Ljetnji mjeseci dovedu u gradove širom Crne Gore, posebno primorske, veliki broj romske djece koja prosjače. Sumnje da je riječ o organizovanom kriminalu zarad prosjačenja potvrđuju u nevladinom sektoru, dok u vladinoj Kancelariji za borbu protiv trgovine ljudima tvrde da u Crnoj Gori do sada nije zabilježeno organizovano prosjačenje. I jedni i drugi su saglasni da je problem rasprostranjen. I dok je država za sada bazirana na akcijama preventivnog tipa u nevladinom sektoru traže konkretnije rezultate i servise dostupne djeci natjeranoj da prose.
Ovih dana na ulicama Podgorice, ali i primorskih gradova povećan je broj djece - prosjaka. Romska djeca uzrasta od pet godina na dalje salijeću vas od jutra do sitnih noćnih sati. Odbijaju da pričaju sa rijetkim prolaznicima koji se zainteresuju za njihovu priču i sa nepovjerenjem uzimaju bilo što drugo, sem novac.
Samo na ulicama glavnog grada Crne Gore, prema nekim procjenama, svakodnevno prosjači oko 45-oro romske djece.
Ljudi na djecu Rome, koji prosjače, uglavnom reaguju nezainteresovano, bez osude nekada sa prezirom i odbacivanjem. Oni koji ih prijavljuju naiđu i na nezainteresovanost nadležnih, a ponekad i na podozrenje, priča nam nedavno iskustvo Maja Raičević, NVO aktivistkinja iz Centra za ženska prava:
"Bila sam sama u prilici da pozovem nadležne institucije da prijavim da se na ulici nalazi dijete od 5 godina, bez pratnje odraslih, koje spava na ulici i trotoaru i da je radnik Centra za socijalni rad koji dežura u tom trenutku bio vrlo neljubazan. Pitao me ko sam ja i zašto ja zovem i odbio da reaguje na način kako je morao, a to je da dođe do lica mjesta i zbrine to dijete. Uvijek se polazi od pretpostavke da su to romska djeca i da tu ne treba reagovati, što je apsolutno neprihvatljivo".
Djeca su prinuđena da prose i prolaze kroz razne traume. Na ulici su izložena riziku od zlostavljanja i maltretiranja, a kod kuće bijedi i nebrizi. Sistem one koje zatekne u prosjačenju tretira kao osobe sa poremećajem u ponašanju.
Postoje sumnje da je prosjačenje organizovano. U to, ali bez dokaza i na osnovu dojava svojih aktivista, ubijeđena je Biljana Alković iz Fondacije za stipendiranje Roma, koja navodi da je organizovano prosjačenje rasprostranjeno posebno u ljetnjim mjesecima i da djecu dovode najčešće iz Srbije.
"Kada govorim o organizovanim grupama tu se uglavnom radi o djeci koja dolaze iz Srbije. Oni dolaze organizovano i u velikom broju. Dolazili su ljudi sa kombijem punim djece i koju bi odvozili do određene stanice gdje bi djeca prosjačila neko vrijeme nakon čega bi ti isti ljudi dolazili ponovo po njih", kaže Alković.
Bez sistematske borbe
U vladinoj Kancelariji za borbu protiv trgovine ljudima ističu da zabilježenih slučajeva organizovanog kriminala zarad prosjačenja – nema. Savjetnica u kancelariji Tijana Šuković u izjavi za RSE kaže:
"Prema istraživanjima u posljednje vrijeme, ali i po saznanjima koja mi posjedujemo pokazuju da u Crnoj Gori prosjačenje nema elemente organizovanosti".
Šuković konstatuje da je problem rasprostranjen i navodi da država raznim akcijama radi na prevenciji prosjačenja. Šuković kao ograničenje ističe tradiciju Roma i njihov način života.
"Međutim, problem je i u promjeni svijesti kod djece koja se nalaze u ovom problemu koja taj čin prosjačenja ne shvataju kao nešto negativno i smatraju da na taj način pomažu svojim roditeljima i to posmatraju kao posao kojim doprinose svojoj porodici", kaže ona.
Isticanje običajnog prava i romske tradicije u nevladinom sektoru vide samo kao izgovor države, koja, tvrdi Billjana Alković, nedjelovanjem toleriše prosjačenje.
"Za tog Roma koji nema hleba i ako ga kazni zato što je možda vozi prebrzo ili nije stavio pojas, ako ga tada kazne zašto ga ne kazne i u ovom slučaju prosjačenja gdje po pravilu imamo i slučajeve zanemarivanja i zlostavljanja djece. Imamo i ugovorene brakove djece, što je jedan oblik trgovine ljudima kao i prosjačenje".
Za tri godine podnijeto je svega 30 prekršajnih prijava protiv organizatora prosjačenja i u NVO sektoru kažu da centri za socijalni rad to nerado čine, jer smatraju da kaznena politika ne daje dobre rezultate. Izražen problem je nedostatak smještaja za djecu uhvaćenu u prosjačenju u 20 od 21 crnogorske opštine. Na nedostatak brojnih servisa posebno za ranjive grupe ukazuje NVO aktivistkinja Maja Raičević i konstatuje da preventivne kampanja podizanja svijesti nijesu dovoljne.
