Posljednjom odlukom Krivičnog suda o amnestiranju petorice optuženih za organizovanje upada u makedonski parlament 27. aprila 2017. zatvorena je mogućnost da se utvrdi jesu li učestvovali, jesu li krivi ili ne, za incidente u vrhovnoj zakonodavnoj instituciji.
Amnestirani su bivši ministri, predsjednik Sobranja i direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost (UBK), 6 godina nakon donošenja zakona o amnestiji. Sud je pustio na slobodu bivšeg predsjednika parlamenta Trajka Veljanoskog, bivše ministre u vladi VMRO DPMNE Miltae Janakieskog i Spiru Ristovskog te bivšeg direktora UBK Vladimira Atanasovskog.
Prošle sedmice, sudija skopskog Krivičnog suda koji je donio konačnu odluku, Ilija Trpkov, je rekao da su slobodni, ali ne i da nisu krivi.
"Neko je od države tražio da bude amnestiran. Lično ja sam mislio da će optuženici ići do kraja i dokazati da nisu umiješani, ali to je njihova odluka i treba da se poštuje", rekao je Trpkov.
Upad u Sobranje se desio 27. aprila 2017. prilikom promjene vlasti na VMRO DPMNE i izbora novog predsjednika Sabora, a povrijeđeno je nekoliko tadašnjih poslanika Socijaldemokratskog saveza Makedonije (SDSM), među kojima i tadašnji lider stranke Zoran Zaev.
Otkako je Sobranje donijelo zakon o amnestiji za učesnike "krvavog četvrtka", reakcije nekih optuženika koji nisu bili obuhvaćeni tim zakonom bile su da se njime dijeli selektivna pravda.
Zakonom se propisuje da amnestija ne može da obuhvati osobe koje su prilikom učestvovanja u terorističkom ugrožavanju ustavnog poretka bile sa prikrivenim identitetom i upotrijebile fizičku silu, koje su nosile oružje, te osobe koje su pri počinjenju krivičnog djela postupale protivno službenim ovlaštenjima.
Time nisu bili amnestirani ljudi iz patriotskih udruženja, ljudi s fantomkama i oni koji su učestvovali u nasilju.
Amnestirani su tadašnji poslanici VMRO DPMNE-a Krsto Mukoski, Sašo Vasilevski, Ljuben Arnaudov i Johan Tarčulovski koji su otvorili vrata Sobranja, a nakon nekoliko dana slobode izglasali su ustavne amandmane za promjenu imena države. Pozitivne ocjene za amnestiju dobili su i vođe protesta iz udruženja "Za zajedničku Makedoniju" Bogdan Ilievski - Betman, Vlado Jovanovski i Boris Damovski.
Amnestijom su se spasili i braća Stefan i Mihail Mladenovski, Zaharie Simovski, Elena Docevska-Božinovska, Ivan Cvetanovski, Ilija Slaveski i Mitre Pitropovski.
U ovom su sudskom postupku za upad u Sobranje optužene 33 osobe, od kojih je 15 amnestirano Zakonom o amnestiji iz 2018. godine. Svi su podnijeli zahtjev za amnestiju, osim Mitka Čavkova, Duška Lazarova, Igora Durlovskog, Jane Čenta i Igora Juga.
Što je s bjeguncima Nikolom Gruevskim i Nikolom Boškovskim?
Istragom o organizatorima "krvavog četvrtka" obuhvaćeni su i bivši premijer Nikola Gruevski i radnik UBK-a Nikola Boškovski. Međutim, zbog toga što nisu bili dostupni tužilaštvu, odnosno bili su u bijegu, postupak je za njih zaustavljen.
Radio Slobodna Evropa je u posljednjem intervjuu s državnim tužiocem Ljupčom Kocevskim pitao hoće li, ako i ova dvojica osumnjičenika zatraže amnestiju, dobiti pozitivno mišljenje i njegovog tužilaštva.
"Na takva pitanja u ovom trenutku ne mogu da odgovaram, jer je to drugi slučaj i javno pravobranilaštvo nema obavezu dati takvo mišljenje o njima u ovom trenutku", rekao je Ljupčo Kocevski u intervjuu 29. decembra 2024. godine.
Amnestija za organizatore uslijedila je nakon što je tužilaštvo dalo pozitivno mišljenje za sve osim za Atanasovskog. No sud je odlučio da i njega amnestira, i pored negativnog mišljenja. Kocevski je za RSE rekao da u donošenju odluke nije učestvovao samo tužilac koji vodi slučaj, već i vijeće od čak 17 tužilaca.
Poštuju li se rokovi za podnošenje zahtjeva za oprost?
