Dnevnik: Zašto volim Sloveniju

Nataša Markovič je novinarka Radio Televizije Slovenija. Politika je područje njenog novinarskog rada. Karijeru započela 2007. godine na komercijalnoj televiziji POP TV/A KANAL. Četiri godine kasnije stiže ponuda sa nacionalne televizije koju prihvaća. Godinu dana je pripremala priloge za najgledaniju emisiju "Pogledi Slovenije". Nakon toga se vratila u redakciju Informativnog programa gdje radi priloge za Dnevnik i zadnje Vijesti. Jednom u mjesecu vodi emisiju "ODKRITO". Za svoj rad dobila je više slovenskih i međunarodnih nagrada.


Subota, 8. mart

Oko pola sedam ujutro s nježnim poljupcem probudi me trogodišnji sin Aleksander.

Probudimo se u Poreču koji je u zimskim i proljetnim mjesecima naš drugi dom - bijeg od gradske gužve, ljubljanske buke, lošeg zraka i dnevne rutine. To je luksuzno maženje u netaknutoj prirodi. U mislima mi još odzvanja priča, koju sam radila za Dnevnik u petak - prilog o imenovanju nove komisije za suzbijanje korupcije.

Samo jedan dan nakon tog imenovanja predsjednik te komisije, koji će morati pratiti financijsko stanje političara i prepoznati rizike korupcije, priznao je da pripada najvećoj političkoj stranki Alenke Bratušek - naše premijerke. U ovoj stranki, koja se zove Pozitivna Slovenija, je stara komisija pronašla puno korupcijskih tema. Od Zorana Jankovića, pa sve do parlamentarnih poslanika koji su još u istrazi i ministra obrane Romana Jakiča.

Boris Štefanec novi predsjednik komisije povukao se iz stranke, samo dan prije nego se saznalo, da je kandidat za predsjednika te komisije. Sukob interesa? Svakako. Pritužbe i očitovanje lekcija predsjedniku državu Borutu Pahoru, koji je prijedlog o imenovanju potpisao unatoč spoznaji da je Štefanec član političke stranke.

Jasno je, da ga Pahor samo na temelju političke pripadnosti ne može eliminirati – jer bi to bila neka vrsta ilustracije, a pravnici kažu, da je imao mogućnost da novog predsjednika ne potvrdi. Da li je predsjednik Pahor želio s tim imenovanjem smanjiti moć komisije koja ima izvanredne uspjehe u progonu korupcije?

"Mama, mama uhvati me“, tok mojih misli zaustavlja Aleksander, koji želi da barem ono vrijeme kada nisam na televiziji uživam sa njim. Međutim, ako i mogu biti bez novina, pogled mi bježi na mobilni telefon - na news portale. Kao i mnogi, pitam se gdje je nestao zrakoplov malezijske zrakoplovne kompanije.

Nedelja, 9. mart

Probudili su nas sunčevi zraci. Danas očekujemo prijatelje s kojima smo bili prošle godine na odmoru na otoku Pagu. Pag je otok mog djetinjstva.

Moja baka, prevoditeljica i novinarka, je bila tamo prije 40 godina prvi vikendaš. Sestra i ja smo tamo preživjele sve ljetne mjesece i isplivale u uvali Zrče. Danas je ta uvala daleko od skloništa ptica selica. To je sklonište za druge ptice. Kako bi rekao Balašević - Za neke nove klince. Još uvijek imamo kuću na Pagu. Moja draga teta na godišnjem mazi moga Aleksandra, tako da njegovo mlado srce polako pripada tom otoku.

Poslijepodne zove me ujak i tetka iz Beograda. Pitaju kad ćemo doći?

I Beograd je moj dom. Nedostaje mi kaos, otvorenost, ljubaznost, širina i originalnost ovog naroda koji omekšava moju slovensku suzdržanost. Obećajem da ću doći za dvije sedmice.

Vjerojatno sam posljednja generacija (1978.) koja ima živa sjećanja na život u Jugoslaviji i u isto vrijeme deset godina iskustva u Europi. I kako bi opisala odnos o Jugoslavije gdje sam se rodila (29. novembra) i kako prema Europi, gdje sam rodila Aleksandra (25. maja). Jugoslavija je moja majka, emotivno sam vezana uz nju, svaka od mojih bivših zemalja je moja sestra koju volim. Europa je moja maćeha. Osigurava me financijski, ali nemam nekog emocionalnog odnosa s njom. Poštujem je, drago mi je da me usvojila, ali s posebnom ljubavi joj ne uzvraćam.

