S početka devedestih, dio crnogorske intelektualne elite bio je jedan od stubova otpora novoj političkoj garnituri koja je, nakon što je na ulici preuzela vlast, Crnu Goru povela u sankcije i ratove.
Kako su prolazile godine intelektulana baza se tanjila, a njeni ostaci polarizovani su u post-referendumskoj eri kada se jedan dio ljudi, profilisanih u godinama tranzicije, okrenuo identitetskim pitanjima istučući ih kao prioritetna, dok drugi insistira da je sa proglešenjem nezavisnosti došlo vrijeme za temeljene sistemske promjene i snaženje institucija sistema koje su i dalje pod partijskom upravom.
Na pitanje kako bi opisao današnju intelektualnu elitu istoričar i univerzitetski profesor Šerbo Rastoder kaže da je veliko pitanje da li ona uopšte postoji u društvu koje je u posljednje dvije decenije "zagadilo intelektualni i svaki drugi prostor djelovanja".
"Kada to kažem, imam na umu da je Crna Gora relativno malo društvo i da to što postoji kao intelektualna elita obezvrijeđeno, prije svega, dominacijom partitokratije zadnjih dvadeset godina. Urušavanju vrijednosnih sudova, intelektualna elita se prilagodila nekom opštem jeziku, a dijelom se povukla
Aleksandar Čilikov
smatrajući da to nije pozornica na kojoj bi ona mogla doći do izražaja ili pokušala da djeluje", kaže Šerbo Rastoder.
Univerzitetski profesor Aleksandar Čilikov kaže da u Crnoj Gori odavno postoji istinska intelektualna elita i grupa koju bi, kako kaže, nazvao pseudo-intelektualnom elitom.
"Upravo ta pseudo-elita je, što se tiče intelektualnog prostora, preuzela primat i iz toga proizlaze svi naši problemi. Pod pseudo-intelektualnom elitom podrazumijevam ljude koji imaju obrazovanje i naučne titule, koji su afirmisani u svojim strukama ali koji su tu struku i, ako hoćete, i moralne norme prodali radi neke svoje lične koristi priklanjajući se političkim elitama. Zbog toga mi nemamo mnogo pravih intelektualaca koji su kritički odraz jednog društva i svih anomalija koje se događaju društvu", navodi Aleksandar Čilikov.
Na cijeni mišljenje a ne znanje
Sa tom ocjenom se slaže i Šerbo Rastoder:
"Crna Gora, kao malo društvo, djeluje u sistemu koncentričnih krugova unutar kojeg postoje različiti interesni i drugi lobiji i jedan veći dio intelektualaca je tu jednostavno prepoznao mjesto gdje može da ispoljava svoj interes i da bude afirmisan kroz taj način komunikacije. Manji
Šerbo Rastoder naglašava da vrijednost mišljenja danas najviše zavisi od stepena političke podrške, te su u tom smislu intelektualci izgubili okvirni prostor za djelovanje.
dio koji je ostao izvan toga je satanizovan sa obije strane političke barikade i u tom dijelu, oni su ostali usamljeni. Danas oni izgledaju kao Don Kihoti koji se bore protiv vetrenjača. Znanje danas nije kategorija koja se cijeni. Kategorija koja se danas cijeni je mišljenje, a vrijednost mišljenja danas najviše zavisi od stepena političke podrške, te u tom smislu su intelektualci apsolutno izgubili okvirni prostor za svoje djelovanje, pa čak i onaj privid s početka '90-ih je ustvari bio samo privid koji je djelimično otvorio prostor za njihov govor."
Aleksandar Čilikov kaže da se danas s pravom može reći da su nauka, kultura i obrazovanje postali siročad tranzicije.
"Oni su apsolutno potpuno srozani. Ja, recimo, posljednjih dvadeset godina, u Skupštini Crne Gore, nijesam čuo jednu-jedinu ozbiljniju raspravu na temu nauke, kulture i obrazovanja. Taj je čitav jedan sistem na kom bi dobrim dijelom trebalo da počiva jedno društvo ili državni prostor potpuno je urušen. Vi danas veoma lako stičete magistrature, doktorate... Ako ste dobro politički pozicionirani dobijate projekte, stanove, titule, razne državne nagrade... S druge strane, oni intelektualci koji su u manjini, pravi intelektualci koji nikad neće prodati svoj stručni i lični moral, dovedeni su na rub egzistencije. Lično ja, ako nekome kažem da sam profesor, on samo što ne kaže - gre'ote", zaključuje Čilikov.
