Posljednje istraživanje nevladine organizacija Građanska alijansa otkriva trend daljeg pada povjerenja građana u crnogorsko pravosuđe, na čije reformisanje i veću efikasnost, kao osnov vladavine prava, odavno ukazuju sa međunarodnih adresa.
Zvuči paradoksalno, ali inteziviranje rada tužilaštva kroz aktivnosti Specijalnog tima za borbu protiv korupcije i kriminala, koje je rezultovalo otvaranjem brojnih afera i brojnim hapšenjima, nije popravilo rejting te grane vlasti u Crnoj Gori.
Treću godinu zaredom istraživanja Građanske alijanse o povjerenju u crnogorski pravosudni sistem pokazuju negativne trendove odnosno da građani u kontinuitetu imaju nepovjerenje prema pravosuđu.
"Ni sudovi, a od ove godine smo uključili i tužilaštvo, ne rade ništa po tom pitanju da bi se povjerenje građana u pravosuđe popravilo", komentariše rezultate istraživanja Zoran Vujičić, koordinator vladavine prava u Građanskoj alijansi.
Gotovo 50 odsto anketovanih građana nema povjerenje u pravosudni sistem, 40 odsto njih ne vjeruje tužilaštvu.
Dalje srozavanje ugleda pravosuđa, kao važne grane vlasti od koje zavisi vladavina prava u Crnoj Gori, za Zorana Vujičića dijelom je objašnjiva činjenicom da je veliki broj značajnih presuda za krupne slučajeve oboren pred višim sudskim instancama.
Nepovjerenje prema tužocima, koje su u Građanskoj alijansi prvi put uključili u anketu, može se tumačiti konfuzijom javnog mnijenja, koje je začuđeno činjenicom da neko može biti osumnjičen za učešće u višemilionskim malverzacijama a da potom, po ubrzanom postupku, nagodbe o priznanju krivice i uplatom gotovo zanemarljivih suma novca, proces protiv njega bude okončan.
"Na žalost, u ovom trenutku sa ovim sporazumima, građani stiču sliku da se određene kriminalne aktivnosti, možda, i isplate, jer oni vide da počinioci krivičnih djela uz relativno male novčane iznose plaćaju svoju kaznu", ističe Vujičić.
Sa druge strane, vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, uvjeravao je u četvrtak uveče gledaoce Javnog medijskog servisa kako se tužilaštvo zahuktalo i kako ima proaktivan odnos u procesu gonjenja počinilaca krivičnih djela korupcije i kriminala.
Institut sporazumnog priznanja krivice, prema Stankovićevim riječima, samo je znatno ubrzao rad tužilaštva i Specijalnog tužilaštva.
"Ovaj institut omogućava skraćivanje krivičnog postupka i smanjenje troškova krivičnog postupka. Teško se dolazi do pravosnažnih sudskih odluka za krivična djela iz oblasti organizovanog kriminala i visoke korupcije. Zbog toga i primjena ovog instituta je sve više opravdana", naveo je Stanković.
Zoran Vujičić smatra, međutim, da bi tužioci u narednom periodu trebalo da što više objasne primjenu instituta priznanja krivice i nagodbi i učine svoj rad transparentnijim, kako bi građani imali realniju sliku.
"Ukoliko tužilaštvo uđe u sporazum o priznanju krivice, ono se sa odbranom dogovora o visini kazne. Ali, to nije odštetni zahtjev. Dakle, odštetni zahtjev treba da pokrene oštećena strana. Upravo tužilaštvo treba da objasni da visina koju plaćaju osumnjičeni, odnosno okrivljeni u ovom slučaju, nije ta šteta koja je nastala, već je to kazna. Kazna koju oni plaćaju, uz kaznu koju dobijaju kao period koji treba da provedu u zatvoru", konstatuje Vujičić.
Na kraju, ako je jačanje vladavine prava u zemlji koja pretenduje da bude članica Evropske unije i koja je već podmakla u procesu evropskih integracija, imperativ na koji ukazuju sa najvažnijih međunarodnih adresa nije li onda razočaravajuće to što povjerenje građana u crnogorski pravosudni sistem umjesto da raste opada?
Za podgoričkog advokata Aleksandra Đurišića odgovor leži u prevelikim očekivanjima.
"U suštini mi se čini da se radilo o kampanji hapšenja, u kojoj jedan veliki broj ljudi čak nema veze sa tim djelima, mali broj ljudi možda i ima. Dakle, nakon žestoke kampanje koja traje šest-sedam mjeseci u medijima povodom hapšenja, dolazi do otrežnjenja i do malo realnije situacije. Tako da je građanima to, vjerovatno, reakcija pošto prepoznaju da baš to sve i nije kako je izgledalo prije tri ili pet mjeseci. Prepoznaju da tu, vjerovatno, pomalo ima i politike i međusobnih obračuna i međusobnih trvenja, unošenja kroz tu kampanju i neke atmosfere straha i nesigurnosti sa jedne strane. Sve je to očekivano u predizbornoj godini", zaključuje Đurišić.