, prvu antiratnu i alternativnu studentsku organizacija u Crnoj Gori.
Treći, Građanski forum, osnovan 1992 godine kojim su predsjedavali Stanislav – Ćano Koprivica i prof dr Miodrag Perović označio je početak državne emancipacije Crne Gore.
Crna Gora 18 godina čeka na sljedeći veliki građanski iskorak – građansku emancipaciju.
Dnevnik u pola osam: „Rudari 15-ti dan u jami“. Slijedi emisija o „AB revoluciji“ 1989. god. Na Istoku je pao totalitarizam, a u Crnoj Gori 21 godinu kasnije - ista galerija likova.
Četvrtak, 4. mart
Ponovo kiša. Slijedi težak i naporan dan. Prvo u Državnoj reviziji, zatim sastanak na pripremi sjednice Predsjedništva Udruženja pravnika jer slijedi proslava 105 godina ustavnosti u Crnoj Gori.
Pravim kratku pauzu da se vidim sa starim prijateljem Neđom Rudovićem, urednikom „Vijesti“ što je dobra prilika da „pretresemo“ politiku.
U međuvremenu imam kontakt sa Vanjom Ćalović iz MANS-a i dogovaramo da Udruženje pravnika da besplatnu pravnu pomoć nikšićkim rudarima, kako bi i mi dali, makar mali, doprinos da se ljudima pomogne.
Večeras je promocija knjige Milovana Đilasa u KIC-u „Besudna zemlja“, na koju odlazim sa dr Radojem Pajovićem.
Da je Đilas dobro naslovio knjigu, posvećenu Crnoj Gori, potvrđuje vijest u večernjem dnevniku: „Ukinuta presuda osuđenim za ubistvo policijskog inspektora Šćekića“.
Ahilova peta ponovo je u nozi države, a ne kriminala.
Petak, 5. mart
Danas završavam dnevnik za radio „Slobodna Evropa“.
Rudari su i dalje u jami, Forum organizuje okrugli sto o kriminalu, štižu reakcije na odluku Apelacionog suda da ukuine presudu osumljičenim za ubistvo inspektora MUP-a Šćekića.
Stajao sam na grobu ovog čovjeka. Ubijen je jer je samo radio svoj posao. Bio je policajac – za mene crnogorski Eliot Nes.
Dan nastavljam sa čitanjem „Besudne zemlje“.
Rudari i galerija likova i dalje istrajavaju.
U izboru pozdrava, svjestan dužine tunela, biram onaj – SREĆNO !
