Milena Radojević je direktorica Centra za kulturu Tivat. Festival Purgatorije ove godine obilježava svoje prvo desetljeće. Novine festivala su takmičarski dio, bira se najbolja predstava, kaže Milena, čiji je centar ove godine priredio 70 različitih kulturnih programa za Festival.
Subota, 21. jun
Kao da nije ljeto, kao da nije jun, stuštilo se nevrijeme, južina kako mi kažemo, nisi nizašta. Koliko je to depresivno najbolje govori istorijski zapis da je u vrijeme Dubrovačke republike Senatu bilo zabranjeno zasjedanje i donošenje odluka kad je južno vrijeme jer ljudi tada nisu svi svoji. No, mi se borimo, i ako je vikend rabote ne fali pa makar to bilo u vidu hitnih poziva, blic odlaska do ustanove i telefon koji zvoni uvjek kad ne treba: za vrijeme ručka, odmora, porodičnih obaveza,razgovora…Redovne kućne obaveze, odlazak na tržnicu jer je subota, šarenilo od ljepote ljetnjih proizvoda voća i povrća. Cijene u nebo otišle, ali sabiram se, oduzimam, kupim sve što mi treba, a konto ću praviti drugi dan, negdje krajem mjeseca.
Nedelja, 22. jun
Stidljivo sunce najavljuje lijep dan nakon dugog kišnog perioda i raspoloženje je odmah bolje i ako ni danas nema kupanja, pogotovo ne sa unucima koji su mi u posjeti, za njih je zaista prehladna voda. Ali nije ni bitno, oni dižu raspoloženje, osjećam se mnogo agilnije, ništa nije neizvodljivo. Ta mala slatka stvorenja kod bake i djeda bude posebne osjećaje i bila bi laž reći da se vole više od svoje djece, ali se vole drugačijom ljubavi i pažnjom, valjda zato što smo oslobođeni egizistencijalnih briga, o tome brinu roditelji, a mi ćemo im pružati samo pažnju i ljubav. Stariji Mihailo postavlja nemoguća pitanja na koje nemam odgovore četvorogodišnjem dječaku tipa: Zašto si se ti baba zaljubila u djeda ili zašto Bambi ne može da bude član moje porodice i sve u tom stilu. Ne odustaje do konačnog odgovora!
Ponedeljak, 23. jun
Naša Boka je vječita inspiracija umjetnicima sa svojim posebnim mentalitetskim, kulturološkim, tradicijskim i istorijskim kodovima.
Poslednje pripreme za početak Festivala Purgatorije. Radni dan se otegao u nedogled. Program u štampi, mali ili malo veći problemi tipa, zaboravila sam nekog sponzora, neki pa nisu zadovoljni mjestom u programu, ali sve se rješava dogovorom, ljudi imaju razumijevanja za naše propuste, 15 ljudi organizuje festival od 70 programa, istovremeno svaki dan se održavaju probe naše nove predstave "Providensa" u adaptaciji Stevana Koprivice, odnosno Čehovljevog "Ujka Vanje", a u režiji Egona Savina. Radnja smještena u Boku Kotorsku tridesetih godina prošlog vijeka. Čini mi se dobro odabrano jer naša Boka je vječita inspiracija umjetnicima sa svojim posebnim mentalitetskim, kulturološkim, tradicijskim i istorijskim kodovima. No, sve ćemo to znati 20. jula kad se desi premijera, jer publika ima zadnju riječ.
Utorak, 24. jun
Danas sam odradila dan, pored uobičajenih poslova, i prisustvo probama predstave Providenca. Osim velike odgovornosti za krajnji rezulatat, vuče me potreba da makar s vremena na vrijeme, sjedim na probama i posmatram taj čudesni proces stvaranja i nastanka pozorišne predstave. Tekst ispred glumaca, djelimično naučen, mizansen koji reditelj postavlja i mukotrpan proces savladavanja lika pred svakim glumcem, bilo da su iskusni, daroviti, mladi, na početku glumačke karijere. Rediteljske indikacije naravno usmjeravaju ih, upijaju ih savladavaju prostor, a tek kad dodju kostimi, muzika. Dosta toga treba uraditi da bi publika udobno sjela u svoje fotelje, odgledala predstavu i naravno na to ima pravo davala primedbe, komentirala, hvalila ili se ljiuila. Ova jutarnja proba je samo start za glavnu večernju probu
Srijeda, 25. jun
Kako se približava početak Purgatorija tako nervoza raste isključivo zbog lošeg vremena. Naime, kako kiša ne prestaje igranje predstava na ljetnoj sceni je nemoguće, ostaje nam pozorišna sala, koja ne može primiti sve zainteresovane, a i sparina je velika. No, danas se koncentrišem na konferenciju za novinare u povodu početka festivala Purgatorije. I zaista, novinari su zainteresovani. Skoro sve redakcije su tu, naravno one koje u svojoj programskoj šemi imaju rubriku kultura. Predstavljam program, očigledno sam se dobro pripremila, jer nema pitanja, a i materijal koji su dobili zaista je kvalitetan i pruža sve potrebne informacije o festivalu koji počinje 26. juna, a završava 4. septembra sa 70 programa iz svih segmenata kulture. Kod kuće me čeka familija, vrijeme rezervisano isključivo za unuke Mihaila i Luku. To su ipak najljepši trenuci dana.
Četvrtak, 26. jun
Kiša, grmljavine, oluje, prognoza je svih. Odluka sa saradnicima i gostima iz Ateljea 212 donijeta. Predstava "Avgust u okrugu Osejdž" igraće se u zatvorenoj sali. Četiri stotine srećnika koji su dobili karte, jer su bili brzi, sigurna sam, uživaće u prvoj takmičarskoj predstavi Purgatorija, ali i patiti zbog velike vrućine. Središnji dio dana obavljam rutinske poslove, imanentne svakoj domaćici, pijaca, supermarket, porodica, pokvarena veš mašina, instaliranje nove, koja nakon odlaska majstora ne radi….Uveče od kiše ni traga. Gužva u pozorištu. Protesti onih koji nisu dobili karte jer evo nema kiše. Ja mislim da je to Marfijev zakon uzeo sve u svoje ruke. Da smo predstavu postavili na ljetnoj pozornici kiša bi sigurno pala, pošto smo odlučili da bude u sali, ona, naravno, nije ni pomisla da pada.
Petak, 27. jun
Ovaj radni dan počinje blic sastancima sa saradnicima, organizatori, tehnika, urednik, blagajnica... Ali, u potpunosti sam okupirana sinoćnjim izvođenjem predstave Ateljea 212 "Avgust u okrugu Osejdž". Sjajan predstava, fenomenalan tekst na temu toliko aktuelnu u ovim smutnim i teškim vremenima. Raspad porodica i svi pokušaji pokušaja da se spasi što se spasiti može. Fenomenalna glumačka ekipa na čelu sa maestralnim Darom Džokić i Anitom Mančić. I poslije 2000 godina od postanka pozorišta potvrdilo se iskonsko pravilo da pozorište opominje, preispituje, optužuje, savetuje. Ova predstava je ispunila svoju misiju. Mislim da nema gledoca sinoćnje predstave koji se nije zamislio, preispitao sebe i svoje postupke, zamislio se o svom odnosu prema djetetu, mužu, porodici, novcu i tako dalje i tako dalje. Zato teatar i traje više od 2000 godina.