Ponedjeljak, 10. mart

Posljednji dan dugog vikenda, iako imam slobodan dan u jutarnjim satima, brzo se vraćamo natrag prema Ljubljani. U autu slušam radijski Dnevnik. Dan mučenika je za 127 rudara započeo s odlukom da ga provedu u vlažnom, hladnom rudniku 220 metara ispod zemlje, sve dok im država ne plati novaca, koji duguje. Uz sve ove tragedije, kada njihove žene plaču prije samog rudnika, ja razmišljam o televizijskoj slici o tome ako će naše kamere spustiti u jamu. Gdje će spavati, što će jesti? Ova akcija, štrajk rudara podsjeća na neko drugo vrijeme. A sada, kada Slovenija nakon nekoliko stotina milijuna dodjeljuje pomoć Grčkoj nema 200 tisuća eura za naše rudare!?

Slušam vjesti. Madrid se podsjeća terorističkog napada prije desetljeća. Malezijski zrakoplov još nije pronađen. Razmišljam koliko ljudima na svijetu upravo sada netko nedostaje. U Madridu, Peking, Kuala Lumporju, Siriji ili bilo gdje...

Utorak, 11. mart

Nakon dužeg vikenda vratila sam se na nacionalu televiziju. Sastanak redakcije traje pola sata i ja opet radim prilog o komisiji za suzbijanje korupcije. Novoizabrani predsjednik Štefanec kaže da, unatoč pozivima iz politike, neće podnjeti ostavku. Međutim nastaje preokret. Ostavku su podnijela oba njegova novimenovana zamjenika. Njihovo obrazloženje je, da to rade zbog predsjednika države Pahora, jer im nije dao potpune podrške. Na predstavljanju predsjednik je rekao da bi, ako bi imao više mogućnosti, odabrao drugačije. Moja je prva reakcija - oni imaju jaja.

Cijeli dan tražim oba zamjenika, koja bi dala izjavu pred kamerom, ali je ne žele dati. Sada imamo zanimljivu situaciju. Imamo staru tročlanu komisiju za suzbijanje korupcije, koja ima mandat do 31. marta i novoimenovanu samo s predsjednikom, koji ne želi podjeneti ostavku. I pravo ne nudi rješenja za ovu situaciju. Što će se dogoditi nakon 31. marta - nitko ne zna.

Možda se pitate zašto se sve vrti oko ove komisije. Stara komisija imala je puno zasluga za trenutnu političku sliku Slovenije. Zbog izvješća o financijskom stanju Janeza Janše i Jankovića, koja je raspolagala sa puno više novaca od prijavljenog, tadašnja vlada premijera Janeza Janše je pala. Zoran Jankovič kao lider opozicije morao je podnijeti odstavku iz mjesta predsjednika stranke jer inače ostale stranke sa njim nisu htjele sastaviti novu koaliciju. Tako smo dobili vladu Alenke Bratušek sa strankama koje su bile u koaliciji sa Janšom. Stara komisija tvrdi, da Janša i Jankovič raspolagaju sa financijama nepojašnjenog izvora. Ostavku su podnijeli jer se zbog alijanse svih stranka u parlamentu zakoni koji im omogućavaju više snage ne mijenjaju.

Rudari su kamere danas spustili u podzemlje. Vlada još nije ispunila zahtjeve. Ništa novo o nestalom zrakoplovu.

Za večernje vijesti pravim prilog o komisiji. Kući se vraćam navečer u pola 11. Aleksander me još čeka da ga zagrlim i poljubim.

Srijeda, 12. mart

Nakon jutarnje kave u devet stižem na televiziju. Ovu sedmicu neću pisati za Dnevnik, jer pripremam subotni 13-ominutni prilog sa komentarom o događajima cijelog tjedna. Međutim, svejedno pomažem u redakciji tako da svratim na sud gdje se odvija suđenje u oružarskom poslu "Patria". To je jedan od najvažnijih suđenja u Sloveniji, Austriji i Finskoj. Bivši premijer osuđen je za uzimanje poklona pri kupovini oklopnih transportera od finske firme "Patria".

Prema optužnici, Janša je od "Patrijinih" posrednika prihvatio obećanje nagrade ako Finska firma dobije posao opremanja slovenačke vojske. Janša je tokom sudskog postupka negirao sve navode tužioca, da je uticao na ugovor sa "Patrijom" i kontaktirao s posrednicima, a optužnicu protiv sebe nazvao političkim produktom. Presuda nije pravomoćna, ali pokrenut je žalbeni postupak. 19. marta će prizivni sud možda donijeti novu odluku o krivnji.

U isto vrijeme razmišljam o jučerašnjoj vijesti u vezi Sanadera. Da su javna poduzeća bila bankomat Ive Sanadera i HDZ-a. Da li je, također, Janša imao koristi od posla sa "Patrijom"? Komisija za suzbijanje korupcije je utvrdila da raspolaže neobjašnjivim podrijetlom novca?

