(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)
Darko Saveljić je već 20 godina ornitolog, vrlo aktivan u zaštiti ptica i njihovih staništa, te promociji potrebe njihove zaštite u Crnoj Gori. Poznavali su ga po pticama. “Vidio sam jednu malu šarenu pticu koja je prelijepo pjevala, što bi to moglo biti?”, sa ovim pitanjem često su ga zaustavljali ljudi na ulici.
Danas ga, otkad ima farmu magaraca u Martinićima, nadomak Podgorice, poznaju po magarcima. “E, vidio sam jednog magarca danas i tebe sam se sjetio.”
Obišao je dosta svijeta. Sanja o tome da se preseli na selo, na, kako kaže, njegov komadić raja.
Subota 19. maj
Evo me na Ulcinjskoj solani sa porodicom. Od mojih 44, gotovo se 20 godina bavim pticama na ovoj, najznačajnijoj močvari na istočnoj obali Jadrana. Ide teško sa zaštitom. Argument da se polovina vrsta evropske faune ptica registruje na solani, da je godišnje koriste milioni ptica koji iz Sibira i Evrope idu ka Africi i obratno nijesu dovoljni.
Solana je najbolji primjer sinergije iskorištavanja prostora i zaštite prirode. Obično, kad iskorištavate prirodu, to ide na štetu prirode. Pogledajte samo što se radi od balkanskih šuma i rijeka. Sječe i male elektrane rapidno uništavaju prostor i biodiverzitet. U ovom slučaju kada solana, kao vještački ekosistem radi tj. upumpava morsku vodu u svoje bazene, a sa njom i milione morskih organizama koji kasnije postaju hrana pticama. Zato nam je bitno da Solana radi.
Ide teško, ali ne odustajemo.
Jedina smo zemlja na Sredozemlju kojoj se ne isplati da proizvodi so. A solana koja je privatizacijom kupljena za 800.000 eura prodavala se po početnoj cijeni od 256 miliona eura... Nešto tu ne miriše na dobro, a ptice to sve jače osjećaju.
Nedjelja, 20. maj
Sa porodicom sam na Farmi magaraca u Martinićima, prvoj takve vrste u državi. Farma je nedjeljom otvorena za posjete, oko 200 ljudi je posjeti svake sedmice. Krajem maja, za dvije i po godine postojanja u javnosti, farmu će posjetiti 40.000-ti posjetilac. Naravno, kao uspješnu priču nekog ko je nezavistan i nije njihov, nijesu posjetili niti ministar poljoprivrede, niti ekologije i turizma, niti gradonačelnik Danilovgrada. Ali zato imasmo sjajnih 40 hiljada gostiju. Pozitivnih. Ljudi koji vam uljepšaju dan i vraćaju nadu da Crna Gora može...
Ponedjeljak, 21. maj
Dan državnosti obilježavam, ne slavim. Nema tu puno toga da se slavi. Ovo nije Crna Gora za koju sam se borio devedesetih, kada sam kao student po trgovima klicao slobodi, borio se protiv rata i bio za nezavisnost. Tad sam ovima bio neprijatelj, ustaša, mlad i zaveden...
I danas sam im neprijatelj. Ne smije u ovoj zemlji niko imati stav i misliti svojom glavom...
Sve vrijednosti koje smo učili od svojih roditelja i iz osnovne škole, danas su devalvirane. Moja odluka da prestanem da čitam novine i gledam televiziju čini se da je potpuno ispravna. To je moj odgovor svakodnevnom trovanju duha i sve rjeđim lijepim primjerima. Odgovor na bahatost, nekulturu, beskrupuloznost i agresivnost manjeg dijela nacije kojoj pripadam.
Kako god, Crna Gora je moja zemlja. Moja ljubav najveća. I može mnogo bolje. Mnogo bolje.
Utorak, 22. maj
Danas sam na ručku sa mojima iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP). Ljudi čistih ruku. Ljudi koji imaju stav, svijest i savjest. Ljudi koji su najbolji ambasadori Crne Gore na međunarodnim skupovima. Imaju znanje i nezavisnost a obje osobine ovdje nijesu previše poželjne. Ove godine CZIP stiče punoljetstvo.
Milioni ptica koji tokom seobe nadlijeću Crnu Goru zavise od ove organizacije i njenog rada. I desetine hiljada gnjezdarica.
CZIP iza sebe ima na hiljade objava u medijima, hiljade pratilaca na društvenim mrežama, na desetine napisanih stručnih tekstova objavljenih van zemlje a u cilju promovisanja prirodnih vrijednosti naše zemlje. CZIP je izrastao u respektabilnu organizaciju, prepoznatu u zemlji i inostranstvu po čistim rukama, što je na Balkanu najteže.
Srećom, pa ima dobra leđa kod sekretarijata međunarodnih konvencija, Evropske komisije i Evropskog parlamenta, ambasada u Crnoj Gori, te mnogih međunarodnih organizacija.
Srijeda, 23. maj
Sasvim običan, prvi radni dan poslije praznika. Imam "sindrom" ponedjeljka. Milion obaveza na stolu. Ipak, najvažnije je pismo koje danas šaljemo evropskom komesaru Hanu, Evropskom parlamentu i Evropskoj komisiji. Opet solana u Ulcinju koja, ni nakon tri Izvještaja o napretku i brojnih insistiranja domaćih i međunarodnih organizacija, nije zaštićena. Solana je svaki dan u gorem stanju. Ako se ovako nastavi, a nekome je možda to i u interesu, za par godina se neće imati što zaštititi.
Četvrtak, 24. maj
Opet u ptičarenje. Ovaj put Zeletin. Fascinantna planina na sjeveru države. Stoljetni borovi koji pamte Rimljane, Mongole, Turke, Njemce i Italijane...preživjeli su oni mnoge civilizacije. Samo će teško pohlepu za drvnom građom u državi koja sebe naziva "ekološkom". Uz sve, napravljena je mala hidro elektrana, veliko zlo za mještane. Odvekli su im vodu.
Zeletin je riznica, ptičja destinacija za uživanje.
Mnogo je ovakvih zeletina u državi a njihov opstanak zavisi od naše svijesti i savjesti, naše vizije razvoja zemlje i načina na koji želimo ostaviti ovu zemlju svojoj djeci.
Petak, 25. maj
E ovo je za mene specijalni praznik!
Još kao osnovac učestvovao sam na majskim smotrama veličajući bratstvo i jedinstvo, tekovine NOB-a i druga Tita. Nažalost, moderna se Evropa danas bori sa porastom neofašizma. Zaboravila je stara dama stradanja miliona zbog plitkoumnosti političara. I danas, poslije 80 godina, fašizam nije pobijeđen. Bodljikave žice na granicama, zveckanje oružjem, desničari koji ulaze kao poslanici u parlamente evropskih zemalja.
Danas je posebni praznik za mog prijatelja Darka. Na današnji je dan postao otac blizanaca. Ima li išta ljepše nego kad se djeca rađaju!
Facebook Forum