"Država ne preduzima korake da identifikuje tu djecu i da se protiv tog problema sistemski bori. Znači, ako se nešto radi - radi se jednokratno i za pojedinačne slučajeve, a nemamo program koji bi tu djecu zbrinuo i na kraju integrisao u društvo", ističe Raičević.
Ovih dana na ulicama Podgorice, ali i primorskih gradova povećan je broj djece - prosjaka. Romska djeca uzrasta od pet godina na dalje salijeću vas od jutra do sitnih noćnih sati. Odbijaju da pričaju sa rijetkim prolaznicima koji se zainteresuju za njihovu priču i sa nepovjerenjem uzimaju bilo što drugo, sem novac.
Samo na ulicama glavnog grada Crne Gore, prema nekim procjenama, svakodnevno prosjači oko 45-oro romske djece.
Ljudi na djecu Rome, koji prosjače, uglavnom reaguju nezainteresovano, bez osude nekada sa prezirom i odbacivanjem. Oni koji ih prijavljuju naiđu i na nezainteresovanost nadležnih, a ponekad i na podozrenje, priča nam nedavno iskustvo Maja Raičević, NVO aktivistkinja iz Centra za ženska prava:
"Bila sam sama u prilici da pozovem nadležne institucije da prijavim da se na ulici nalazi dijete od 5 godina, bez pratnje odraslih, koje spava na ulici i trotoaru i da je radnik Centra za socijalni rad koji dežura u tom trenutku bio vrlo neljubazan. Pitao me ko sam ja i zašto ja zovem i odbio da reaguje na način kako je morao, a to je da dođe do lica mjesta i zbrine to dijete. Uvijek se polazi od pretpostavke da su to romska djeca i da tu ne treba reagovati, što je apsolutno neprihvatljivo".
Djeca su prinuđena da prose i prolaze kroz razne traume. Na ulici su izložena riziku od zlostavljanja i maltretiranja, a kod kuće bijedi i nebrizi. Sistem one koje zatekne u prosjačenju tretira kao osobe sa poremećajem u ponašanju.
Postoje sumnje da je prosjačenje organizovano. U to, ali bez dokaza i na osnovu dojava svojih aktivista, ubijeđena je Biljana Alković iz Fondacije za stipendiranje Roma, koja navodi da je organizovano prosjačenje rasprostranjeno posebno u ljetnjim mjesecima i da djecu dovode najčešće iz Srbije.
"Kada govorim o organizovanim grupama tu se uglavnom radi o djeci koja dolaze iz Srbije. Oni dolaze organizovano i u velikom broju. Dolazili su ljudi sa kombijem punim djece i koju bi odvozili do određene stanice gdje bi djeca prosjačila neko vrijeme nakon čega bi ti isti ljudi dolazili ponovo po njih", kaže Alković.
Bez sistematske borbe
U vladinoj Kancelariji za borbu protiv trgovine ljudima ističu da zabilježenih slučajeva organizovanog kriminala zarad prosjačenja – nema. Savjetnica u kancelariji Tijana Šuković u izjavi za RSE kaže:
"Prema istraživanjima u posljednje vrijeme, ali i po saznanjima koja mi posjedujemo pokazuju da u Crnoj Gori prosjačenje nema elemente organizovanosti".
Šuković konstatuje da je problem rasprostranjen i navodi da država raznim akcijama radi na prevenciji prosjačenja. Šuković kao ograničenje ističe tradiciju Roma i njihov način života.
"Međutim, problem je i u promjeni svijesti kod djece koja se nalaze u ovom problemu koja taj čin prosjačenja ne shvataju kao nešto negativno i smatraju da na taj način pomažu svojim roditeljima i to posmatraju kao posao kojim doprinose svojoj porodici", kaže ona.
Isticanje običajnog prava i romske tradicije u nevladinom sektoru vide samo kao izgovor države, koja, tvrdi Billjana Alković, nedjelovanjem toleriše prosjačenje.
"Za tog Roma koji nema hleba i ako ga kazni zato što je možda vozi prebrzo ili nije stavio pojas, ako ga tada kazne zašto ga ne kazne i u ovom slučaju prosjačenja gdje po pravilu imamo i slučajeve zanemarivanja i zlostavljanja djece. Imamo i ugovorene brakove djece, što je jedan oblik trgovine ljudima kao i prosjačenje".
Za tri godine podnijeto je svega 30 prekršajnih prijava protiv organizatora prosjačenja i u NVO sektoru kažu da centri za socijalni rad to nerado čine, jer smatraju da kaznena politika ne daje dobre rezultate. Izražen problem je nedostatak smještaja za djecu uhvaćenu u prosjačenju u 20 od 21 crnogorske opštine. Na nedostatak brojnih servisa posebno za ranjive grupe ukazuje NVO aktivistkinja Maja Raičević i konstatuje da preventivne kampanja podizanja svijesti nijesu dovoljne.
"Država ne preduzima korake da identifikuje tu djecu i da se protiv tog problema sistemski bori. Znači, ako se nešto radi - radi se jednokratno i za pojedinačne slučajeve, a nemamo program koji bi tu djecu zbrinuo i na kraju integrisao u društvo", ističe Raičević.