Ono što bi se takođe moglo postaviti kao pitanje je rok za traženje amnestije koji je propisan zakonom. Njime je bilo propisano da svi oni koji žele biti amnestirani za podnošenje zahtjeva za amnestiju imaju rok od 5 dana od dana stupanja na snagu zakona. Ista nevladina organizacija smatra da se radi upravo o propustu zakonodavca.
"Problem je u zakonu koji je generalno predvidio da se podnese zahtjev i dao rok za taj postupak. Sud to radi po službenoj dužnosti, jer je to njegova obaveza kada je u pitanju amnestija, pomilovanje i apsolutna zastara", kaže Darko Avramovski, iz Koalicije Svi za pošteno suđenje.
Zanimljivo je što je istraga protiv organizatora otvorena je 20. februara 2019, odnosno gotovo dva mjeseca nakon donošenja zakona o amnestiji. Ovu situaciju uvažio je i Apelacioni sud u Skoplju, koji je u odluci po žalbi organizatora naveo da zahtjevi za amnestiju nisu bili u zakonskom roku, ali sam nije donio konačnu odluku, već je slučaj vratio na prvostepeni Krivični sud.
"Krivični sud nije raspravljao, ispitivao niti utvrđivao da li su okrivljeni znali i mogli podnijeti zahtjev za oprost prema zakonu u kojem je rok za podnošenje zahtjeva ograničen jer je optužnica podignuta 31. maja 2019., istraga je započela 20. februara 2019, a zakon je "donesen 18. decembra 2018, pa slijedom toga da li treba da se primjeni", stoji u odluci Apelacionog suda koji je prihvatio žalbe organizatora, a koju je potpisao sudac Gjoko Ristov.
Inače, glavnu ulogu u donošenju pozitivnog mišljenja o amnestiji za organizatore imao je Apelacioni sud u Skoplju. U dva navrata, u odlukama po žalbama optuženih, naveo je da sud nije posvetio dovoljno pažnje zahtjevu optuženih organizatora za amnestijom.
Iako je Apelacioni sud imao zakonsku mogućnost odlučiti o tim zahtjevima, ipak je to prepustio prvostepenom sudu. Žalbene odluke sadržavale su i smjernice za tužilaštvo, pa je tužilac Kocevski, obrazlažući pozitivno mišljenje koje su dali, rekao da su poštovali vrlo konkretne upute Apelacionog suda.
U predmetu za organizatore djela "terorističko ugrožavanje ustavnog poretka i bezbjednosti" bila je izrečena prvostepena presuda Trajku Veljanoskom na šest i po godina zatvora, na po šest godina i tri mjesca bili su osuđeni bivši ministri Spiro Ristovski i Mile Janakieski, dok je bivši načelnik UBK Vladimir Atanasovski dobio šest godina zatvora. No, Apelacioni sud je na njihovu žalbu predmet vratio na ponovno suđenje. Nakon toga su dobili amnestiju.
'Generali' amnestirani, 'vojnici' zatvoreni
Selektivna pravda pod političkim pritiskom, komentarišu advokati osuđenih koji se nalaze u zatvoru zbog istog zločina i istog događaja vezanog za upad u makedonski parlament. Ne ljute se na organizatore, za koje kažu da im je poklonjena amnestija, ali kod onih koji su ostali u zatvoru sudske odluke izazivaju gorčinu.
"Očigledno kada se radi o pravnim postupcima, nisu svi jednaki pred zakonom. Očito je da kad postoji stranačka pripadnost i visoka stranačka funkcija, sudovi drugačije sude. To je selektivnost optuženih. Podsjetimo, u presudi u našem slučaju, gdje se sudilo 'vojnicima', kazne su se kretale od 12 do 18 godina, a gdje se sudilo 'generalima', odnosno onima koji su davali upustva šta da se radi, bile su izrečene kazne od 5 do 6 godina. Pogledajte sada kakve su kazne dobili političari, a kakve oni koji nemaju veze s politikom", kaže advokat Dragan Peševski, koji je bio branilac osuđenog Gorana Anđelova - Ćoseta.
Inače, u ovom slučaju osuđeno je 16 osoba, od kojih je najdužu kaznu dobio Čavkov, 16 godina, a najkraću Abdulfeta Alimi (6 godina) i Aleksandar Vasilevski-Nindža (7 godina).
Za sada ne otkrivaju hoće li podnijeti zahtjev za ponovno suđenje, iako se u nekoliko navrata spominjalo da posjeduju nove dokaze. U međuvremenu mnogi od njih koriste razne beneficije predviđene zakonom, a neki su već mjesecima na bolovanju.