Popodne izbija vijest da su slovenski pisci-intelektualci predsjednika države Pahora pozvali da podnese ostavku, jer je sa političkim izborom predsjednika komisije za suzbijanje korupcije smanjio ugled ove institucije koja je jedina u koju ljudi još vjeruju. Populistički predsjednik koji mijenja pločice, boji fasade, iznosi smeće, radi cvjećarska i mesarska djela ovaj put ne daje izjava. Kao da mu je nestala panaceja za ozdravljenje besa intelektualca. Da, da i Dante u Božanstvenoj komediji nije praštao grešnicima.

Danas dobijem mail od američkog prijatelja učitelja koji mi odgovara da imamo za tako malu zemlju mnogo hvaljene novinarske priče. Slažem se. Politička redakcija naše televizije nikada ne ostaje bez posla. Ništa novo u vezi malezijskog zrakoplova. Richard Quest sa CNN-ja javlja da su slike sa kineskog radara sigurno kredibilne inače ih ne bi čuvali u tajnosti od devetog do danas. Poslijepodne igram se sa Aleksandrom, Damir navečer gleda Ligu prvaka, sama pišem ovaj Dnevnik. Čujem kaleidoskop Damirovog raspoloženja, ponudim mu čašu vina, i isključim ga poljupcem.

Četvrtak, 13. mart

Na televiziji iz arhiva uzimam materijal od rudara koji su imali štrajk još u Jugoslaviji. Izbija vijest da je bila premijerka, u jedan u ponoć, u rudniku smirila situaciju sa rudarima. Obećala im je sav novac i možda će se štrajk danas završiti. Rudari daju kasnije izjavu za javnost i kažu, da će u tri sata poslijepodne napustiti rudnik, kad novac stigne na račun poduzeća.

Predsjednik države još nije ništa rekao o imenovanju Štefaneca, ali naša televizija danas snima izjavu sa njim za večernju emisiju Tarča. I premijerka Bratušek će danas nešto reći - jasno kad su u pitanju uspjesi, ovaj put sa rudarima ona stiže pred kamere. Inače, kao Pahor, nikakve izjave. Poslijepodne rudari su došli na dnevno svijetlo. Njihove žene i djeca su plakala, sindikat se hvalio, premijerka navečer ponovo pred kamere.

Prije sam otišla iz televizije, sa prijateljima idemo na Šmarnu goru, sat hodanja. Aleksandar ne voli previše da hoda. On je više kao deda, pronalazač. Danas je loše volje, 16. marta će bit pun mjesec, a to u velikoj mjeri utiče na njega. Njegov prijatelj Filip hoda gore-dole. Vidi se šta su geni, Filipova mama je nekadašnja skijašica Urška Hrovat, a tata nekadašnji hokejista državne reprezentacije Luka Žagar. Mali je rođeni sportaš, a našem motorika nije baš jača strana.

Navečer gledam Tarču. Premijerka kaže da nije znala da je novo imenovani predsjednik komisije za suzbijanje korupcije član njezine stranke. Kaže da bi razbremenio funkciju ako ide ali u istom mu ne zamjera ako ostane, jer nije ništa napravio pogrešno. Predsjednik države Pahor u istoj emisiji kaže da je sve bilo OK sa imenovanjem. U zadnjim vjestima dana gledam odličan prilog o jednoj godini pontifikata pape. Sve u superlativima... Istina je da se već sa prvim riječima 'Dobra večer' umjesto 'Hvaljen Isus', zapisao u povijest.

Aleksanar se probudio u 11 sati navečer i plače zbog bola u stomaku. Ovaj puni mjesec ima puno rada sa njim.

Petak, 14. mart

Ništa nismo spavali zbog Aleksandra ali je ujutro zdrav. Sretna sam jer ovo naše dijete nikad nije bolesno. Po Damiru, mom partneru, ima slovensku, austrijsku i njemačku krv, a po meni slovensku, srpsku i hrvatsku.

U devet sam na poslu, pijem kavu i čitam novine. Opet mi miriše na more ovaj vikend, a sutra ujutro imam montažu za subotnji prilog. Damir piše tekst za novine u nedjelju. Tako da će biti ovaj vikend novinarski. Vrijeme je da dođu malo bake i tetke na red da maze Aleksandraova ovaj vikend. Zahvalna sam za veliku familiju. Samo mi tata nedostaje...

Pregledam mailove, dobila sam odgovor slovenskog pjevača, umjetnika koji mi daje dozvolu da upotrebim njegovu pjesmu "Leva Scena“ za prilog. Sretna sam jer glazba napravi jak utisak na emocije i mora da bude dobro odabrana kad radim politički prilog. Zovem glazbenog urednika i kažem mu da mi pripremi glazbu. Poslijepodne imamo sastanak za ponedeljak i utorak. Rezervirali smo tri ekipe snimatelja i novinara za 19. marta kad viši sud odlučuje o Janši.

Poslijepodne dogovormo se za večeru u Trstu. I zato Volim Sloveniju jer mogu brzo pobjeći iz nje. Sve je blizu - Klagenfurt, Zagreb, Rijeka, Trst.