Daliborka Uljarević iz Nevladine organizacije Centar za gradjansko obrazovanje u intervjuu za Radio Slobodna Evropa govori o dešavanjima na crnogorskoj političkoj i javnoj sceni.
RSE: Sve oči na političkoj sceni ove sedmice bile su uprte u vladajuću koaliciju u iščekivanju daljeg razvoja događaja, nakon što je SDP najavila da neće podržati rebalans budžeta, a premijer Đukanović da neće odstupiti od svog prijedloga, pa makar bilo postavljeno pitanje povjerenja njegovoj Vladi. Posljednja poruka stigla je od lidera SDP-a, Ranka Krivokapića, a koji se prije neki dan u četiri oka sastao sa premijerom Đukanovićem, kako je moguće riješiti među-koalicione nesuglasice. Kako će se čvor raspetljati, šta je po Vama najvjerovatniji scenario - vanredni izbori ili kupovina vremena i status kvo?
Uljarević: Mislim da je očigledno da kompletnu crnogorsku političku scenu očekuju dalje transformacije i prestrojavanja. Određene tendencije postoje, ali teško da bilo ko sa sigurnošću može predvidjeti kako će se završiti u konačnici. Ipak, jedno je sigurno. Kada bi se u ovom trenutku održali izbori, niko ne bi imao većinsku podršku biračkog tijela, što znači da bi Vlada mogla biti formirana samo postizbornim koalicionim sporazumima koji naravno mogu biti vrlo interesantni i daleko drugačiji od ovih prethodnih.
Ključna novina jeste ponašanje SDP-a koji sada postaje igrač od koga mnogo šta zavisi i koji je u posljednjem periodu zamijenio listu prioriteta. Na prvom mjestu, umjesto ranije borbe za nacionalnu i državnu održivost Crne Gore, je sada stavio vladavinu prava, što SDP vraća svom izvorištu građanskom konceptu djelovanja. Pitanje je da li može toliko brzo da pripremi toliko biračkog tijela da zaista bude onaj sastav na vagi koji će djelovati na sastav buduće Vlade. Vjerujem da će svi akteri ići u pravcu kupovine vremena, iako će se javno zalagati više za vanredne parlamentarne izbore i to što je brže moguće.
RSE: Koliko mislite da su održive teze kako je sada Krivokapić igrač Zapada i kako nije slučajno dobio visoku poziciju predsjednika Parlamentarne Skupštine OEBS-a i da je on taj koji sada treba da izvrši tranziciju Crne Gore iz Đukanovićeve polu-konsolidovane demokratije, kako su pojedini politikolozi definisali sistem koji je uspostavio, u liberalnu demokratiju na putu ka Evropskoj uniji? Koliko vam ta teza zvuči ubjedljivo?
Uljarević: Mislim da je prejako reći da postoji konkretna strategija međunarodne zajednice, da se zaista doprinese promjeni vlasti u Crnoj Gori, ali da se sve jasnije prepoznaju oni deformiteti na koje dugo ukazuje civilno društvo i opozicija.
To je zaista vrlo vidljivo, a u tom kontekstu bih tumačila i ovu posljednju funkciju Krivokapića, koja je zaista visoka, posebno za državu poput Crne Gore i uticaja kojeg ona ima u međunarodnim odnosima, kao jedan vid ohrabrenja da nastavi sa onim političkim djelovanjem koje je demonstrirao u posljednjem periodu, a od toga šta će on zaista uraditi će vjerovatno zavisiti i stepen involviranosti međunarodnih aktera u odnosu na njihove eventualne konkretne podrške jednoj tranziciji, koja će, između ostalog, uključiti i prve poštene i slobodne izbore u Crnoj Gori, te uspostavljanja neke nove Vlade, u kojoj SDP ne može biti zaobiđen, nezavisno od toga da li će zaista imati premijersku poziciju ili na neki drugi način ključno odlučivati.
RSE: Koliko je zapravo Đukanovića politička sudbina vezana i za sudbinu Kombinata Aluminijuma, čijoj privatizaciji je lično kumovao, a čiji kraj agonije još ne vidimo? Posao sa Rusima kao „strateškim investitorima“ je definitvno propao i to sada ima i političke konsekvence nakon hapšenja finansijskog direktora, Dmitrija Potrubača. Kako gledate na tu kompletnu situaciju oko KAP-a i njene moguće posljedice?
Uljarević: Sada postaje sve jasnije da to ne samo da je bila pogrešna odluka za njega, već i pogubna. Stanje u KAP-u je do sada najteža posljedica loše vođene ekonomske politike ove Vlade i to prvenstveno Mila Đukanovića. On je bio taj koji je dominantno odlučivao o tom segmentu. To je posljedica koja čitavu crnogorsku ekonomsku konstrukciju dovodi na ivicu održivosti jer se ispostavljaju računi. Odluke očigledno nisu bile u javnom interesu.
Mislim da će rebalans budžeta još više osvijetliti svu težinu krize samog KAP-a i crnogorske ekonomije, a po mom mišljenju će ostaviti trajne posljedice, ne samo na odnose u koaliciji, već i na budućnost Đukanovića. Jako je teško predvidjeti situaciju u kojoj on može preživjeti uspješno u političkom smislu ono što će biti dalje nošenje sa problemom KAP-a.
RSE: Sedmica se završila uručivanjem 13-julske nagrade, najvećeg državnog priznanja, bez prisustva predsjednika šefa Skupštine i vladinih zvaničnika. Šta takav epilog i konfuzija, koja se već sedmicama proizvodi u javnosti visa-vi spornosti ovogodišnjih laureata, pokazuje? Koliko je do sada nagrada služila u manipulativne svrhe, za razbuktavanje podjela i koliko ovakav epilog nije na dobrobit, niti građana, niti crnogorske kulture?
Uljarević: Čitava afera, koja je pokrenuta oko dodjele 13-julskih nagrada, je ogolila licemjerstvo mnogih koji se deklarativno zalažu za razvoj Crne Gore kao građanske države, a koji suštinski žive samo od tantijema „prvoboračkog staža”, nerijetko bez ikakvih dokaza o učinku svog rada. Niko se od njih, makar u onom dijelu koji sam ja mogla da ispratim, nije bavio kvalitetom rada laureata, koliko o njihovim političkim izjavama, nacionalnim opredjeljenjem ili mjestom boravka.
Ali, ako je mjera za dobijanje jednog ovakvog priznanja brojanje nacionalnih krvnih zrnaca, onda to nije dobar način da od Crne Gore pravimo državu vladavine prava, koja će biti dobra za sve, bez obzira kako su glasali na referendumu jer sve su to danas naši građani i građanke. Činjenica da ste vi manjina u nekom procesu, ne smiju biti osnov za vašu diskriminaciju, po bilo kom osnovu.
Mislim da će upravo kvalitet crnogorske državnosti zavisiti od činjenice koliko će crnogorske institucije i donosioci odluka, koji su svojim ne prisustvom ovoj dodjeli nagrada poslali lošu poruku, učiniti da svi naši građani i građanke dožive Crnu Goru kao svoju kuću, bez obzira na njihove različitosti.
Mislim da licemjerstvo pojačava i činjenica da niko od onih, koji su ranije dobili ovu nagradu i koji su glasno najavljivali vraćanje iste, to nisu učinili. Time su najbolje pokazali svoju principijelnost i šta je njih u svemu ovome najviše boljelo.
