Pitanje da li je tabletomanija zahvatila Crnu Goru nameće se nakon što je Agencija za ljekove i medicinska sredstva objavila podatak da su građani u prošloj godini konzumirali lijekova u vrijednosti 54 miliona eura. Iako se država trudi da ih obuzda, čini se da još uvijek ima puno onih koji nekontrolisano kupuju i koriste lijekove na svoju ruku. Do njih kao da ne dopire glas resornog ministra koji kaže da je lijek uzet na svoju ruku – otrov.
,,Prvo se dobro isplačeš a onda odeš do apoteke. i onda krećeš sa deprozepamom. Dve tablete – vinjak, dve tablete – vinjak…Na svakih šest sati.”
Da li je bio djelotvoran ili ne ovaj lijek i recept za ljubavne probleme iz filma “Čekaj me, ja sigurno neću doći” ne znamo, ali ono što je sigurno je da građani Crne Gore za mnogo ozbiljnije zdravstvene problem rješnje često potraže na svoju ruku.
Da je tako potvrđuju i podgoričani koje smo sreli ovog kišnog četvrtka:
Jednog poznatog podgoričkog apotekara pitali smo koje to lijekove građani najviše kupuju u njegovoj apoteci: “Tablete za bolove su i dalje među najtraženijim dok su sedativi i antidepresivi traženi manje jer su sada takvi propisi da se ti medikamenti izdaju samo na recept, odnosno na preporuku izabranog ljekara. Tako da i mi na neki način doprinosimo smanjenoj upotrebi tih sredstava.”
Na tržištu Crne Gore se nalazi oko 2.000 vrsta medikamenata, a građani su prema podacima Agencije za lijekove i medicinska sredstva samo u prošloj godini iskoristili lijekova u vrijednosti od 54 miliona eura
No, apotekar sa kojim smo razgovarali tvrdi za RSE da je taj iznos značajno veći: ,,Taj podatak od 54 miliona predstavlja podatak samo o sredstvima koja su potrošena iz Fonda zdravstva. U tu cifru nijesu ušle nabavke privatnih apoteka i promet u privatnim apotekama, tako da po meni tu ide cifra od nekih 70 do 80 miliona eura da se daje za nabavku lijekova.”
Ono na šta svi u državi upozoravaju jeste sve veća upotreba antibiotika što dovodi do rizika da pacijent postane rezistentan na te lijekove i samim tim zakomplikuje izliječenje.
Apeli stižu na sa najvišeg niova. Evo kako je nedavno ministar zdravlja Miodrag Radunović govorio o praksi koju primjenjuju građani, takozvanog liječenja na svoju ruku:
“Lijek uzet na svoju ruku je otrov. Ako nastavimo da se nekritički ponašamo prema antibioticima u budućnosti prijeti nam opasnost da ostanemo bez izbora u liječenju i pored mnoštva antimikrobnih lijekova.”
Nacionalna koordinatorka antimikrobne rezistencije dr Gordana Mijović poručila je da je poznato da potrošnja antibiotika i rezistencija idu ruku pod ruku.
“Pogotovo ne treba čovjek sam sebe da liječi nego treba da se obrati ljekaru. Ljekar je jedini edukovan da ocijeni da li je neki antibiotik neophodan ili ne.”
,,Prvo se dobro isplačeš a onda odeš do apoteke. i onda krećeš sa deprozepamom. Dve tablete – vinjak, dve tablete – vinjak…Na svakih šest sati.”
Da li je bio djelotvoran ili ne ovaj lijek i recept za ljubavne probleme iz filma “Čekaj me, ja sigurno neću doći” ne znamo, ali ono što je sigurno je da građani Crne Gore za mnogo ozbiljnije zdravstvene problem rješnje često potraže na svoju ruku.
Da je tako potvrđuju i podgoričani koje smo sreli ovog kišnog četvrtka:
Jednog poznatog podgoričkog apotekara pitali smo koje to lijekove građani najviše kupuju u njegovoj apoteci: “Tablete za bolove su i dalje među najtraženijim dok su sedativi i antidepresivi traženi manje jer su sada takvi propisi da se ti medikamenti izdaju samo na recept, odnosno na preporuku izabranog ljekara. Tako da i mi na neki način doprinosimo smanjenoj upotrebi tih sredstava.”
Na tržištu Crne Gore se nalazi oko 2.000 vrsta medikamenata, a građani su prema podacima Agencije za lijekove i medicinska sredstva samo u prošloj godini iskoristili lijekova u vrijednosti od 54 miliona eura
No, apotekar sa kojim smo razgovarali tvrdi za RSE da je taj iznos značajno veći: ,,Taj podatak od 54 miliona predstavlja podatak samo o sredstvima koja su potrošena iz Fonda zdravstva. U tu cifru nijesu ušle nabavke privatnih apoteka i promet u privatnim apotekama, tako da po meni tu ide cifra od nekih 70 do 80 miliona eura da se daje za nabavku lijekova.”
Ono na šta svi u državi upozoravaju jeste sve veća upotreba antibiotika što dovodi do rizika da pacijent postane rezistentan na te lijekove i samim tim zakomplikuje izliječenje.
Apeli stižu na sa najvišeg niova. Evo kako je nedavno ministar zdravlja Miodrag Radunović govorio o praksi koju primjenjuju građani, takozvanog liječenja na svoju ruku:
“Lijek uzet na svoju ruku je otrov. Ako nastavimo da se nekritički ponašamo prema antibioticima u budućnosti prijeti nam opasnost da ostanemo bez izbora u liječenju i pored mnoštva antimikrobnih lijekova.”
Nacionalna koordinatorka antimikrobne rezistencije dr Gordana Mijović poručila je da je poznato da potrošnja antibiotika i rezistencija idu ruku pod ruku.
“Pogotovo ne treba čovjek sam sebe da liječi nego treba da se obrati ljekaru. Ljekar je jedini edukovan da ocijeni da li je neki antibiotik neophodan ili ne.”