U utorak se navršilo 95 godina od događaja nezamislivog u savremenoj istoriografiji - da jedna država donese odluku da ukine samu sebe. Upravo to se dogodilo odlukom tzv. Podgoričke skupštine 1918. kojom je Crna Gora, 40 godina nakon što su je svjetske sile priznale na Berlinskom kongresu, nestala sa karte svijeta utopivši se u Srbiju. Taj događaj, osim što uvijek pobuđuje istorijske reminiscencije, nanovo postavlja pitanje zašto taj akt nikada nije poništen u crnogorskom parlamentu.
Odlukama Podgoričke skupštine iz 1918, crnogorski kralj Nikola i njegova dinastija Petrović svrgnuti su sa prijestola, Crna Gora je bezuslovno prisajedinjena Srbiji, kojom je upravljala dinastija Karađorđević, nakon čega je formirana nova država - Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, kojom je izbrisano postojanje i crnogorske nacije.
Sve to poslanici tzv. Podgoričke skupštine, koja je ustanovljena suprotno tada važećem Ustavu Crne Gore, burno su pozdravili, ustajanjem i pjevanjem srpske himne "Bože pravde". 93 godine kasnije u julu 2011, dinastija Petrović - Njegoš je rehabilitovana, vraćen joj status i dio imovine, što je bio povod za žučnu polemiku u parlamentu.
Ministar pravde Duško Marković i Andrija Mandić iz rekli su:
"Da ovim aktom izvršimo istorijsku i moralnu rehabilitaciju dinastije Petrović Njegoš koja je isključivo iz političkih razloga detronizovana protivno Ustavu Knjaževine Crne Gore aktom nasilne aneksije iz 1918. godine", rekao je ministar pravde iz DPS-a Duško Marković.
"Kraljevina Crna Gora je kapitulirala, njena vlada je donijela odluku. Velika skupština srpskog naroda u Crnoj Gori konstatovala je tada nesumnjivo većinsko raspoloženje građana Crne Gore", tvrdi lider Nove srpske demokratije Andrija Mandić.
Iako su akti podgoričke Skupštine dobrim dijelom poništeni odlukama AVNOJ-a i ZAVNOJ-a tokom drugog svjetskog rata, zatim konačno, i simbolički i stvarno, stavljeni van snage vraćenjem crnogorske državnosti na referendumu 2006, grupa građana predlagala je da se aktuelni parlament i formalno-pravno odredi prema aktima Podgoričke skupštine, za šta nije bilo sluha kod većine poslanika.
No, na tome i dalje istrajava istoričar Novak Adžić koji smatra kako to ipak treba učiniti i to zbog samo jednog razloga.
"A to je što se s pozivom na odluke Podgoričke skupštine donijela odluka o ukidanju Crnogorske pravoslavne crkve i njenom prisajedinjenju SPC-u. Upravo su odluke Podgoričke skupštine proizvele da se ukine Crnogorska pravoslavna crkva i sa pozivom na te odluke regent Aleksandar Karađorđević je proglasio stvaranje ujedinjene SPC koja je u sebi inkorporirala Crnogorsku pravoslavnu crkvu", navodi Adžić.
Posljedice po crkvu
Skepsu Adžića da će njegova incijativa biti skupštinski procesurana potvrđuju naši sagovornici.
Svoje argumente najprije iznosi poslanik Nove Novica Stanić:
"Takva inicijativa ne samo da ne treba da dođe na dnevni red skupštine nego nema ni moralno opravdanje ni istorijskog utemeljenja. Takve inicijative bi da mijenjaju prošlost kada već ne mogu budućnost. U to vrijeme 90 posto naroda u Crnoj Gori se izjašnjavalo kao Srbi i odluke Podgoričke skupštine su bile logične posljedice svega toga pa i događanja u crkvi".
Poslanik vladajućeg DPS-a Obrad Mišo Stanišić naglašava inferioran položaj crnogorske crkve u odnosu na srpsku, ali ne smatra da je put ka rješavanju crkvenog pitanja u poništavanju odluka Podgoričke skupštine.
"Referendumom je sve to poništeno. Sada i ako bismo u našem parlamentu donijeli odluku o poništenju tih odluka nijesam siguran da ćemo išta uraditi ako se budemo inferiorno kao od referenduma do sada ponašali i odnosili prema Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi. Država treba mnogo više da poradi po pitanju identiteta Crne Gore, na CPC za koju sam uvjeren da joj treba vratiti onaj status koji je imala. Mi smo jedina država sa većinskim pravoslavnim življem koja nema svoju crkvu po nazivu države", ističe on.
Novak Adžić zaključuje kako sve pokazuje kako u Crnoj Gori još nije sazrijela svijest, a ni politička volja o nephodnosti da akte tzv. Podgoričke skuštine formalno poništi i najviše predstavničko tijelo naroda, odnosno parlament.
"Nijesam optimista da će se u skorije vrijeme nešto popraviti u tom smislu. Ali definitivno ako crnogorski nacionalni identitet treba da se zaokruži i ako Crna Gora želi da ima apsolutni unutrašnji suverenitet onda mislim da je to neophodno uraditi jer bi se na taj način dokazalo da nije prirodno da ekspozitura jedne druge crkve čije je sjedište u drugoj državi gopsodari ogromnom imovinom i sakralnim objektima koji predstavljaju kulturno istorijsko blago Crne Gore i koji su izraz crnogorskog viševjekovnog, državnog, nacionalnog, kulturnog, religijskog i svakog drugog identiteta".
