Dijaspora po potrebi: Kako povezati dvije Crne Gore

Crna Gora ima brojnu dijasporu. Procjene govore da je čitava jedna Crna Gora van nje, te da je riječ o velikoj razvojnoj šansi. Crna Gora se, međutim, svojih iseljenika uglavnom sjeti onda kada joj oni trebaju za pomoć, donaciju, kontakte, glas.

Sve je više primjedibi da država ovom pitanju ne poklanja adekvatnu pažnju i značaj i da se nedovoljno radi na političkom, kulturnom i ekonomskom povezivanju dvije Crne Gore. Sve su glasniji i oni koji smatraju da bi odnos sa dijasporom trebao da bude u vrhu prioriteta državne politike.

Prije velikih promjena devedesetih iseljenici iz Crne Gore su bili dobro organizovani u Matici iseljenika. Raspadom SFRJ prošla je čitava decenija neaktivnosti do 2000. kada je formiran Centar za iseljenike-zamišljen da bude prvi korak u izgradnji čitavog sistema odnosa sa dijasporom.

„Nažalost ostalo se na tom prvom koraku“, ukazuje za RSE dugogodišnji crnogorski diplomata Branko Lukovac, koji smatra da se matica maćehinski odnosi prema iseljenicima.

„Ja bih rekao da je to refleks neke ukupne neizgrađenosti naše države pa i maćehinskog odnosa prema iseljenicima, gdje oni u njima vide jedino snagu koj amože da se iskoristi u određenim prilikama. Mislim da se čine neki napori ali na žalost oni su za sada samo na papirima da se izmijeni ta situacija“.

Strategije i akcioni planovi, donijeti prije tri godine, u ključnim stvarima su mrtvo slovo na papiru. Nema zakona o saradnji sa dijasporom, planirane Agencije, niti baze podataka privrednika, stručnjaka, naučnika koji žive i stvaraju van Crne Gore. Sve to je prepreka za unapređenje privredne saradnje, poboljšanje satusa iseljenika u zemljama prijema ili stvaranje boljih uslova za njihov povratak, priznaje direktor Centra za iseljenike Milan Vukčević.

„Sve je to ponajviše uslovljeno ovim drugim elementom koji strategija sadrži, a to je ta institucionalna podrška saradnji. Tu prije svega mislim osnivanje agencije i donošenje zakona o dijaspori što je u nadležnosti Ministarstva vanjskih poslova i evropskih integracija. Očigledno ovaj nepovoljni ekonomski trenutak nije pogodovao preciznoj realizaciji ovih obaveza mada se intezivno radi na tome u tom ministarstvu“.

Bez inicijative iz matice

Najviše iseljenika živi u Evropi, SAD-u, Kanadi i državama bivše Jugoslavije. Brojna je dijaspora u Njemačkoj dobro organizovana u Savez crnogorskih asocijacija u toj zemlji čije projekte sami finansiraju, jer novca za te potrebe iz države matice nema. Više od svega frustrira ih inercija sredina iz kojih potiču, kada, naprimjer, žele da prenesu znanje koje ih je afirmisalo u svijetu. Takvo je iskustvo Nenada Popovića, predsjednika Udruženja građana Crne Gore u Hesenu, koji u toj njemačkoj pokrajini ima privatnu kliniku i naučno-istraživački centar:

„Nudio sam svoje znanje našem fakultetu i naravno zapelo je u realizaciji dolje. Ne mogu ja njima pripremiti amfiteatar i projektor i poslati pozivnice zainteresovanima. Sve se mi dogovorimo, oni kažu postoji interes ali na terenu jednostavno u bazi nema te realizacije“.

Procjene govore da crnogorska dijaspora nije bogata. Podaci Centralne banke ukazuju da stotine miliona eura iseljenici iz Crne Gore šalju u domovinu, ali uglavnom za pomoć rodbini ili krajevima iz kojih su ponikli.

„Mi smo tražili od Centralne banke podatke o doznakama koje naši ljudi šalju oficijalnim kanalima i dobili smo cifru od 300 miliona eura. Ako se zna da najveći dio sredstava donose u zemlju neformalnim kanalima tada taj apsekt ulaganja dijaspore dobija na značaju“, kaže Milan Vukčević.

Iz dijaspore, međutim, nema većih investicija u zemlju. Iseljenici su zainteresivani za ulaganja u mali i srednji biznih. Smetaju im biznis barijere, traže pravnu sigurnost za uloženo, ali ključno je to što nema inicijative iz matične države.

Šta to poslovni ljudi dijaspore konkretno očekuju, govori za RSE predsjednik Saveza Crnogorskih asocijacija Njemačke, Srđan Plamenac.

„Mi konkretno u dijaspori očekujemo više inicijative iz zemlje, odnosno da dobijemo neke projekte ili smjernice šta bi u kom smislu i kom pravcu bi moglo da se ulažu naši građani ili Njemci koji žive u Njemačkoj koji su spremni da ulože kapital u Crnu Goru“.

Država Crna Gora svoju dijasporu samo na papiru vidi kao razvojnu šansu. Sjeti je se u svečanim prilikama ili kada joj je potrebna neka pomoć.

„Iseljenici za svaku državu, pa i Crnu Goru, jesu velika obaveza, dug, potencijal i snaga“, konstatuje bivši ministar inostranih poslova Lukovac i sugeriše da bi politiku prema dijaspori trebala biti u vrhu prioriteta državne politike:

„Da se dijaspori, odnosno iseljeništvu prida najveći značaj time što bi se formiralo tijelo na nivou Crne Gore koje bi vodila neka od vodećih ličnosti iz Crne Gore. Da se i time pokaže da tom kompleksu pridajemo najveći značaj, a onda da se ono pozabavi sagledavanjem situacije i potreba“.