Nakon što je Milo Đukanović riješio da pruži ustupke opoziciji i ponudi joj četiri ministarska i jedno potpredsjedničko mjesto u Vladi, sada je sve na samoj opoziciji, ocjenjuje za Radio Slobodna Evropa Daliborka Uljarević, politička analitičarka i izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje.
„Ništa se neočekivano nije desilo. Jedino što smo imali prilike da vidimo u završnici, jeste da je Đukanović proširenjem ponude, u odnosu na ono što je bio inicijalni prijedlog Pozitivne, zapravo prepustio opoziciji da dalje upravlja krizom, odnosno da odluči da li će ovaj proces da radikalizuje ili će kroz formu određenog dijaloga i pregovora pokušati da ostvari neki od svojih ranijih zahtjeva, uključujući i zahtjev za prelaznom vladom. Naravno na to opozicija mora da odgovori što jedinstvenije, bilo kakav njen odgovor da bude“, komentariše Daliborka Uljarević.
RSE: Koji manevarski prostor je Đukanović suštinski ostavio ili, bolje reći suzio, opoziciji i svom sada već bivšem koalicionom savezniku, SDP-u? Koliko je za očekivati da uđu u Vladu za koju kažu da je izborno nelegitimna i bazirana na političkoj korupciji, pošto su za njen opstanak bili presudni glasovi, do sinoć opozicione, Pozitivne? Da li bi ušli u rizik sopstvene kompromitacije prihvatajući u Vladi pozicije koje bi mogle biti marionetske bez stvarnog uticaja?
Uljarević: To je pitanje same interpretacije opozicije, odnosno da li ona hoće tu ponudu uopšte da razmatra ili ne. Ako hoće da je razmatra, da procijeni da li je taj broj mjesta i takav pristup kontroli onoga što bi trebalo da bude organizacija izbornog procesa i preveniranje zloupotrebe izbornih resursa, odgovarajući. Ali opozicija se definitivno nalazi u situaciji u kojoj će teško da objasni međunarodnoj zajednici i svojim biračima da nešto što je tražila u proteklom periodu sada glatko odbija. Mislim da se svojom ponudom opoziciji Đukanović prije svega obratio toj istoj međunarodnoj zajednici koja insistira da čitav problem riješi unutar institucija. I to bi, na kraju krajeva, trebalo da bude neka mapa puta za samu opoziciju, da iscrpi najprije sva institucionalna sredstva prije nego što odluči da radikalizuje čitav proces.
RSE: Koliko Đukanovićeva ponuda može bitina liniji onoga što su ciljevi Radne grupe paralementarnog dijaloga, koja duže od mjesec i po, pod dirigentskom palicom Ranka Krivokapića, okuplja vlast i opoziciju u pokušaju izlaska iz političke krize i vraćanja povjerenja u izborni proces?
Uljarević: To ćemo znati već u ponedjeljak, odnosno da li će Ranko Krivokapić ovu vrstu ponude staviti na razmatranje grupi koja učestvuje u parlamentarnom dijalogu, i da li će pokušati da kroz tu formu ostvare neke svoje inicijalne zahtjeve. Bilo bi prilično brzopleto od opozicije da se prema ovome odredi u startu radikalizacijom procesa. To ne bi razumio niko, ni u državi ni u međunarodnoj zajednici, bez koje opozicija ne može da napravi ozbiljniji iskorak.
RSE: Koliko Đukanovićevi ustupci opoziciji, ako budu prihvaćeni, mogu biti politički štetni po njega i umanjiti šanse njegove DPS na predstojećim parlamentarnim izborima?
Uljarević: Činjenica da je Đukanović ponudio da ministarska mjesta koja pokrivaju DPS kadrovi ukazuje i na određene slabosti i njegovog monopola moći. Da li će to biti iskorišćeno ili ne od strane opozicije ostaje da se vidi. Za njega bi svakako bila idealna situacija ukoliko bi opozicija to odbila. Onda bi on imao oreol nekoga ko je zapravo pokušao ponovo da ponudi sve i da spriječi eskalaciju krize, a opozicija bi nosila teret nekoga ko bi tu krizu produbio.
